Veliki manevar u malom lavoru

U javnim službama radi oko 182 tisuće radnika, a u državnim službama oko 55 tisuća. To je golema masa zaposlenih na koje će se izravno Zakon primjenjivati, a sve će koštati oko 500 milijuna eura za javne i 350 milijuna eura za državne službenike. Očekuje se da će već plaće za ožujak biti isplaćivane prema povećanim koeficijentima kao posljedici Zakona. Glavni je zaključak rasprave: ne protivimo se njegovu donošenju i vrjednovanju rada, ali se ne slažemo s konkretnim rješenjima Zakona vjerujući da sve zamišljeno Zakon ne će postići. Uvodničari na okruglom stolu bili su profesori s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Vedran Đulabić, Gordana Marčetić i Viktor Gotovac te predsjednik Školskog sindikata Preporod Željko Stipić. Vedran Đulabić naglasio je da sustav plaća kakav se predviđa ovim Zakonom nije cjelovito uređen, jer samo načelno regulira materiju, a konkretno će se sve rješavati uredbama Vlade, pravilnicima i općim aktima, nije do kraja domišljen, što će dovesti do problema u provedbi te da je sustav podložan politizaciji i prizemnim obračunima koji bi se mogli događati u pojedinim ustanovama. ‒ Sad imamo tek osnovna načela sustava, jer u osnovnim odredbama Zakon ima samo 32 članka u kojima se ništa ne može regulirati. Sustav plaća tako počiva na budućih osam uredaba Vlade, dva pravilnika i općim aktima. Dakle, mi ne znamo gotovo 80 posto sadržaja Zakona nego ćemo to doznati tek kad bude donesen. Gordana Marčetić istaknula je kako stalno slušamo da službenici trebaju biti učinkoviti i da ih treba ocjenjivati. „Anketirali smo zaposlenike u državnim službama i nitko nije zadovoljan tim sustavom jer je neobjektivan, ne radi se na valjanim kriterijima, ali svi imaju jako dobre ocjene. Ne znam na koji bi način dekan nas na fakultetu mogao ocjenjivati. I zašto, kad imamo Zakon o visokom obrazovanju i znanosti koji uređuje i napredovanje, i reizbor na transparentan način, jer vas ocjenjuju jednaki ili viši po rangu od vas. Svakih pet godina mi smo svi podložni ocjeni svoga rada i na temelju toga napredujemo. Kriteriji su vrlo striktni i zahtjevni. Je li strateško opredjeljenje Vlade da imamo u državi izvrsne znanstvenike ili da imamo prosječne pa ćemo samo neke nagraditi? ‒ pita Gordana Marčetić. ‒ Kad je riječ o koeficijentima, država je u posljednjih dvadeset godina pokazala da koeficijente mijenja po potrebi, da se trampi s pojedinim sindikatima koji su joj u tom trenutku važniji ili snažniji od drugih. Uredbe se mijenjaju katkad i nekoliko puta u godinu dana, a time se nisu ispravljale grješke nego vrlo često zapravo stvarale nove. Mislio sam da ćemo ovim Zakonom dobiti discipliniraniji put, ali to se nije dogodilo. Kod nas se zakoni često donose samo da se malo zamuti voda, to je veliki manevar u malom lavoru. Heraklitovski ‒ sve se mijenja, a sve je isto. A ovaj je zakon još gori, jer sve mijenja, ali sve će biti gore. Netko nas je pokrenuo u krivom smjeru, u smjeru koji će izazvati nezadovoljstvo i nesreću, a kvalitetu ne ćemo dobiti ‒