Višestruka korist bavljenja plesnom umjetnošću

Umjetnička plesna škola Silvije Hercigonje već više od trideset godina ples približava velikom broju djece i mladih. Naslovljena po istaknutoj baletnoj pedagoginji i koreografkinji Silviji Hercigonji, škola je osnovana ranih 1990-ih kao Osnovna škola za balet i ritmiku. Prva je to škola u Hrvatskoj koja je objedinjavala dva odjela ‒ za klasični balet te ritmiku i ples. Danas nudi i srednjoškolsko obrazovanje za zvanje scenskog plesača. Njezino sjedište u Zagorskoj ulici nažalost je stradalo u potresu 2020. godine, pa škola trenutačno obavlja svoju djelatnost na više zagrebačkih lokacija. Usprkos tome, njezini učenici brojnim javnim nastupima u Hrvatskoj i inozemstvu nastavljaju osvajati nagrade i promicati plesnu umjetnost. O školi smo razgovarali s ravnateljicom Ivanom Pinjušić Bužančić. Sjedište škole nažalost je stradalo tijekom potresa. Kako je to utjecalo na njezin rad? ‒ Naša je škola i prije samog potresa, osim u svom sjedištu u Zagorskoj 16, djelovala na još dvije lokacije, ponajprije zbog nedovoljnih prostornih kapaciteta naše školske zgrade. U tom smislu, mi smo već navikli na logističke prepreke, putovanja, zahtjevne rasporede i slično. Ono što se nakon potresa promijenilo i što je uvelike utjecalo na naš rad svakako je činjenica da smo sada baš svugdje gosti te da ne raspolažemo slobodno dvoranama niti vremenom u njima. Jako je teško voditi i organizirati rad škole kada su osnovni organizacijski elementi ‒ vrijeme i prostor ‒ u tuđim rukama. Ali, nebrojeno smo puta pokazali da smo snalažljivi, fleksibilni te da, i u tim skromnim uvjetima, imamo volje i motivacije za postizanje izvrsnih rezultata. Naše učenice redovno osvajaju nagrade na županijskim, državnim i međunarodnim natjecanjima te predstavljaju našu školu na festivalima u zemlji i inozemstvu. Postoji li dovoljan broj stručnog kadra za predviđena radna mjesta u školi? ‒ Imamo sreću da na svim radnim mjestima rade zaposlenici s odgovarajućom stručnom spremom. Plesnu zajednicu obogaćuje sve više mladih, obrazovanih i aktivnih plesača. Tome je svakako pridonijelo i otvaranje Odsjeka plesa pri Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Danas mladi plesači, uz plesne akademije u Europi, mogu i kod nas steći diplomu prvostupnika plesača suvremenog plesa (nastavnički ili izvedbeni smjer) i baletne pedagogije. Dojma sam kako nema straha što se tiče kvalitete kadra u plesnom obrazovanju. Naši izazovi danas su negdje drugdje, a prije svega se tiču sustava umjetničkog obrazovanja i motiviranja mladih da se unutar njega razvijaju i da u njemu u konačnici i ostanu. Koje strategije škola provodi da pridonese boljem mentalnom zdravlju kod djece i djelatnika? ‒ Nažalost, naša škola još nema stručnog suradnika pedagoga/psihologa, iako smatram kako je to u današnje vrijeme apsolutna nužnost u procesu obrazovanja. U nedostatku osobe koja bi se aktivno, organizirano i ciljano bavila svim aspektima mentalnog zdravlja naših učenika te provodila aktivnosti i edukacije s nastavnim osobljem, mi smo se