Dragutin Rosandić – otac suvremene metodike

Njegov znanstveni, stručni i praktični rad snažno je pokrenuo suvremeni metodički način mišljenja i interdisciplinarnog povezivanja znanstvenih spoznaja radi školskog poučavanja pa se stoga ubraja među najveće metodičare u Hrvatskoj uopće. Može se nazvati ocem metodike hrvatskoga jezika po tome što je uspostavio njezin korpus, osobito u području književnosti i izražavanja te osmišljavanjem suvremenih udžbenika književnosti. Njegovim pogledima na metodiku odupirale su se tradicionalne znanstvene strukture, posebno u pedagogiji, pa će službeno priznavanje metodika nastavnih predmeta kao posebnih znanstvenih disciplina u okviru prirodoslovno-matematičkog, društvenog i humanističkog područja postići tek njegovi nasljednici.

Rođen je u Gospiću 18. kolovoza 1930., a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1954. hrvatski i ruski jezik te doktorirao 1965. tezom „Pripovjedna proza Vjenceslava Novaka”. Kao profesor hrvatskoga jezika radio je u Osnovnoj školi u Zlataru, gimnaziji u Varaždinu i Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, provodeći metodičke eksperimente u povezivanju više nastavnih predmeta. Uočena je njegova darovitost pa je 1964. pozvan za asistenta na Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je, uz potporu profesora Ive Frangeša i Ljudevita Jonkea, 1968. osnovao Katedru za metodiku hrvatskog jezika i ostao njezinim pročelnikom do odlaska u mirovinu 2009. godine, prošavši sve stupnjeve napredovanja od docenta do redovitog profesora. Umro je u 89. godini u Zagrebu 18. svibnja 2019. te, ispraćen od mnogobrojnih poštovatelja, pokopan na Mirogoju.

Dragutin Rosandić bio je jedan od najvažnijih suradnika Školskih novina, kao čest pisac tekstova ili sugovornik u samim novinama i kao pisac nekoliko važnih knjiga iz područja metodike (vidi Vremeplov u prošlom broju). Školske novine objavile su mu i nekoliko udžbenika (vidi popise knjiga i udžbenika u ovom prilogu).

Kako je djelovala prva Katedra za metodike

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu utemeljio sam prvu metodičku katedru, ujedno prvu metodičku katedru na Zagrebačkom sveučilištu, u okviru studija filologije i znanosti o književnosti. Kao utemeljitelj i voditelj katedre od njezina osnutka (30. svibnja 1968.) do umirovljenja (2009.), pokrenuo sam postdiplomski studij, izradbu doktorskih disertacija te istraživačke znanstvene projekte za unapređivanje nastave hrvatskoga jezika i književnosti. Razvio sam interfakultetsku suradnju u okviru Zagrebačkoga sveučilišta u postdiplomskom studiju metodike na Kineziološkom fakultetu te metodičkoj izobrazbi asistenata na Ekonomskom fakultetu. Suradnja je proširena izvan Hrvatske sa srodnim fakultetima u bivšoj Jugoslaviji (Ljubljana, Maribor, Novi Sad, Beograd, Skoplje, Sarajevo), pedagoškim zavodima i institutima u Zagrebu, Ljubljani, Mariboru, Sarajevu, Novom Sadu, Beogradu. Uspostavio sam suradnju s institucijama u inozemstvu: sa sveučilištem u Lundu i Gøteborgu, Slavenskim institutom u Uppsali, Ministarstvom školstva u Frankfurtu i Berlinu, Slavenskim institutom u Beču, Pedagoškim institutom u Beču, Filozofskim fakultetom u Budimpešti i Visokom učiteljskom školom u Pečuhu, Visokom učiteljskom školom u Malmøu, Hrvatskom srednjom školom u Oberwartu (Austrija) i dr.

Katedra je postala središte okupljanja potencijalnih metodičara (postdiplomanada i doktoranada), učitelja mentora, prosvjetnih savjetnika za hrvatski jezik i književnost, ishodište novih metodičkih spoznaja, rasadište znanstvenih postignuća, promicateljica metodičke misli. Katedra je obrazovala znanstveni kadar koji je afirmirao metodiku kao znanstvenu i nastavnu disciplinu na pedagoškim akademijama, fakultetima, zavodima za školstvo i prosvjetnim tijelima koji se bave unapređivanjem školstva. Posebna zasluga u afirmaciji metodike kao znanstvene i nastavne discipline pripada Katedri u suorganizaciji znanstvenoga savjetovanja „Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja” na kojem su prikazani dometi pojedinih metodika od kojih je najrazvijenija metodika hrvatskoga jezika i književnosti s najvećim brojem znanstvenika (doktora znanosti i magistra znanosti) i autora metodičkih djela. Savjetovanje je prikazano u knjizi Metodika u sustavu znanosti i obrazovanja (1986). Tu knjigu (zbornik svih izlaganja i zaključaka) označio sam kao raskršće u metodici te povijesni datum u njezinoj biografiji. Rezultat je toga savjetovanja osnivanje Sekcije za metodike u Društvu sveučilišnih nastavnika, a ja sam postao njezin prvi predsjednik. Uspostavljanjem Sekcije otvorile su se nove mogućnosti za znanstveni razvoj metodike. Sekcija je postala znanstvena tribina na kojoj su se izmjenjivale različite teme i predavači iz Hrvatske i drugih sredina. 

(Časopis Metodika br. 11/2010, str. 268)

KNJIGE DRAGUTINA ROSANDIĆA

Dragutin Rosandić objavio je sljedeće stručne i znanstvene knjige:

Ivan Goran Kovačić: Jama (interpretacija), Radničko sveučilište „Moša Pijade”, Zagreb, 1965.

Nastava hrvatskosrpskoga jezika i književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1968.

Pismene vježbe u nastavi hrvatskoga jezika, PKZ, Zagreb, 1968.

Pismene vaje (prijevod na slovenski Pismenih vježbi), 1968.

Pristup nastavi književnosti (suator Miroslav Šicel), „Veselin Masleša”, Sarajevo, 1970.

Metodički pristup romanu, IGRKO „Svjetlost”, Sarajevo, 1979.

Metodičke osnove suvremene nastave hrvatskoga ili srpskog jezika u srednjoj školi, Školska knjiga, Zagreb, 1973.

Problematika, stvaralačka i izborna nastava književnosti, IP „Svjetlost”, Sarajevo, 1975.

Prema modernoj nastavi jezika u srednjoj školi (suautor Josip Silić), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1973.

Književnost u osnovnoj školi, Školska knjiga, Zagreb, 1976.

Riječ materinska, Školske novine, Zagreb, 1983.

Metodika književnoga odgoja i obrazovanja, Školska knjiga, Zagreb, 1986., 1989.

Dozivi i odzivi lirske poezije (suautori: Z. Diklić, G. Šabić), PKZ, Zagreb, 1990.

Riječ hrvatska u višejezičnome i višekulturnome ozračju, Školske novine, Zagreb,1991.

Metodika književne vzgoje (prijevod na slovenski Metodike književnog odgoja), Založba Obzorja, Maribor, 1991.

Novi metodički obzori, Školske novine, Zagreb, 1993.

Hrvatski jezik u srednjoškolskoj nastavi (suautorica Irena Rosandić), Školske novine, Zagreb, 1994.

Od slova do teksta i metateksta, Profil, Zagreb, 2002.

Kurikulski metodički obzori, Školska novine, Zagreb, 2003.

Metodika književnoga odgoja, Školska knjiga, Zagreb, 2005.

Hrvatsko školstvo u okružju politike, Školska knjiga, Zagreb, 2005.

Učitelj učitelja, Profil, Zagreb, 2010.

Obrazovni kurikulumi, standardi i kompetencije, Naklada Ljevak, Zagreb, 2013.

Nagrade i priznanja

Nagrada „Ivan Filipović” za unapređivanje obrazovanja, Nagrada „Ivan Filipović” za znanstveni rad u području obrazovanja, Državna nagrada „Ivan Filipović” za životno djelo, Nagrada Školske knjige „Davorin Trstenjak” kao najbolji pisac udžbenika, Nagrada „Školskih novina” za informiranje u obrazovanju „Tone Peruško”, Medalja Sveučilišta u Göteborgu (Švedska) za unapređivanje nastave materinskoga jezika u dijaspori, Priznanje Slavenskoga instituta u Lundu (Švedska) za unapređivanje nastave materinskoga jezika u dijaspori, Priznanje Grada Gospića.

Glavni izvori o stvaralaštvu Dragutina Rosandića: časopis Metodika, 11/2010, Učiteljski fakultet u Zagrebu; knjiga Učitelj učitelja, Profil, 2010. i Zbornik stručnog skupa Nove smjernice u odgoju i obrazovanju / Znanstveni prinosi Dragutina Rosandića, Sveučilište u Zadru, Odjel za nastavničke studije u Gospiću, 2017.

Pisanje Dragutina Rosandića

Udžbenici kao povijesna prekretnica 

Prvi je u čitanke unio razrađeni metodički instrumentarij, što je postao standard za sve udžbenike do danas

Kao profesor metodike hrvatskoga jezika na Odsjeku za kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje su se u vrijeme SFRJ, kad je počeo raditi, školovali budući profesori hrvatskog jezika najprije samo za srednju školu, Dragutin Rosandić počeo je pisati udžbenike za taj stupanj obrazovanja. Njegovi su udžbenici književnosti, koje je ispočetka pisao s najeminentnijim profesorima književnosti Ivom Frangešom i Miroslavom Šicelom, povezujući tako prvi put u udžbenicima matičnu znanost i metodiku, značili pravu povijesnu prekretnicu koncepcije udžbenika, tj. čitanki iz književnosti. Umjesto dotadašnjih čitanki antologija, koje su zapravo bile samo skup izabranih književnih tekstova najboljih pisaca, bez ikakvih dodataka osim tumača nepoznatih riječi i nekoliko rutinskih pitanja, u Rosandićevim se udžbenicima prvi put javlja razrađeni metodički instrumentarij prilagođen dobi učenika, koji vodi učenike i nastavnike do ostvarivanja cilja interpretacije teksta, postupnim razotkrivanjem strukture, metaforike i poruke teksta, s osnovnim podatcima o autoru. Taj je koncept, koji uključuje i priručnik za nastavnike s uputama za korištenje udžbenika, kasnije preuzet ne samo u udžbenike hrvatskog jezika drugih autora, nego i u udžbenike ostalih predmeta te danas predstavlja standardni obrazac za udžbenike svih nastavnih predmeta. Po tome se Dragutin Rosandić može nazvati utemeljiteljem strukture suvremenih udžbenička, iako svoje praktične izvedbe nije teorijski osmislio.

Rosandić je pisao udžbenike za oba glavna dijela predmeta Hrvatski jezik – književnost i gramatiku s izražavanjem. Namijenjeni su ponajprije učenicima gimnazija, ali i srednjih strukovnih škola. Pisao je i udžbenike za naše škole u inozemstvu te, u bivšoj državi, sa suautorima iz Srbije, udžbenik za prvi razred srednje vojne škole. U procjenjivanju cjeline Rosandićevih udžbenika treba stoga uzeti u obzir činjenicu da su pisani u dva politička sustava ‒ komunističkoj SFRJ i demokratskoj Republici Hrvatskoj. U oba sustava pisao je udžbenike po službenim nastavnim programima pa su u jugoslavensko vrijeme u čitankama bili zastupljeni pisci svih jugoslavenskih naroda i svjetski pisci, dok udžbenici izdani u doba Republike Hrvatske sadrže uglavnom hrvatske i svjetske pisce. Udžbenici iz gramatike i u vrijeme Jugoslavije bili su utemeljeni na hrvatskom jezičnom standardu, a važno je primijetiti i to da se već od 1974. godine u naslovima udžbenika iz gramatike, koje je napisao s Josipom Silićem, rabi naziv hrvatski jezik, a ne tadašnji službeni naziv hrvatski ili srpski. Budući da je bio među glavnim autorima udžbenika hrvatskog jezika i za vrijeme Jugoslavije i u neovisnoj Hrvatskoj, može se zaključiti da je u njegovu radu prioritet uvijek imala struka, u nužnim ideološkim okvirima. 

Izdavač većine udžbenika Dragutina Rosandića i suautora je Školska knjiga, a tri su izdale i Školske novine. Većina udžbenika izdana je u više izdanja i u velikim nakladama pa se može reći da su Rosandićevi udžbenici odgajali mnoge hrvatske učenike gotovo pola stoljeća. Ovdje donosimo popis samo prvog izdanja njegovih udžbenika. 

Frangeš, Ivo; Šicel, Miroslav; Rosandić, Dragutin. PRISTUP KNJIŽEVNOM DJELU, čitanka za I. razred gimnazije, Zagreb, Školska knjiga, 1962.

Frangeš, Ivo; Šicel, Miroslav; Rosandić, Dragutin. PRISTUP KNJIŽEVNOM DJELU: priručnik za nastavnike uz čitanku za I. razred gimnazije, Zagreb, Školska knjiga, 1962.

Šicel, Miroslav; Rosandić, Dragutin. PREGLED KNJIŽEVNOSTI S ČITANKOM za drugi razred gimnazije, Zagreb, Školska knjiga, 1963.

Rosandić, Dragutin; Šicel, Miroslav. ČITANKA S PREGLEDOM KNJIŽEVNOSTI za III. razred srednjih škola, Zagreb, Školska knjiga, 1973.

Rosandić, Dragutin; Šicel, Miroslav. ČITANKA S PREGLEDOM KNJIŽEVNOSTI za IV. razred srednjih škola, Zagreb, Školska knjiga, 1974.

Silić, Josip; Rosandić, Dragutin. OSNOVE FONETIKE I FONOLOGIJE HRVATSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA: udžbenik za prvi razred srednjih škola, Zagreb, Školska knjiga, 1974.

Silić, Josip; Rosandić, Dragutin. RADNA BILJEŽNICA IZ FONETIKE I FONOLOGIJE HRVATSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA za prvi razred srednjih škola, Zagreb, Školska knjiga, 1974.

Silić, Josip; Rosandić, Dragutin. OSNOVE MORFOLOGIJE I MORFOSTILISTIKE HRVATSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA, Zagreb, Školska knjiga, 1979.

Silić, Josip; Rosandić, Dragutin. OSNOVE MORFOLOGIJE I MORFOSTILISTIKE HRVATSKOGA KNJIŽEVNOG JEZIKA: PRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE, Zagreb, Školska knjiga, 1979.

Silić, Josip; Rosandić, Dragutin. RADNA BILJEŽNICA IZ MORFOLOGIJE I MORFOSTILISTIKE HRVATSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA, Zagreb, Školska knjiga, 1979.

Rosandić, Dragutin; Šicel, Miroslav. KNJIŽEVNOST 4, Školska knjiga, Zagreb, 1980

Rosandić, Dragutin. RIJEČ MATERINSKA, priručnik za dopunsku nastavu hrvatskoga ili srpskoga jezika izvan domovine, Zagreb, Školske novine, 1983. 

Rosandić, Dragutin; Micić, Stevan. KNJIŽEVNOST 1, udžbenik za 1. tečaj srednje škole dopunske nastave u inozemstvu, Zagreb, Centar za dopisno obrazovanje Zavoda Birotehnika, 1984. 

Rosandić, Dragutin; Micić, Stevan [priredili]. KNJIŽEVNOST 2, udžbenik književnosti naroda i narodnosti SFRJ za 2. tečaj srednje škole dopunske nastave u inozemstvu, Zagreb, Centar za dopisno obrazovanje Zavoda Birotehnika, 1985. 

Rosandić, Dragutin; Micić, Stevan. RADNA BILJEŽNICA ZA HRVATSKI ILI SRPSKI JEZIK ZA 2 TEČAJ (razred) srednje škole dopunske nastave u inozemstvu, Zagreb, Birotehnika, 1985. 

Rosandić, Dragutin; Šicel, Miroslav. KNJIŽEVNOST, SCENSKA I FILMSKA UMJETNOST 1, čitanka s pregledom književnosti, Zagreb, Školska knjiga, 1985. 

Rosandić, Dragutin. RADNI PRIRUČNIK ZA UČENIKA, uz udžbenik Književnost i scenska umjetnost 1, Zagreb, Školska knjiga, 1985. 

Rosandić, Dragutin; Šicel, Miroslav. KNJIŽEVNOST, SCENSKA I FILMSKA UMJETNOST 2, čitanka s pregledom književnosti , Zagreb, Školska knjiga, 1987. 

Rosandić, Dragutin; Canić, Milka; Minović, Milivoje. KNJIŽEVNOST I JEZIK, udžbenik za opšte srednje vojne škole, I godina , Beograd, Vojnoizdavački i novinski centar, 1987. 

Rosandić, Dragutin. HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST [1]: udžbenik za 1. razred četverogodišnjih strukovnih škola Zagreb, Školska knjiga, 1998.

Rosandić, Dragutin; Rosandić, Irena. RIJEČ HRVATSKA (jezični udžbenik za II. stupanj nastave u inozemstvu), Zagreb, Školske novine, 1991. 

Rosandić, Dragutin. KNJIŽEVNOST 1: RADNI LISTOVI za 1. razred ekonomskih škola, Zagreb, Školske novine, 1996. 

Rosandić, Dragutin. KNJIŽEVNOST 1: udžbenik za 1. razred ekonomskih škola, Zagreb, Školske novine, 1996. 

Rosandić, Dragutin. KNJIŽEVNOST 1: udžbenik za 1. razred gimnazije, Zagreb, Profil international, 1996. 

Rosandić, Dragutin. HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST [1]: udžbenik za 2. razred četverogodišnjih strukovnih škola, Zagreb, Školska knjiga, 1998.. 

Rosandić, Dragutin. HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST [2]: udžbenik za 2. razred četverogodišnjih strukovnih škola, Zagreb, Školska knjiga, 1998.

Rosandić, Dragutin. HRVATSKI JEZIK 1: udžbenik za 1. razred gimnazije, Zagreb, Profil international, 2001. 

Rosandić, Dragutin. HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST [3]: udžbenik za 3. razred četverogodišnjih strukovnih škola, Zagreb, Školska knjiga, 2001. 

Diklić, Zvonimir; Rosandić, Dragutin. HRVATSKI JEZIK [8]: učim, istražujem i stvaram, udžbenik za VIII. razred osnovne škole, Zagreb, Znanje, 2005. 

Rosandić, Dragutin. HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST [1]: udžbenik za 1. razred četverogodišnjih strukovnih škola, Zagreb, Školska knjiga, 2005. 

Rosandić, Dragutin; Diklić, Zvonimir. HRVATSKI JEZIK ‒ UČIM, ISTRAŽUJEM I STVARAM, udžbenik za VII. razred osnovne škole, Zagreb, Znanje, 2005. 

Rosandić Dragutin; Diklić, Zvonimir. HRVATSKI JEZIK ‒ UČIM, ISTRAŽUJEM I STVARAM, vježbenica za VII. razred osnovne škole, Zagreb, Znanje, 2005.

Rosandić, Dragutin; Diklić, Zvonimir. METODIČKI PRIRUČNIK UZ HRVATSKI JEZIK ‒ UČIM, ISTRAŽUJEM I STVARAM za VIII. razred osnovne škole, Zagreb, Znanje, 2005.

Popis pripremila dr. sc. Vesna Grahovac Pražić