„Kritička rasprava je osnovno mjerilo zdravlja Sveučilišta“

Fakultet elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu (FER), jedna od najznačajnijih i najpoželjnijih akademskih institucija iz područja tehničkih i računalnih znanosti te inovacija, obilježio je svoj dan. Svečanost je okupila brojne visoke uzvanike - savjetnicu predsjednika RH za odgoj i obrazovanje i izaslanicu predsjednika Jadranku Žarković, ministra gospodarstva Antu Šušnjara, kao izaslanika premijera, državnog tajnika Ministarstva obrane Branka Hrga, izaslanika potpredsjednika Vlade RH i ministra obrane, pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade Luku Juroša, u ime gradonačelnika grada Zagreba, prorektora Sveučilišta u Zagrebu Tomislava Josipa Mlinarića, predstavnike drugih javnih tijela, veleposlanike te dekane i prodekane sveučilišta iz Hrvatske.

''Grad je onoliko jak, onoliko koliko su jaki njegovi ljudi i njegove institucije. Izuzetno smo počašćeni što upravo u Zagrebu imamo FER, instituciju koja postavlja neke nove standarde i temelje, ne samo na razini grada i Hrvatske, nego i na razini svijeta. Po pitanju toga što se postiže u znanosti i što se postiže u inovacijama FER je prvi. Hvala mu za sve što radi za grad Zagreb'', poručio je Luka Juroš.

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar istaknuo je da FER zauzima prepoznatljivo mjesto u hrvatskom znanstvenom i industrijskom prostoru te stvara stručnjake koji razumiju potrebe suvremenog gospodarstva i pretvaraju znanje u praktična rješenja.

Znanost nema cijenu

''FER predstavlja primjer institucije koja ujedinjuje znanost, obrazovanje i gospodarstvo te pokazuje kako se ta povezanost pretvara u tehnologije, inovacije i rješenja. Upravo zbog toga smatram ga jednom od najutjecajnijih i najvrjednijih ustanova u Republici Hrvatskoj, ustanovu koja postavlja standard. FER-ov doprinos potvrđuje koliko znanje može mijenjati i Hrvatsku i svijet. Znanost ne smije imati cijenu, mora biti objektivna, neovisna i prema svima jedna jer samo tako može opstati i biti na opću korist i u službu napretka, a Vlada računa na vas i vjeruje u snagu FER-ovih ideja'', izjavio je Šušnjar.

Dr. sc. Vedran Bilas, dekan FER-a, istaknuo je da FER čini jezgru kadrova i modernih tehnoloških inovacija, a studenti grade modernu Hrvatsku.

''Svjesni smo da se granice ne pomiču same od sebe. Netko ih treba pomicati i ulagati energiju da se pomaknu. Rastemo, ne prostorno, već po broju, vrsti i snazi naših projekata, interesu naših studenata, intelektualno i stručno jer smo takva organizacija i kultura. Rastimo zajedno, prihvatite naše ideje, poticaje i energiju, razgovarajte s nama. Ovdje predstavljam 4300 studenata, 270 doktora znanosti, od kojih je njih oko 200 profesora, preko 200 zaposlenika na projektima i preko 150 zaposlenika u stručnim službama FER-a, 85 posto diplomanata u proteklih 10 godina koji su nastavili raditi u Hrvatskoj. Svi oni su snaga ovog fakulteta'', poručio je Bilas.

Studentima koji su se istaknuli svojim postignućima u akademskoj godini 2024./2025., magistrima inženjerima i doktorima znanosti, dodijeljeno je prestižno priznanje Josip Lončar po pokretaču razvoja elektrotehnike, kao i nagrade zaklada i vodećih tehnoloških poduzeća u Hrvatskoj. Priznanje dekana za suradnju sa zajednicom za izniman doprinos jačanju društvene uloge Fakulteta dobio je Alumni odbor FER-a, a u ime odbora primio ga je predsjednik Mladen Pejković. Posebne zahvale za izvrsnost u nastavnom i istraživačkom radu, izvođenju nastave i provedbi aktivnosti, doprinosu razvoju i ugledu Fakulteta primili su također zaposlenici i nenastavno osoblje FER-a.

Prerano preminuli profesor Siniša Šegvić posmrtno je nagrađen Zlatnom plaketom ''Josip Lončar'' koja se dodjeljuje pojedincima za izniman doprinos razvoju i ugledu Fakulteta kao najprestižnija nagrada. Šegvić je nagrađen za značajan znanstveni doprinos i razvoj inženjerskog obrazovanja te jačanje međunarodne prepoznatljivosti Fakulteta u području računalnog vida, a nagradu je primila njegova supruga Jasminka Štefulj.

FER su ljudi

U ime svih nagrađenih okupljenima se obratio profesor Gordan Gledec, bivši dekan FER-a i također dobitnik Zlatne plakete Josip Lončar, za značajan doprinos afirmaciji Fakulteta znanstvenim i stručnim radom u području internetskih i jezičnih tehnologija te djelovanje u akademskoj zajednici.

''Naše su nagrade podsjetnik da FER nije zgrada, infrastruktura ni procedura - FER su ljudi. Ljudi koji dolaze s idejama, s ambicijom i odgovornošću da znanjem oblikuju društvo. Nagrade studentima koje su uručili predstavnici gospodarstva pokazatelj su da ono što radimo ovdje ima stvaran odjek izvan fakulteta i pokazatelj da suradnja između znanosti i prakse daje smisao svemu što radimo. Uloga vas, koji ste ostvarili karijeru ili tek birate svoj smjer nije samo primati znanje, nego ga i oblikovati – pitanjima, raspravama i kritičkim promišljanjem, jer upravo time akademska zajednica živi i napreduje. Kritička rasprava, ma koliko mogla biti neugodna, mora se ponovno uspostaviti kao osnovno mjerilo zdravlja našeg Sveučilišta. I zato je na nama da nikada ne dopustimo da sveučilište postane tiše od onih koji bi ga trebali čuti'', zaključio je Gledec.

Govor profesora Gordana Gledeca u cijelosti možete pročitati u nastavku:

Studenti nam postavljaju pitanja koja nas tjeraju da preispitujemo pretpostavke i da ponekad priznamo da ne znamo. Njihova znatiželja i energija podsjećaju nas da napredak uvijek počinje od želje da razumijemo i poboljšamo. Naši doktorandi nose istraživačku kulturu, nove teme i nove paradigme. Oni su most prema budućnosti fakulteta. Svima želim da zadrže znatiželju i hrabrost, a bivšim studentima da ne zaborave kamo su ih te vrline dovele.

Istraživači i profesori postavljaju put kojim fakultet ide. Oni stvaraju znanje, pomiču granice mogućeg i prenose vrijednosti koje nas čine boljima: kritičko mišljenje, poštenje, suradnju i odgovornost prema znanju i društvu. Njihov doprinos traje generacijama. Svima želim da nastave raditi ono što ih je i dovelo do nagrade, uz onu dozu entuzijazma koja ni s godinama ni s obavezama ne bi smjela nestati.

Tu su i naši nagrađeni zaposlenici iz stručnih službi. Oni znaju razliku između „ispunjenog“ i „ispravno ispunjenog“ obrasca. Oni savršeno vladaju tajnim jezikom procedura, pravila, pečata i potvrda. Znaju sve naše procese, sve naše improvizacije i sve naše dobre namjere - i usprkos tome svaki dan ponovno rade s nama. Oni su čuvari naše institucionalne memorije.

Naše su nagrade podsjetnik da FER nije zgrada, infrastruktura ni procedura - FER su ljudi. Ljudi koji dolaze s idejama, s ambicijom i odgovornošću da znanjem oblikuju društvo - strpljivo, pristojno i s onom tihom predanošću koja se rijetko vidi, ali se uvijek osjeti.

Nagrade studentima uručili su i predstavnici gospodarstva. To je važan pokazatelj da ono što radimo ovdje ima stvaran odjek izvan fakulteta. Suradnja između znanosti i prakse ono je što daje smisao svemu što radimo - i što čini da budućnost, unatoč svemu, izgleda obećavajuće.

Drugi je običaj reći ponešto i o nagradi koja me kvalificirala za ovaj govor.

Zlatna plaketa „Josip Lončar“ najprestižnija je nagrada FER-a. Običaj je da je svake godine na prijedlog dekana dobiju dva zaposlenika.

Siniša Šegvić nažalost je ljetos preminuo. Predložiti njega bilo je apsolutno ispravno i važno. U svijetu u kojem se prebrzo zaboravlja, a presporo odaje priznanje, dekan i Fakultetsko vijeće osigurali su da njegov rad i njegova ostavština budu formalno i trajno upisani u povijest FER-a.

To je bio čin dubokog poštovanja - znak da ne vrednujemo samo ono što je trenutačno vidljivo, nego i ono što ostaje iza nas. To što se nije čekalo da vrijeme izbriše sjećanja, nego se djelovalo prepoznajući Sinišinu istinsku vrijednost i značaj, daje smisao i ovoj nagradi i FER-u. Primiti ovu nagradu uz bok takvog čovjeka čini je daleko vrednijom.

Moj doprinos u područjima za koja se nagrada dodjeljuje možda nije mjerljiv visokim scijentometrijskim pokazateljima, ali me veseli da ono što sam radio na projektu početne stranice Hrvatske – www.hr prije 30 godina i na strojnom provjerniku pravopisa ispravi.me od 2003. - ipak ima konkretan i živ odjek u stvarnom svijetu. Činjenica da je te usluge svakoga dana koristilo deset do petnaest tisuća ljudi, meni je oduvijek bila najveća nagrada. To u WoS-u i tablicama citiranosti ne vrijedi ništa, ali meni vrijedi sve kad vam netko napiše: „Hvala na ispravi.me, bez vas ja ne bih mogao živjeti!“.

Kad spominjem ispravi.me, ne mogu ne spomenuti nemjerljivu zaslugu nažalost pokojnog profesora Šandora Dembitza, bez čije stručnosti, upornosti i duha Hašek, kako se usluga ranije zvala, ne bi postojao. I Šandora smo prerano izgubili.

Na FER-u postoji lijep običaj da ovu nagradu iz ruku aktualnog dekana primi onaj prethodni. To je jedan od ugodnijih oblika kontinuiteta - tradicija koja podsjeća da se fakultet ne gradi samo istraživanjima i rezultatima, nego i međusobnim povjerenjem, podrškom i osjećajem pripadnosti, gdje se ljudi izmjenjuju na različitim mjestima, ostavljajući iza sebe trag u znanju, radu i, nadam se, ponekom lijepom sjećanju.

Treći je običaj da se dobitnik ove prestižne nagrade, obrati okupljenima s dubokim osvrtom na svoj dosadašnji rad ili, još bolje, da mladima podijeli nekoliko ključnih, životnih savjeta za budućnost.

Običaj je lijepa stvar - ali ima jednu manu: podrazumijeva da sam dovoljno star, mudar i da sam sve shvatio. Iskreno, ne osjećam se ni dovoljno staro, ni dovoljno mudro, a štošta i dalje ne razumijem, da bih vam govorio što trebate raditi u budućnosti. Kad pogledam sve vas, vaša postignuća i vašu energiju, čini mi se da bi bilo oportunije da ja slušam vas - jer budućnost će ionako više pripadati vama nego meni.

I to neka bude ona slobodna figura uobičajena u ovakvim govorima…

Umjesto da se osvrćem unatrag, pokušat ću gledati naprijed jer vjerujem da se tamo još uvijek može nešto popraviti.

Budućnost započinje s vama, nagrađenima, koji ste već na putu akademske karijere ili tek birate svoj smjer.

Vaša uloga nije samo primati znanje, nego ga i oblikovati – pitanjima, raspravama i kritičkim promišljanjem, jer upravo time akademska zajednica živi i napreduje. Zato se nemojte prestati pitati, propitkivati, argumentirano raspravljati i suprotstavljati se. Akademska zajednica nije nastala da bi ponavljala već poznato, nego da bi otkrivala ono što još nije dovoljno dobro ili nije uopće objašnjeno.

Svaka rasprava, čak i ona neugodna, jača instituciju - jer institucije ne slabi neslaganje, nego šutnja. Šutnja ne smije biti mjerilo izvrsnosti, kao što ni bespogovorno kimanje glavom nije dokaz institucionalne zrelosti. Šutnja nije znak pristojnosti, ona je znak odustajanja. Bolje je pogriješiti misleći, nego napredovati šuteći!

Kritika, kada dolazi iz znanja, odgovornosti i savjesti - nije čin izdaje i nelojalnosti. Ona je oblik brige. Način da kažemo: „Ovo nam je važno - i želimo da bude bolje.“

Svaki autoritet, makar i nevoljko, mora se suočiti s opravdanom, javnom kritikom. Taj minimalni standard akademske pristojnosti cilj je koji je danas možda udaljeniji nego nekad, ali kojem moramo težiti.

Danas nagrađeni - studenti, bivši studenti, istraživači i zaposlenici - dokaz su da napredujemo upravo zato što cijenimo raznolikost iskustava, perspektiva i pristupa.

Kritička rasprava, ma koliko mogla biti neugodna, mora se ponovno uspostaviti kao osnovno mjerilo zdravlja našeg Sveučilišta.

I zato je na nama da nikada ne dopustimo da sveučilište postane tiše od onih koji bi ga trebali čuti.