Toplički sedmaši učili o saborskim odlukama o hrvatskome jeziku

Satom povijesti održanim uz Spomenik hrvatskom jeziku, učenici sedmih razreda OŠ Antuna i Ivana Kukuljevića iz Varaždinskih Toplica obilježili su 176. obljetnicu proglašenja hrvatskog jezika uredbovnim i službenim. I ove smo godine položili cvijeće iz školskog ružičnjaka uz bistu Ivana Kukuljevića, na čiji je prijedlog Hrvatski sabor donio odluku o uvođenju hrvatskog jezika u javnu službu. Bista je u neposrednoj blizini Spomenika hrvatskom jeziku. O važnosti jezika i značenju povijesnih odluku Hrvatskog sabora iz 1847. godine učenicima je govorio učitelj povijesti Drago Ilić.

Spomenik hrvatskom jeziku u Varaždinskim Toplicama svečano je otkriven 1997. godine u povodu 150. obljetnice saborskog proglašenja hrvatskog jezika službenim. Tri stranice prizme spomenika simbolično označavaju tri narječaja. Na povijesnoj sjednici posljednjeg zasjedanja Hrvatskoga staleškog sabora hrvatski jezik proglašen je službenim u javnoj uporabi. Prijedlog o prihvaćanju hrvatskog jezika kao službenoga iznio je Ivan Kukuljević Sakcinski 1843. godine. To nije bilo prvi put da se hrvatski jezik razlijegao saborskom dvoranom. Još 1806. general Vincent Knežević, zahvaljujući u Saboru na dodijeljenoj dužnosti potkapetana Kraljevstva, progovorio je hrvatskim jezikom. Prijedlog uvođenja hrvatskog jezika kao službenoga iznio je Ivan Kukuljević Sakcinski u prvom zastupničkom govoru na hrvatskom jeziku, a službeni jezik Sabora u to vrijeme bio je latinski. Ivan Kukuljević bio je učenik topličke škole, a obitelj Kukuljevića obitavala je na Tonimiru iznad Varaždinskih Toplica. Tonimir je u 19. stoljeću bio mjesto okupljanja domoljuba i iliraca, mladih ilirskih književnika, glazbenika i intelektualaca. Ivan Kukuljević Sakcinski na Tonimiru je dovršio i prvu dramu na hrvatskom jeziku – Juran i Sofija, a na njemu su nastali i brojni znanstveni i književni radovi. 

U Mjesecu hrvatske knjige čitali smo o hrvatskom jeziku uz Spomenik hrvatskom jeziku u srcu našega grada i isticali velikane naše povijesti i kulture koji nam i danas mogu biti uzori u čuvanju i njegovanju našega materinskog jezika.