Smotra stvaralaštva, mladosti i ljepote

Nakon regionalnih domijada koje su održane tijekom ožujka, od 8. do 10. svibnja održana je u Rovinju i državna domijada na kojoj se okupilo oko 430 učenika i stotinjak odgajatelja iz čak 40 učeničkih domova diljem Hrvatske, a domaćini i organizatori bili su učenički domovi regije Istočna Hrvatska ‒ Đački dom Požega, Učenički dom „Hrvatskoga radiše”, Osijek, Srednjoškolski đački dom Osijek, Dom učenika Vukovar, Učenički dom Srednje škole Pakrac, Dom učenika Trgovačke i komercijalne škole „Davor Milas”, Osijek i Dom učenika Ugostiteljsko-turističke škole Osijek. Naravno, državni je susret mjesto na kojemu se okupljaju oni najbolji, na kojem se u tri dana može vidjeti sve ono najbolje, svo bogatstvo postignuća učenika koji svoje srednjoškolske dane provode daleko od roditeljskog doma, u učeničkim domovima u kojima nemaju samo stan i hranu već im se nudi bogata lepeza različitih slobodnih aktivnosti te da i najširoj javnosti pokažu da učenički domovi nisu samo velike spavaonice već odgojno-obrazovne ustanove u kojima svi zaposlenici doista kvalitetno rade, odgajaju i obrazuju mlade generacije. 

U učeničkim domovima mladi se mogu baviti sportom, glazbom, glumom, plesom i folklorom, fotografijom, dizajnom, videostvaralaštvom, mogu pisati stihove i prozna djela te se baviti likovnom umjetnošću kroz brojne likovne sekcije. I nakon održanih regionalnih domijada, na ovu završnu smotru plasirali su se uistinu najbolji iz svih nabrojenih kategorija te su u Rovinju svoja postignuća pokazali vršnjacima iz cijele države. 

Na posebnoj izložbi koja je obuhvatila takozvano multimedijsko područje učeničkog stvaralaštva moglo se vidjeti brojne crteže, slike, instalacije, keramiku, fotografije, nakit, kiparske i dizajnerske radove. Ovo nabrajanje malo toga govori, ali valja reći da je u Rovinju prikazana respektabilna produkcija modnog dizajna, likovnih instalacija, kratkih filmova i svega onoga što slab poznavatelj učeničkih domova i njihove djelatnosti jednostavno ne bi očekivao. Dramske družine odradile su svoj dio posla u kazalištu Gandusio, a u istom prostoru predstavile su se i plesne, glazbene i folklorne skupine te mladi recitatori. Kod dramskih družina ove se godine mogla primijetiti zavidna kvaliteta, ali i poseban odabir tema o kojima su mladi glumci progovorili u svojim scenskim igrama koje su uglavnom i sami osmislili kroz originalan scenarij. Naime, vidljiv je njihov interes i želja da iskažu svoj stav o problemima kao što su poremećaji prehrane kod mladih ‒ bulimija i anoreksija ‒ ili mentalno zdravlje, ovisnost o mobitelima, internetu, TikToku te da pokušaju ponuditi vlastita rješenja.

U svim umjetničkim prezentacijama moglo se vidjeti da učenici u učeničkim domovima ni po čemu ne zaostaju za svojim vršnjacima koji se istim aktivnostima bave u sklopu srednjoškolskih družina. U plesnom dijelu svakako iskaču folkloraši, jer tim se slobodnim aktivnostima teško može pohvaliti poneka srednja škola, dok su one u učeničkim domovima gotovo pravilo, pa su učenici u domovima svojevrsni čuvari naše etnotradicije. Naravno, učenici se rado bave i suvremenim plesom, onime koji im je generacijski bliže i u tom su segmentu također ponudili vrlo kvalitetne nastupe.

Sportska natjecanja uvijek su zanimljiva i puna neizvjesnosti, a natjecateljskog žara nikad ne nedostaje. Uostalom, odavno je zamrla ona kubertenovska krilatica o sudjelovanju jer natjecanja i jesu organizirana da bi iznjedrila konačnog pobjednika. Sva su protekla u poštenoj i korektnoj borbi, ali pobjedničke sastave ne ćemo nabrajati već ćemo samo spomenuti da su natjecanja održana u nogometu, košarci, odbojci, šahu, stolnom tenisu za mladiće i djevojke, badmintonu. 

I posve je normalno da na sportskim natjecanjima uvijek netko bude pobjednik, međutim možda bi u jezično-umjetničkom području sve kategorije stvaralaštva trebalo, po uzoru na smotru Lidrano, pretvoriti doista u smotru, festival učeničkog stvaralaštva na kojoj su onda svi pobjednici, ako se već tako žele nazivati. Uostalom, na državnu domijadu dolaze pobjednici onih pet izlučnih regionalnih, a pojavljivanje na državnoj smotri trebaju shvatiti i doživjeti doista kao nagradu za silan rad i trud. 

Čini se da je mnogo važnije od osvajanja prvih triju mjesta u pojedinim umjetničkim kategorijama činjenica da su se učenici i njihovi voditelji nakon godinu dana ponovno našli na jednome mjestu, da su se družili, stekli nova poznanstva, da su si pokazali što i kako rade u svojim učeničkim domovima, čime si to uljepšavaju život, koje ih teme i dileme muče, o čemu maštaju, o čemu pišu. I da, kad se vrate kući, mogu reći da im je bilo lijepo, korisno, ugodno te da jedva čekaju sljedeću domijadu. 

Marijan Šimeg