Šarena škola koja u učenicima budi želju za uspjehom

Najveća je zamka učiteljskog posla samodostatnost zacrtanih vlastitih okvira i pretjerana rutina u kojima blijede čari posla koji smo birali. Prihvaćanje činjenice da stalno učimo i sazrijevamo put je k profesionalizmu

Višnja Kokanović, Hrvatski jezik

Osnovna škola „Ivana Brlić-Mažuranić” u Slavonskome Brodu nadaleko je poznata pod nazivom „Šarena škola” zahvaljujući akademskoj slikarici Đurđi Vilagoš koja je kao učiteljica likovne kulture oslikala zidove škole likovima iz bajki Ivane Brlić-Mažuranić. Pa se danas djeca iz cijele Hrvatske dolaze u ovu školu diviti tim slikama, na što je cijeli školski kolektiv jako ponosan. Učenici ove škole i njihova učiteljica Vilagoš poznati su i po tome što su svojim radovima ilustrirali dva kapitalna brodska izdanja Ivaninih djela ‒ „Priče iz davnine” i „Čudnovate zgode šegrta Hlapića” te brojne druge publikacije „Svijeta bajki”. Danas školu pohađa 357 učenika, a za njih se brinu 53 djelatnika ‒ od ravnateljice, stručne službe i motiviranih učitelja do pomoćnog i tehničkog osoblja.

Cjeloživotno učenje kao zalog napretka

Nastava je u cijelosti stručno zastupljena. A veliku važnost, uz nastavu koja je središnje polje njihova djelovanja, djelatnici škole pridaju i odgojnoj komponenti školske svakodnevnice, rekla je ravnateljica Irena Holik:

‒ Učenike stalno podsjećamo na važnost toga da budu dobri ljudi te da shvate kolika je vrijednost obrazovanja. Sve izazove dosad smo spremno dočekivali i rješavali uz veliku podršku roditelja i lokalne zajednice. Katkad se jave pojedinci koji nemaju sluha ni strpljenja pa svoje nezadovoljstvo pokušavaju rješavati na neprimjeren čak i agresivan način, ali to je tako nažalost u našem društvu. 

Škola je opremljena osnovnom standardnom opremom, dodaje ravnateljica te objašnjava kako ne oskudijevaju u elementarnim stvarima, ali se ni ne ističu u nekim posebnima. No, uz dobru suradnju s osnivačem Gradom Slavonskim Brodom, pokrenula je opremanje škole prema prioritetima. Nakon rada u nastavi, stupivši na novo radno mjesto prije tri godine, ravnateljica Holik priznaje da je imala točnu viziju o stanju u kakvom su se nalazili u tom trenutku i vodilji prema budućnosti: želji i nastojanju da odgojno-obrazovna postignuća svojih učenika dignu na višu razinu. A jedini način na koji to mogu postići jest stalno stručno usavršavanje i cjeloživotno obrazovanje svih djelatnika ove škole. 

‒ Svjesna toga da se nijedan rezultat ne će ostvariti sam od sebe te da je uspjeh kratkotrajan ako se ne obnavlja i održava, namjeravam ustrajati u vlastitom usavršavanju i poticanju svih svojih kolega i kolegica da to čine. Proces poučavanja mijenja se nabolje samo onoliko koliko se naša svijest o potrebama za takvim promjenama mijenja. Uz stalno i uporno nastojanje da dajemo sve od sebe, dignemo svoju struku na višu razinu, ustrajemo u stalnoj spoznaji da smo veliki čimbenici u razvoju mladih ljudi te samim time snosimo veliku odgovornost za njihovu budućnost, uspjeh ne može izostati. Razvijat ćemo školu u skladu s našim geslom ‒ škola uspjeha za sve ‒ navodi ravnateljica Holik.

Zadrugari najviše vole Šivanciju

Osim redovne nastave, učenici imaju pregršt izbora u obliku izvannastavnih aktivnosti, od čega se naročito ponose radom novoosnovane zadruge „Domaći”. Promatrajući učenike na različitim izvannastavnim aktivnostima, uočavajući njihove sposobnosti i interes za stvaranjem „vlastitim rukama”, uvidjeli su važnost i potrebu osnivanja učeničke zadruge, što su i učinili 2021. godine. Voditeljica učeničke zadruge Ivana Bešlić, profesorica kemije i biologije, okupila je entuzijaste među učiteljima i učenicima, a uspjesi njihova rada nisu izostali. Održali su nekoliko školskih izložbeno-prodajnih sajmova na kojima su učenici pokazali sve svoje talente – od uzgoja cvijeća i povrća do izrade ukrasa, šivanja i veza. 

Svaki sajam pokazao je da financijska pismenost nije strani pojam te da se među učenicima skrivaju sjajni trgovci, promotori, marketinški stručnjaci, ali i potrošači. Školska se zadruga predstavila na Županijskoj smotri učeničkih zadruga dva puta i oba puta pobijedila te je bila upućena na Državnu smotru zadruga. 

Među brojnim sekcijama unutar zadruge poseban interes djece izazvala je Šivancija, objasnila nam je voditeljica te sekcije Marija Bilić:

‒ Ono što ovu aktivnost čini atraktivnom stalna je suradnja i zajedničko učenje. Na Šivanciji se brišu granice, učitelji uče djecu, djeca uče učitelje, zajedno griješimo i popravljamo, zajedno se ljutimo, zajedno se smijemo. Djeca imaju potpunu slobodu kod biranja uzoraka, materijala, krojenja, rezanja, šivanja i upravo taj osjećaj slobode i ravnopravnosti puno im znači. Svoje šivane pernice, novčanike, pregače, jastučnice, cekere i ruksake uspješno su predstavili na svim školskim sajmovima i smotrama zadruga, a škola im je kroz različite projekte osigurala novčana sredstva koja su potom pametno uložili u nove šivaće strojeve, šivaći pribor i tkanine. 

Zadruga „Domaći” i sve njezine sekcije dokaz su da ovi učenici nisu ovisnici o mobitelima koje ništa ne zanima, nego sposobna, znatiželjna i marljiva djeca koja jedva čekaju pokazati sve što znaju, zaključuje učiteljica Bilić:

‒ Mi učitelji samo smo prepoznali taj njihov žar i trudimo se omogućiti da nesmetano gori. Iako su prostorno-vremensko-financijska ograničenja katkad izazovna, za naše učenike uvijek nađemo načina. 

Spomenuli smo vrijednu učiteljicu Đurđu Vilagoš, zbog čijih je zasluga i nastojanja s djecom škola prozvana dobila naziv „Šarenom školom”. Gotovo 20 godina prošlo je otkako je učiteljica Đurđa otišla u zasluženu mirovinu, ali slike i dalje krase ovu školu. Nakon nje u školi je počela raditi učiteljica Ivana Krešić, koja je nastavila tradiciju i uz pomoć učenika osvježava naslikane zidne slike. 

‒ To je kao da imate kulturnu baštinu koja se prenosi s koljena na koljeno. Zidove sada oslikavaju đaci često prepričavajući dogodovštine svojih roditelja i govoreći kako su te zidove oslikavali i njihovi mame i tate, ujaci, stričevi, tetke... U tim rečenicama osjeti se ponos, povezanost, cijeli životni ciklus koji traje i dalje. A sve je počelo kako bi se učenike osvijestilo o ekologiji, izgledu škole, ugodnijem ambijentu za rad te utjecalo na svijest o kulturnoj i školskoj ekologiji ‒ objašnjava Ivana Krešić te ističe kako je želja obiju učiteljica bila, a i dalje je, razviti maštu i kreativnost, promicati osjećaj za lijepo, za duhovnu i estetsku važnost u životu, a neposredno uz to razviti radne navike, samostalnost i dosljednost u radu, poštivati svoj i tuđi rad, osvijestiti potrebu za društveni angažman.

‒ Lijep je osjećaj kad dođeš u šarenu školu, osjetiš vedrinu, šarenilo zarobi tvoj duh i više ništa nije tako sivo i tmurno ‒ uvjerena je učiteljica Krešić.

Osim likovnosti, učenici ove škole već su godinama vrsni jezičari, majstori u svladavanju kako materinskog tako i stranih jezika. Učiteljica Hrvatskoga Višnja Kokanović ističe kako je položaj hrvatskoga jezika tijekom nacionalne povijesti uvijek bio težak. Danas je pak još zahtjevniji jer je sve teže motivirati učenike da ozbiljno pristupe nastavnom predmetu koji se zove Hrvatski jezik. Interesi i potrebe naših učenika znatno su se promijenile razvojem tehnologije, utjecajem medija i društvenih mreža. Krizu osjećaju i učenici i učitelji. 

Motivacija kroz osobnu afirmaciju

Kako se onda izvući iz škripca, pitamo našu sugovornicu:

‒ Postoje brojne mogućnosti, no odgovor je uvijek u učenicima, njihovu stvaralaštvu i kreativnosti. Igrom i dramatizacijskim metodama učenici uviđaju da zahtjevno jezično i književno-teorijsko gradivo može biti izazov. Literarno, novinarsko i dramsko stvaralaštvo, projektne aktivnosti i književno-zabavni kvizovi prilika su za osobnu afirmaciju, otkrivanje vlastitih potencijala i u konačnici način kako kvalitetno provesti slobodno vrijeme. 

Najveće je zadovoljstvo kada učenici funkcionalno primijene sve usvojeno u svakodnevnim životnim situacijama, na županijskim i državnim natjecanjima – tada su ponos roditeljima i školi. Sretni su jer uviđaju vrijednost vlastitog učenja. 

Budući da su pozitivni uzori jako važni, treba ih i spomenuti, smatra Kokanović. Tako je u prošloj školskoj godini na državnu razinu LiDraNo 2023. upućen učenik Bruno Čičić (8. c) u kategoriji pojedinačnog scenskog nastupa. Učenica Hana Ferković (8. c) predložena je za državnu razinu u kategoriji literarnog stvaralaštva kao i učenici Ivan Gregurić i Danijel Gregurić (7. b) u kategoriji novinarskog stvaralaštva (radijska emisija) te učenici dramsko-recitatorske skupine u kategoriji skupnog nastupa. 

Učenici imaju zapažene rezultate u poznavanju materinskog jezika na županijskoj razini. Učenica Vedrana Moškun (7. b) bila je treća 2022./2023. u Brodsko-posavskoj županiji, a brojni učenici koji su danas na fakultetima ili uspješno rade rado se prisjećaju radnih navika koje su razvijali učenjem slovničkih i pravopisnih sadržaja. 

‒ Najveća je zamka učiteljskog posla samodostatnost zacrtanih vlastitih okvira i pretjerana rutina u kojima blijede čari posla koji smo birali. Prihvaćanje činjenice da stalno učimo i sazrijevamo put je k profesionalizmu. Otvorenost, samokritičnost i mjera u svemu što radimo najveći su uspjeh koji prepoznaju naši učenici pa im nije teško Čitati do zvijezda, odraditi neku eTwinningovu projektnu aktivnost i družiti se stvarajući. Uostalom, učenici su naši budući suci. Kako ih naučimo, koje vrijednosti ponesu u život, takav će svijet oblikovati ‒ uvjerena je učiteljica Kokanović.

I učitelj Engleskoga Tihomir Matković nastoji kod učenika njegovati znatiželju i ljubav prema engleskom jeziku. Znanje engleskoga, ali i ostalih stranih jezika, kaže, omogućava komunikaciju s pojedincima iz drugih zemalja i kultura, što potiče razvoj učenika kao pojedinca i uz to razvija njihove interpersonalne i komunikacijske vještine. 

‒ Učenike motiviram kroz razne aktivnosti koje nam omogućuju povezivanje gradiva s njihovim osobnim iskustvima i interesima – cilj nastave engleskoga kao stranog jezika jest poticati razvoj komunikacijske sposobnosti učenika, a ona se najbolje razvija kada su učenici voljni komunicirati sa mnom i međusobno koristeći engleski jezik kao sredstvo komunikacije. Naravno, ima i teških nastavnih jedinica koje učenici ne preferiraju, no aktivnosti koje im omogućuju uključenost u nastavni proces i čine ih aktivnim sudionicima u učenju, iz mog iskustva, u većini slučajeva uspiju motivirati učenike i pomoći im da lakše i brže usvoje određeno gradivo ‒ pojašnjava Matković.

Kriterije vrjednovanja prilagođava učenicima, dodaje, te svima nastoji dati jednaku priliku da pokažu što znaju i mogu. Jako mu je bitno da se, čak i ako im engleski jezik ne leži najbolje, trude i nastoje ostvariti što bolji uspjeh. Svojim učenicima nastoji biti podrška i vodič u učenju engleskog jezika te se trudi ostvariti suradnički odnos s učenicima, uz koji naravno idu i određena pravila i uzajamno poštovanje. 

‒ Kroz svoje radno iskustvo predavao sam mnogim iznimnim i nadarenim učenicima koji su obilježili moj profesionalni razvoj i utisnuli se u moja sjećanja zajedničkim uspjesima. Uspjeh mojih učenika Mije Petrović i Domagoja Prpića na županijskome natjecanju iz engleskog jezika na kojemu su osvojili prvo i treće mjesto nešto je na što sam iznimno ponosan. Takve smo uspjehe postigli njegujući suradnički odnos te uz vodstvo koje sam imao čast pružiti takvim izvanrednim učenicima ‒ rekao nam je učitelj Matković te smo uvjereni da ovakav radni moto u sebi nose i drugi djelatnici OŠ „Ivana Brlić-Mažuranić”.

Jer upravo zbog njih djeca u ovu školu dolaze i odlaze s osmijehom, a to je u današnje užurbano i stresom ispunjeno doba najvažnije.

Psihologinja Monika Husar i pedagoginja Marina Kolobarić 

Nema dovoljno sati u danu

U školi je odgojna komponenta jednako važna kao i obrazovna. Posao psihologa prije svega je temeljen upravo na toj odgojnoj komponenti. S obzirom na to da sam ja prvi psiholog zaposlen u školi na neodređeno radno vrijeme, krenula sam od toga da me učenici upoznaju i da znaju tko sam, zašto sam ovdje i što je moj posao. Posao psihologa zaista je raznolik, ali najveći dio svog vremena provodim u neposrednom radu s učenicima, odnosno u pružanju psihološke podrške kod pojave emocionalnih i psiholoških smetnji, problema u obitelji, teškoća u učenju i ostalih većih ili manjih problema. Neprimjerenog ponašanja ima uvijek, nažalost. Važno je naglasiti da učenike koji se neprimjereno ponašaju treba osnaživati, treba ih naučiti kako reagirati u određenim situacijama te kako izreći ono što zapravo misle i žele. Posebno rizičnu skupinu čine učenici koji imaju nisko samopouzdanje, a upravo će samopouzdanje utjecati na brojna obilježja učenika, među ostalim i na školski uspjeh. Iako najveći dio vremena provodim u radu s učenicima na osnaživanju i prevenciji neprimjerenih ponašanja, i dalje postoje učenici koji ne dobiju svu potrebnu pomoć. Malo je stručnih suradnika, a mnogo učenika. Nema dovoljno sati u danu da bih se svima uspjela posvetiti. Upravo tu do izražaja dolazi vrlo dobra suradnja koju imam s učiteljima. Suradnja stručne službe i učitelja iznimno je važna kako bismo na vrijeme mogli reagirati i pomoći našim učenicima. Moj je cilj pomoći učiteljima identificirati teškoće u razrednoj klimi, uspješnosti i načinu rada, kao i razviti strategije za rješavanje tih teškoća te poticati korištenje različitih metode rada koje potiču kreativnost i sudjelovanje učitelja i učenika zajedno. Jedino zajedno, uz veliku pomoć roditelja, možemo pomoći našim učenicima.

Kao pedagoginja nastojim ostvariti što bolju suradnju s učiteljima i roditeljima kako bih se bolje upoznala s potrebama i okolnostima u kojima učenici odrastaju i upravo većinu vremena u radu s djecom posvećujem odgojnoj komponenti. Pratim najnovija istraživanja i dobivene podatke i nastojim preventivno djelovati na pojavu novih ovisnosti, poremećaja u ponašanju, ali i vidjeti kako se mijenjaju trendovi interesa učenika različite dobi kako bih što bolje shvatila njihove potrebe. Škola je mjesto u kojemu učenici provode velik dio svoga dana te smatram da kao takva mora biti okružje koje je ugodno, poticajno i sigurno. Osim one obrazovne komponente, jako je važna i ova odgojna koju nikako ne možemo zanemariti u svom radu i za koju smatram da će biti sve izraženija u budućnosti. Kod učenika se primjećuje sve teže uspostavljanje odnosa s vršnjacima, regulacija vlastitih emocija i ponašanja zbog čega je važno posebnu pozornost usmjeriti na jačanje mentalnog zdravlja, razvoj samoregulacije i samopoštovanja. Digitalno doba također donosi brojne izazove i dodatne rizične čimbenike koji utječu na ponašanja djece. Škola, uz obiteljsko okružje, ima veliku važnost u prevenciji i jačanju zaštitnih čimbenika kako bi se kod učenika osnažile jake strane i usmjerila pozornost na njegovanje njihova potencijala. Na taj način utječemo na razvoj ličnosti koje su sigurne u sebe, svjesne svojih nedostataka, ali ih koriste za motivaciju da budu bolji i osobno napreduju. Sve manja sposobnost nošenja sa stresnim situacijama i izazovima života velik je problem današnjice i upravo je zadatak škole, kao odgojne ustanove, jačati mentalno zdravlje učenika koji će na taj način izrasti u samosvjesne pojedince koji poštuju sebe, poznaju svoje mogućnosti i spremni su raditi na razvoju svih aspekata svoje osobnosti, poštujući i uvažavajući pritom i potrebe drugih ljudi.

CRTICE IZ POVIJESTI

Osnovna škola u prigradskom naselju Budainka, koje se dotiče pustare Brlić, utemeljena je još davne 1930. godine, a nosi ime autorice bajki za djecu i prvoga hrvatskog dječjeg romana, Ivane Brlić-Mažuranić. 

Zahvaljujući tadašnjoj ravnateljici Antoniji Bikčević, a još više profesorici likovne kulture Đurđi Vilagoš, škola je 1985. promijenila svoj vanjski izgled tako što su na njezinu pročelju osvanuli motivi iz Ivaninih bajki, oslikani učeničkim rukama i oplemenjeni dječjom maštom. Učenici ove škole godinama su pod vodstvom profesorice Vilagoš na pročelju, a potom i u unutrašnjosti školske zgrade slikali različite scene iz gotovo svih Ivaninih djela, pa se tu nalaze i šegrt Hlapić s Gitom, majstorom Mrkonjom i ostalim društvom, baka s gujom djevojkom, sinom i moćnim Striborom, bratac Jaglenac i sestrica Rutvica, Neva Nevičica s Olehom banom i Suncem djeverom...

U godini obilježavanja 130. rođendana Ivane Brlić-Mažuranić pred školom je postavljeno Ivanino poprsje, rad akademskog kipara Vanje Radauša.