Učenici koji žele znati više dobili su i projektni zadatak: istražiti više i to uz točne upute gdje i kako valja tražiti, preuzimati informacije i kako ih citirati, a istraženo će predstaviti pomoću (između više ponuđenih) odabranoga digitalnog alata u kojem će izraditi digitalni plakat ili prezentaciju te točno navesti izvore informacija kojima su se koristili
U petak, 27. siječnja, na sam službeni dan oslobođenja najzloglasnijega koncentracijskog logora Auschwitz u Poljskoj i ove je godine realizirano prikladno obilježavanje Dana sjećanja na žrtve holokausta.
Učenici osmih razreda sa svojim su učiteljicama u školskoj knjižnici tom prigodom poslušali čak nekoliko prikladnih prezentacija koje su za njih pripremili njihovi kolege. Uvodnu riječ o samome pojmu holokausta i genocida te povijesnom okviru koji je prethodio samome Drugom svjetskom ratu i njegovim najmračnijim tvorevinama, logorima smrti, dale su profesorice Host (Hrvatski jezik), tijekom 1. školskog sata učenicima 8. d, te Slaviček (Povijest) i školska knjižničarka na 5. školskom satu kada su u knjižnicu došli odabrani učenici iz svih odjela osmih razreda, polaznici INA-e Moja Rijeka, a nakon čega su im detaljnije o spomenutom pojmu, ali i o pojmovima antisemitizma, Kristalne noći, geta, ostalih koncentracijskih logora, holokausta i židovske tradicije na području našega grada te što su i gdje su postavljeni tzv. kameni spoticanja ispričale njihove kolegice.
Školska knjižničarka u zaključnom dijelu sata s učenicima 8. d izdvojila je i nekoliko tradicionalnih imena koja se redovito spominju u vezi s ovim danom i razdobljem (pr. Anne Frank, Irene Sendler, Oskar Schindler, a u Hrvatskoj su nezaobilazni primjeri Lea Deustch, Branko Lustig te riječke sestre Bucci). Posebno se zadržala na Olegu Mandiću: Opatijcu nežidovu koji je u dobi od 11 godina s mamom i bakom, iz političkih razloga, odveden u Auschwitz i koji je, zahvaljujući mnogim čimbenicima, a najviše sreći, iz njega izišao živ i to kao „posljednji dječak iz Auschwitza”. Naime, posljednja je živa osoba nakon čijeg su izlaska vrata ovoga logora i službeno zaključana, a koji je još i danas živ te svoja sjećanja i svjedočenja i u 90. godini nesebično dijeli s učenicima osnovnih i srednjih škola u cijeloj Hrvatskoj i Italiji.
Učenici koji žele znati više dobili su i projektni zadatak: istražiti više o spomenutim ljudima i to uz točne upute gdje i kako valja tražiti, preuzimati informacije i kako ih citirati, a istraženo će predstaviti pomoću (između više ponuđenih) odabranoga digitalnog alata u kojem će izraditi digitalni plakat ili prezentaciju te točno navesti izvore informacija kojima su se koristili.
Da su ih se izlaganja dojmila svjedoči i trenutačni iskazani interes učenika za posudbom knjige „Posljednji dječak iz Auschwitza” R. Covaza te niz pitanja koje su postavili i nakon završetka sata želeći dobiti odgovore na mnoga pitanja vezana za temu holokausta i sudbinu Olega Mandića.
Nensi Čargonja Košuta, Vesna Slaviček, Tihana Host
Neke od mogućih tema školskog eseja vezane su uz područje slobodnog vremena, društvenih mreža, tehnologije, ekologije