Videokonferencija „Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja”

Učenici Područne škole Kneževo i Osnovne škole Petra Zrinskog Zagreb odlaze na proljetne praznike ispunjeni i zadovoljni nakon uspješno održane videokonferencije „Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja”. Povod njihova online druženja bio je razmjena iskustva o mentalnom zdravlju tijekom provedbe međunarodnog eTwinningova projekta „Me, Myself & I”. 

Kneževčani su pozdravili zagrebačke petaše plesom i baranjskim napjevima odjeveni u narodne nošnje. Videouratkom su predstavili svoju malu baranjsku školu. Objasnili su dosadašnje aktivnosti koje su proveli na Satima razrednika – Moja abeceda dobrih osobina, Dobre osobine moga prijatelja s kojim dijelim klupu, Kako se osjećam na početku tjedna?, Krug povjerenja ‒ izbacimo negativnosti iz sebe i Pohvali prijatelje iz razreda. Svaku aktivnost predstavio je drugi učenik. Na satu Informatike izrađuju e-knjigu u kojoj će zainteresiranim vršnjacima dati odgovore na sljedeća pitanja: Kako se nositi sa zabrinutošću?, Kako smanjiti ispitni stres?, Kako izgraditi samopouzdanje?, Kako se zauzeti za sebe?, Kada i gdje potražiti psihološku pomoć? i Kako kvalitetno provesti slobodno vrijeme?

U drugom dijelu videokonferencije učenici 5. a iz Zagreba predstavili su svoju obnovljenu školu, upoznali nove prijatelje s kratkim povijesnim razvojem škole, a potom prikazali dio aktivnosti koje rade u projektu povezujući sate Hrvatskoga jezika i Sat razrednika. Prikazali su kratki pregled Tjedna mentalnog zdravlja s naglaskom na edukativne videouratke koje su djeca samostalno snimala o mentalnom zdravlju, potom obilježavanje Međunarodnog dana tolerancije, osvrt na radionice o Vezi puberteta i mentalnog zdravlje, te Utjecaja medija na mentalno zdravlje djece u pubertetu. Važno je naglasiti da su učenici za sve aktivnosti uvijek imali istraživačke zadatke koje su trebali vrlo ozbiljno obaviti kako bi uspješno sudjelovali u planiranim aktivnostima. 

Učenici su s velikim zanimanjem pratili što su njihovi vršnjaci radili. Nakon početne treme, svi su se vrlo brzo otvorili i vrlo ozbiljno razgovarali o projektnim aktivnostima. I jedni i drugi učenici postavljali su vrlo konkretna i osobna pitanja jedni drugima: o navikama, emocijama, što vole / ne vole, koliko vremena provode ispred ekrana, kako se druže, kako provode vrijeme s prijateljima… Uočili su prednosti i nedostatke življenja u selu i u gradu.

Vrijeme je jako brzo proletjelo i ovaj neobični sat brzo je došao svome kraju. Učenici su poželjeli da se ovakav susret ponovi, a upućene su pozivnice i jednoj i drugoj školi za susret uživo kako bi jedni drugima pokazali gdje žive.

Julija Vejić, Goran Podunavac