Pripremamo sadržaj…
Stječe se dojam da nema pravog razumijevanja što znači život neke škole. Sustav drže naši nesebični učitelji, stručni suradnici i ravnatelji, ali nijedna reforma ne rješavan krucijalne probleme – njihovo osnaživanje, vraćanje im ugleda i dostojanstva
Ravnatelj Ivan Štefanić
Kristina Mijandrušić Ladavac, PŠ Karojba
Osnovna škola Vladimira Nazora iz Pazina najveća je osnovna škola u Republici Hrvatskoj. Uz matičnu školu u Pazinu, u kojoj djeluje i Glazbeni odjel, škola ima i šest osmorazrednih područnih škola u Trvižu, Karojbi, Motovunu, Lupoglavu, Sv. Petru u Šumi i Tinjanu te dvije četverorazredne, i to u Cerovlju i Gračišću. Dakle, djeluju na čak devet lokacija, na području osam jedinica lokalne samouprave i obuhvaćaju područje od 532 km².
Školu ove godine pohađa 1273 učenika te dodatnih 104 u Glazbenom odjelu, a ukupno su raspoređeni u 91 razredni odjel. Ono što ih krasi upravo je organizacija sustava, za koji ravnatelj Ivan Štefanić govori da izvrsno djeluje:
‒ Međutim, ta razgranatost i veličina upravo je ono što nam najviše otežava rad. Škola je daleko iznad pedagoškog standarda te bi jedno od rješenja efikasnosti funkcioniranja bilo donošenje nove mreže škola. U posljednje vrijeme problemi su najizraženiji u financijskom pogledu jer nam nevjerojatnih 102 posto svih decentraliziranih sredstava odlazi na prijevoz – imamo čak 18 autobusnih linija koji dnevno naprave 1970 km za prijevoz naših gotovo 800 učenika putnika. Nažalost, izostaje razumijevanje Ministarstva za rješavanje ovog problema ‒ jasan je ravnatelj.
Vođenje tako velike i razgranate ustanove, dakle, izniman je izazov. A Štefanić nam priznaje da se, nažalost, uz brojne probleme s održavanjem samih objekata i rješavanja gorućih problema, ne stigne posvetiti pedagoškom radu i radu s učiteljima i učenicima onoliko koliko bi htio.
Valja stoga pohvaliti imenovane voditelje područnih škola za koje ravnatelj kaže kako rade „izniman posao”. Daleko iznad odgovarajuće valorizacije te znatno pomažu u rukovođenju sustavom. Pomoć, podršku i veoma uspješnu suradnju škola ostvaruje i s Gradom Pazinom, osnivačem Osnovna škola Vladimira Nazora.
Štefanić je po zvanju profesor hrvatskog i engleskog jezika te od prvog radnog dana radi u ovoj školi. A počeo je 2001. godine. Do prošlogodišnjeg imenovanja na mjesto ravnatelja radio je kao učitelj engleskog jezika, ali je kao predsjednik Školskog odbora u pet mandata i satničar bio dobro upoznat i s rukovođenjem škole i problematikom sustava.
‒ Prošao sam brojne reforme i iako se u svakoj moglo naći i nešto dobroga, problem je taj što nema doista dubinske, istinske reforme sustava, koja je i više nego nužna. Stječe se dojam da nema pravog razumijevanja što znači život neke škole. Sustav drže naši nesebični učitelji, stručni suradnici i ravnatelji, ali nijedna reforma ne rješavan krucijalne probleme – njihovo osnaživanje, vraćanje im ugleda i dostojanstva, i financijskog naravno, učiniti sustav primamljivim za buduće učenike i nastavnike, istinsko rasterećenje učenika, pitanja mreže škola i brojne druge probleme ‒ navodi naš sugovornik.
Pazinska osnovka broji mnoge uspjehe. Na kraju nastavne godine zato okupe sve učenike sudionike županijskih razina natjecanja, smotri i natječaja, i viših kategorija, njih oko 250, s mentorima, te postaje kristalno jasno koliko je ova škola uspješna i koliko njezini učitelji i učenici daju sve od sebe. Svake su godine na državnim sportskim natjecanjima iz više kategorija, kao i na raznim državnim natjecanjima iz znanja.
Uspješni su i u provođenju Erasmusovih projekata te nastavljaju djelovati u tom smjeru. Ponose se Klubom mladih tehničara i Sportskim školskim društvom Mladost koji svake godine niže brojne uspjehe. Škola nudi i na desetke drugih izvannastavnih aktivnosti te su uključeni u brojne projekte na lokalnoj i nacionalnoj razini.
Kristina Mijandrušić Ladavac predaje engleski jezik i već dva desetljeća radi u područnoj školi Karojba, koja, ovisno o generaciji, ima od 110 do 120 učenika. Priznaje nam da je raditi u takvoj školi pravi blagoslov, jer je riječ o maloj sredini gdje upoznaju učenika tijekom i više od školskog dana:
‒ Pratimo ih od ulaska u školu, kroz suradnju s roditeljima, upoznajući njihov zavičaj, obitelj, braću, sestre, rodbinu. Osim toga, razredi su ugodno brojni i, objektivno, radimo u idealnim vanjskim uvjetima. A velik dio radnog ritma i pozitivnog ozračja ljudski je čimbenik. S kolegicama dijelim prostor zbornice već dugi niz godina, a samim je time i razmjena ideja lakša.
Dodaje naša sugovornica kako voli planirati aktivnosti koje uključuju rad kroz nekoliko predmeta budući da takva suradnja i korelacija, kaže, pozitivno uzburkaju rutinu.
Prije više od desetak godina započele su tako provođenje međunarodnih projekata putem platforme eTwinning, a prije pet godina okušale su se i u prvom Erasmusu. Sad su im Erasmusove mobilnosti redovni plan rada, sastavni dio školskoga kurikuluma, jer su uvjerene da su to prilike koje na intenzivan način potiču razvijanje često spominjanih vještina 21. stoljeća – međukulturnosti, jezičnih kompetencija i kreativnosti, i to ne samo kod učenika, već i kod učitelja.
‒ Posebno smo ponosni na nagradu Comet za najbolji nacionalni eTwinningov projekt 2018. godine, a 2019. moja je učenica Nika Rusijan bila dobitnica Nagrade Luka Ritz. S učenicima izlazimo izvan učionice, minimalno jednom godišnje nastavu odradimo na pješačkoj stazi kulturnog pejzaža Parenzane, s GLOBE grupom uređuju vrt škole, a na veći dio nastave u učionicama učenici će doći s osmijehom ‒ otkriva nam Mijandrušić Ladavac te napominje da su stvarno velika sretna obitelj.
Roberta Rudela, učiteljica razredne nastave, govori nam da u svome radu nastoji prenositi znanje s naglaskom na poticanje znatiželje, razmišljanja i zaključivanja. U poučavanju se koristi raznolikim metodama učenja koje uključuju pokret, vizualne, auditivne i taktilne tehnike, smatrajući ih ključnima za sveobuhvatan razvoj učenika u razrednoj nastavi.
S djecom je dosad postizala znatne rezultate koristeći se dramskim tehnikama i metodama kako u redovnoj nastavi tako i u izvannastavnim aktivnostima. Sudjelujući na manifestacijama poput raznih dramskih susreta i smotri LiDraNo učenicima se otvorio prostor za izražavanjem tijelom, glasom i pokretom, nadilazeći važnost samo interpretativne ekspresije, ističe Rudela:
‒ Razumijem da je svaki učenik jedinstven, tako mu i pristupam te nastojim pronaći način da bude aktivan sudionik u nastavnom procesu. U tome mi, uz razne kreativne metode, pomažu istraživački pristup u poučavanju i primjena digitalnih alata koje učenici jako vole.
Jako joj je važna, kaže Rudela, suradnja s ostalim učiteljima u školi kao i stručna služba koja pomaže u izazovima s kojima se u dinamičnom okružju svakodnevno susreće. Naglašava i veliku važnost dobre komunikacije s roditeljima kao ključnog elementa u motivaciji i potpori u učenju.
‒ Tijekom godina rada pristupala sam učenicima s empatijom, ali i zahtjevima, nudeći podršku i poticaj da dosegnu svoj puni potencijal. Kada nakon odmaka od dvadesetak godina sretnem bivšeg učenika koji mi kaže da sam ga potaknula da odabere svoje zanimanje jer sam prepoznala u njemu neki potencijal i pomogla mu u vjeri da je u nečemu dobar, čini me iznimno sretnom i ponosnom i pruža mi najveću vrijednost koje moje zanimanje može dati!
Dodaje da bi voljela da vrjednovanje u razrednoj nastavi bude deskriptivno, jer je opterećenost brojčanim ocjenama prevelika u toj nježnoj dobi uključivanja u školski sustav.
Razrednom nastavom bavi se i učiteljica Tatjana Maligec, koja nam priznaje da radi posao koji voli, empatična je prema učenicima, nastoji im pomagati, razgovarati s njima, rješavati probleme bez obzira na to o čemu se radi, pa tada i oni uviđaju da je uvijek tu za njih.
Naglašava kako je danas prilično izazovno motivirati učenike jer se motivacija najčešće vezuje za ocjenu, a manje za ulaganje truda i ustrajnost u nečemu što radiš. Pokušava naša sugovornica stoga mijenjati oblike i metode rada, uvodi rekreativne pauze, vježbe opuštanja i koncentracije. Osluškuje njihove želje, pa pokušavam razne kombinacije da se ostvari zadano i željeno.
‒ S radošću mogu reći da i nakon 38 godina radnog staža uspostavljam dobar odnos sa svojim učenicima. Kada gledam razredne fotografije svakoga pamtim po nečemu, ali ne bih nikoga izdvajala jer je svaki od njih ostavio trag u meni. S mnogo mojih učenika ostajem u stalnom kontaktu. Šalju mi fotografije na kojima su diplomirali, zaručili se, vjenčali, postali roditelji, postigli neki uspjeh u sportu... a to znači da sam ostavila neki trag u njihovim životima i to je ono što me ispunjava ‒ sjetno i ponosno govori učiteljica Maligec.
Kod vrjednovanja odnosno ocjenjivanja, dodaje, nastoji biti objektivna, ali i uvažavati osobnost, odnosno specifičnost svakog učenika, što je za tu dob učenika možda i najvažnije.
Učitelj tehničke kulture i fizike Darko Suman u pazinskoj je osnovki zaposlen od 2000. godine, voditelj je ŽSV-a učitelja Tehničke kulture Istarske županije, voditelj Kluba mladih tehničara OŠ Vladimira Nazora, dobitnik Nagrade Ivan Filipović za 2018. godinu te Državne nagrade tehničke kulture Faust Vrančić za 2020. godinu, a posljednje dvije godine među 500 najuspješnijih odgojno-obrazovnih radnika.
‒ Uspjesi ostvareni u radu s učenicima uglavnom su vezani za natjecanja i pojedine projekte. Izraženo u brojkama, tijekom 21 godine 55 puta u ulozi mentora za pojedinačne natjecatelje na državnim natjecanjima u organizaciji AZOO-a, uglavnom na natjecanjima mladih tehničara u kategoriji Robotika, ali i u drugim kategorijama te na državnim natjecanjima iz informatike i fizike. Zatim su tu brojna ekipna i pojedinačna sudjelovanja u natjecanjima na razini države kao što su Logo Liga, Croatian Makers liga, Robokup te regionalno natjecanje Robotrka na prstenac.
Suman je inicijator osnivanja Kluba mladih tehničara OŠ Vladimira Nazora 2015. kada je vodio i projekt Od svjetleće diode do 3D pisača.
Tada je ova škola bila jedna od prvih, ako ne i prva osnovna škola s 3D pisačem, a sastavljali su ga učenici s mentorom tijekom ljetnih praznika. Škola danas ima nekoliko 3D pisača.
‒ Tajnu svog uspjeha ne doživljava kao tajnu, barem ne što se tehničkog područja tiče jer ono nudi široke mogućnosti ostvarivanja i učenicima i učiteljima pri čemu je važno stalno stručno i osobno usavršavanje, a sam naziv Robotika dovoljno je zvučan da svake godine privuče neke nove klince. Činjenica je da dio učenika posustane i izgubi motivaciju, ali dosadašnje iskustvo pokazuje da uvijek ima ustrajnih učenika koji onda ostvaruju vrijedne i zapažene rezultate. Recimo da je specifičnost samog područja uvelike pridonijela uspješnosti učitelja ‒ iskren je Darko Suman.
Jasno je dakle da su za brojne uspjehe ove škole zaslužni kako đaci, tako i njihovi odlični i entuzijazmom ispunjeni učitelji. Kako nam je ravnatelj škole Ivan Štefanić rekao na početku našeg razgovora, djelatnika je mnogo, samo Učiteljsko vijeće ima 160 članicama i moraju tražiti prostor za održavanje sjednica. Pa je tako jedna nova kolegica rekla kako im sjednice više nalikuju na kongres. Unatoč brojnosti, Štefanić zaključuje da je kolektiv škole – odličan:
‒ Mišljenja smo da i dalje, koliko je to moguće, držimo do kriterija vrjednovanja i načina rješavanja problema. Na takav broj učenika i roditelja, uvijek se neki problemi javljaju, ali iznimnim angažmanom stručnih suradnica, učitelja, a i mene, nastojimo ih što uspješnije riješiti.
Ostaje riješiti i prostor. Od kapitalnih ulaganja, prioritet im je izgradnja nove školske zgrade u Trvižu kako bi se osigurao rad u jednoj smjeni, nadogradnja Matične škole u Pazinu te sanacija ili izgradnja sportskih dvorana u područnim školama koje je nemaju – Lupoglav, Trviž i Motovun. Sretno im i uspješno u tome bilo!
Naša je škola po broju učenika, ali i zaposlenika, najveća u Republici Hrvatskoj, pa se u skladu s time suočavamo i s brojnim problemima koje mnogobrojnost donosi. Budući da imamo samo jednog ravnatelja, isto tako imamo i samo jednog psihologa na spomenutu količinu djece. Dakle, ja sam psiholog za 1300 učenika, više od 2000 roditelja i više od 150 učitelja. Imajući to na umu, katkad je zaista teško, a gotovo i nemoguće, namiriti sve potrebe koje ovakva škola ima.
Promatrajući našu školu od pojave digitalizacije do danas, u njoj je, baš kao u svim školama, došlo do određenih promjena. Sve veće nastojanje da se osuvremeni nastava i uvede digitalizacija u sve segmente života neminovno je dovelo do nekih novih oblika ponašanja kod učenika. Učenici sve manje frontalno (uživo) međusobno komuniciraju te se gotovo sva njima važna komunikacija prenosi u neki digitalni prostor u kojem nemaju osjećaj odgovornosti i u kojem im je smanjena empatija i samokontrola u odnosu prema drugima. Sve je češća pojava vršnjačkog nasilja na društvenim mrežama, a takva se komunikacija prenosi i na odnose unutar škole. Nerijetko u stručnoj službi, s učiteljima, rješavamo situacije koje su se dogodile u virtualnom okružju. Zbog toga, neprestano nastojimo osnažiti učenike i roditelje kroz preventivne aktivnosti te širiti svijest o važnosti primjerenog komuniciranja u virtualnom prostoru te brojnim opasnostima s kojima se mogu susresti.
U novije vrijeme znamo da učinkovita prevencija znači sveukupno djelovanje na sve dionike nekog sustava. To znači da programe prevencije provodimo s učenicima, roditeljima i učiteljima, a aktivnosti se temelje na poučavanju životnih vještina koje učenicima koriste i izvan školskih prostora, a i kasnije u životu.
Osim porasta broja učenika s teškoćama u razvoju, kojih je u našoj školi gotovo 100, rastući je broj učenika koja imaju narušeno mentalno zdravlje, pa je potreba za podrškom izvan škole postala sve češća i kod sve mlađe djece. U središnjoj se Istri borimo sa sustavnim nedostatkom psihologa, logopeda i edukacijskih rehabilitatora koji bi prije svega radili terapijske programe i tretmane s djecom. Zbog toga, roditelji velika očekivanja stavljaju i pred samu školu, vjerujući da je škola mjesto u kojoj se radi terapija.
U konačnici, škola više nije rezervirana samo za učitelje i profesore, pa nam je cilj umrežiti se sa što više stručnjaka s kojima možemo surađivati kako bismo unutar škole ponudili što bolje uvjete odgoja i obrazovanja.
U pazinskoj Osnovnoj školi Vladimira Nazora djeluje Školsko sportsko društvo ,,Mladost”, jedno od najuspješnijih školskih sportskih društava u Hrvatskoj. Rijetka su natjecanja s kojih se naši učenici vraćaju bez odličja.
U sklopu izvannastavnih aktivnosti učenici naše škole uključuju se u neke od brojnih sportskih aktivnosti koje naša škola nudi pa i sportove koji se ne treniraju u klubovima koji djeluju u Pazinu. Pogotovo se to odnosi na atletiku i kros, za koje nema odgovarajućih uvjeta. Bez obzira na to, učenici redovito, zahvaljujući svojim rezultatima, ostvaruju plasmane na državna natjecanja. Na ruku im ne ide ni pazinska oštra klima, koja ,,zube pokazuje” upravo kad učenici najviše treniraju za školska natjecanja, od siječnja do travnja.
Sve se to zaboravlja kada se učenici s natjecanja vraćaju s nagradama i priznanjima, za čije je izlaganje u školi sve manje prostora. Sve te nagrade i priznanja zasluga su pokoljenja pazinskih učenika i njihovih roditelja koji ih podržavaju i bodre.
Od 2005./2006. Školsko sportsko društvo ,,Mladost” stalno je u vrhu hrvatskoga školskog sporta, pogotovo u krosu i atletici.
Nezahvalno je nekoga isticati, jer u svakoj generaciji imamo dobrih sportaša, iz različitih sportova, ali ako trebam izdvojiti nekoga rado se sjećam sjajne generacije atletičara 2009./2010. koji su bili državni prvaci u tom sportu, državne prvake u krosu SN te učenika Luku Sirotića koji je bio prošle (nedostaje kraj rečenice). Od Školskoga sportskog saveza Istarske županije naš je ŠSD Mladost kao najbolji nagrađen deset puta.
‒ Zadovoljstvo rezultatima je veliko, ali sam aktivnošću učenika posebno ponosan. Danas je važno, ali i vrijedno djecu potaknuti da se bave sportom, kretanjem i boravkom na zraku ‒ zaključuje ravnatelj Ivan Štefanić.
jedna ustanova na području 8 jedinica lokalne samouprave (532 km²)
91 razredni odjel (76 redovnih, 4 kombinirana, 2 posebna, 9 Glazbenog odjela)
ukupno 1273 učenika i učenica + 104 u Glazbenom odjelu
9 školskih objekata (Pazin ‒ matična škola s glazbenim odjelom, područne škole ‒ Trviž, Cerovlje, Gračišće, Tinjan, Karojba, Motovun, Lupoglav, Sv. Petar u Šumi)
ukupna površina 14.194 m² unutarnjeg prostora i 49.884 m² vanjskog prostora
dnevno se pripremi 1160 marendi
774 učenika putnika
18 dnevnih autobusnih linija s 1970 km u jednom danu
13 grupa produženog boravka
72 učenika s rješenjima o primjerenom obliku školovanja, a o svima se brine jedna edukacijska rehabilitatorica
19 pomoćnika u nastavi
239 zaposlenih
Suradnja mješovitih dobnih skupina temeljna je odrednica Montessori filozofije jer odražava prirodnu društvenu zajednicu u kojoj djeca uče jedni od drugih
Neke od mogućih tema školskog eseja vezane su uz područje slobodnog vremena, društvenih mreža, tehnologije, ekologije