Škole postaju mali laboratoriji za klimatske promjene

Što kada škole ne bi samo poučavale o održivosti, nego bi je mogle testirati, mjeriti i doživjeti u stvarnom vremenu? Diljem Europe učenici i nastavnici pretvaraju učionice u male laboratorije za promjene u području zaštite okoliša. Tijekom protekle četiri godine škole i sveučilišta u Finskoj, Portugalu, Rumunjskoj i Španjolskoj isprobali su više od 60 praktičnih mjera – od postavljanja solarnih panela i praćenja potrošnje energije do sadnje vrtova za očuvanje bioraznolikosti i preuređenja sustava recikliranja. U osnovnoj školi u Madridu učenici i nastavnici pretvorili su održivost u praktičan izazov: štedjeli su vodu, smanjivali količinu otpada i emisije CO₂ organiziranjem školskog „second hand” sajma odjeće. Djeca su čak sama izračunala koliko su time smanjila utjecaj na okoliš, pretvarajući matematiku u konkretnu klimatsku akciju. U Tampereu u Finskoj učenici srednje škole iznova su promislili o školskom jelovniku. Organizirali su degustacije veganske hrane i istraživali održivost školskih obroka, pokušavajući utvrditi kako male promjene, poput većeg broja vegetarijanskih opcija, mogu imati velik učinak. „Timovi za održivost” Te su aktivnosti bile dio šire inicijative u školama i na sveučilištima diljem Europe, provedene u sklopu četverogodišnjeg istraživačkog projekta ECF4CLIM koji je financirala Europska unija, a završen je u prosincu 2025. godine. Ono po čemu se ovaj pristup posebno istaknuo nisu samo same inicijative, već i ljudi koji su ih osmislili. Učenici, nastavnici, ravnatelji i članovi šire obrazovne zajednice, poput nevladinih organizacija, gradova i regionalnih vlasti, udružili su se u „timove za održivost” i odbore kako bi zajedno pronašli rješenja za izazove u svojim sredinama. – Razvili smo inovativan pristup koji je spojio građansku znanost i participativno istraživanje te aktivno uključio učenike, nastavnike i širu obrazovnu zajednicu – rekla je Ana Prades, voditeljica Centra za sociotehnička istraživanja (CISOT) u Barceloni, koji djeluje u sklopu Španjolskog nacionalnog centra za energetska, okolišna i tehnološka istraživanja (CIEMAT), a koordinirala je projekt. Takvi timovi i odbori važni su jer mogu pomoći da se aktivnosti usmjerene na održivost nastave i nakon završetka projekta, dodala je dr. Marta Almeida, inženjerka zaštite okoliša s Instituta Superior Técnico pri Tehničkom sveučilištu u Lisabonu. Cilj nije bio samo poučavati djecu o klimatskim promjenama, nego obrazovne ustanove pretvoriti u mjesta u kojima su održivo razmišljanje i djelovanje dio svakodnevne kulture. I djeca i odrasli poticani su na kritičko razmišljanje o praktičnim promjenama u svakodnevnom životu koje bi mogle pridonijeti održivosti. – Pronalaženje vremena u već pretrpanim školskim programima nije uvijek bilo jednostavno. Srednjoškolci zaista imaju vrlo gust raspored – rekla je Niina Mykrä, istraživačica s Finskog instituta za istraživanje obrazovanja (FIER) pri Sveučilištu u Jyväskyläu. Kalkulator ekološkog otiska Rješenje u Tampereu bilo je