Živim u Sloveniji, a radim u tri škole u Hrvatskoj

Putuje svakodnevno 50 kilometara od Metlike do radnoga mjesta u Severinu te još dodatnih 24 preko Vrbovskog do Moravica. Kako izgleda njezin raspored, opisuje u nastavku: 

– Radim u tri škole koje su pod kapom matične škole u Vrbovskom, ali su međusobno udaljene dvadesetak kilometara. S jedne je strane prednost što su moje tri škole dio cjeline, satničari mogu prilagoditi raspored sati tako da stignem od jedne do druge pa i treće škole, a da nemam prevelike pauze između pojedinih sati nastave i da nastava njemačkog nikada nije u rasporedu osmi ili deveti sat, jer bi učenici tada bili iscrpljeni i nastava ne bi imala smisla. Zamislite kako bi izgledalo da nakon blok-sata tjelesne i zdravstvene kulture na kraju radnog dana dođu umorni i gladni na njemački jezik i da moraju učiti nove riječi i nešto zahtjevno. Nemoguće. 

Zimi je poseban problem kad su loši vremenski uvjeti, zastoji u prometu, kašnjenja su zbog snijega. Za mene je uvijek prilično zahtjevno i u neizvjesnosti sam kako će mi se posložiti raspored sati, hoću li imati duga čekanja između nastave u jednoj i drugoj školi. No, ne gledam na to kao na prevelik problem jer to vrijeme čekanja uvijek iskoristim ili za čitanje stručne literature, za smišljanje novih projekata i izvući maksimalnu korist iz takvih situacija. Razumijem da izborni predmet ne može u rasporedu sati biti usred radnog dana jer ga ne polaze svi učenici i moram se tome prilagoditi. Ali vrijeme čekanja nastave nastojim maksimalno iskoristiti za pripremu nastave, za usavršavanje i sve što ide uz to. 

Izazov je raditi na tri škole, tu su i tri zbornice i događa mi se da neke kolegice i kolege gotovo ni ne sretnem tijekom nastavne godine jer se stalno mimoilazimo. Ali fleksibilan smo i složan kolektiv, podržavamo se međusobno i u takvom je okruženju užitak raditi. A kad padne snijeg i netko od nas učitelja putnika zakasni na posao, uvijek kolege uskaču, preuzmu nastavu, zamijenimo sate i sve teče kao da se ništa nije dogodilo.

Nije jednostavno, ali čovjek se navikne. Bilo bi mi čudno i neobično da imam po rasporedu prva tri sata nastave i da sam nakon toga slobodna. Mislim da bih ostala u školi do poslijepodne, jer navikla sam dolaziti prva i odlaziti uglavnom zadnja kad je zbornica prazna. Unatoč svemu, volim svoj posao, a najveća su mi motivacija moji učenici – kaže Nusreta Murtič.

Osim redovne nastave njemačkog jezika, profesorica Murtič vrlo je aktivna u eTwinning zajednici i nositelj je europske oznake kvalitete u tom području, organizira Jezičnu čaroliju, manifestaciju koja okuplja učenike svih goranskih škola i škole iz Vinice u susjednoj Sloveniji. Odlazi s učenicima na međunarodne kazališne igre u Varaždinu. Pokrenula je i izvannastavnu aktivnost Mali njemački radoznalci u sklopu projekta Vrbovsko – grad prijatelj djece. Organizira terenske nastave učenika predmetne nastave u Austriju i Njemačku, Sloveniju. Uključuje učenike u STEM aktivnosti. Vodi ih na Institut za mozak. I sve to, pa i mnoge druge programe i projekte stiže voditi i odraditi premda radi u tri škole i često u istome danu juri iz Severina u Vrbovsko pa u Moravice da održi izbornu nastavu njemačkog jezika.