Igraj poput pobjednika!

U subotu 23. ožujka u prostorijama OŠ Side Košutić iz Radoboja održana je svečanost dodjele 24. Nagrade Side Košutić za literarna djela učenika osnovnih škola na temu „Poljubi grumen zavičajne zemlje i prošapći – hvala”.

Od ove godine članovi Kulturno-obrazovnoga društva Side Košutić odlučili su manifestaciju Radobojsko proljeće vezati za datum Sidina rođenja. Stoga je dodjela 24. Nagrade bila kruna proslave 122. obljetnice rođenja Side Košutić. 

Tijekom veljače trajao je natječaj za literarna ostvarenja učenika na koji je pristiglo 59 radova iz 11 škola iz cijele Hrvatske. Radove je ocjenjivalo prosudbeno povjerenstvo u sastavu Ančica Ivanjek, Mirko Ivanjek, Narcisa Brezinščak, Dragica Ferjanić i Jasenka Marmilić. Povjerenstvo je odlučilo nagraditi četiri rada, dok je 15 radova pohvaljeno i odabrano za javno izvođenje na svečanosti. Treću nagradu dobila je Tina Štrlek, učenica 5. razreda OŠ Vidovec za prozni tekst Negda i denis, mentorica je Sanja Biškup. Drugu nagradu dijele Lucija Čavužić, učenica 6. razreda OŠ „Ljudevit Gaj” iz Krapine za pjesmu Poljubi grumen zavičajne zemlje, mentorica je Jasna Leljak, te Marta Jurković, učenica 6. razreda OŠ Skrad za pjesmu Kak je lepi Skrad, mentorica je Ana Matić Zagorac. Prvu nagradu dobila je Nina Uhač, učenica 7. razreda OŠ „Kantrida” iz Rijeke za prozni rad Igraj poput pobjednika, mentorica je Nikolina Šojat. Radove koji su pohvaljeni i čitani na svečanosti napisali su učenici iz različitih dijelova Hrvatske: Rijeke, Draža, Vidovca, Radoboja, Đurmanca i Petrovskog. 

Kulturno-umjetnički program dodjele 24. Nagrade Side Košutić osmislile su i vodile predsjednica KOD-a Dubravka Habjanec i potpredsjednica Jasenka Marmilić. Prisutne je pozdravila Dijana Šalković, ravnateljica Škole te poželjela srdačnu dobrodošlicu. Tijekom programa čitali su se nagrađeni radovi. Nazočnima su se obratili Ančica i Mirko Ivanjek, članovi stručnog povjerenstva te obrazložili kriterije odabira najuspješnijih radova. Zbor Vrijeskice otpjevao je niz pjesama i tako uveličao svečanost. Emil Cigula, učenik 8. razreda OŠ Side Košutić, Radoboj, oduševio je izvedbom skladbe na gitari. Svečanost je završena podjelom nagrada sudionicima natječaja te priznanja svima koji su pomogli u organizaciji i realizaciji manifestacije.

Sretni smo što već 24 godine naša Sida Košutić povezuje djecu iz svih krajeva Hrvatske, njihove mentore i ljude koji entuzijastično, skromno i suptilno oživljavaju snagu Sidinih riječi dotičući tako mlade duše i crpeći inspiraciju za buduće susrete.

Jasenka Marmilić

Igraj poput pobjednika 

Leteća kugla usred ničega, u tami, tu smo mi. Toliko nevažni, a opet sami sebi najvažniji. Što uopće ljudske brige i problemi znače u ovom ogromnom beskrajnom svemiru koji se svake sekunde širi? Kako znati da na nekom drugom kraju svega ne postoji još jedna ja, još jedna ti, ali s tri noge, dvije glave i deset ruku? Sjeti se toga svaki put kada imaš osjećaj da ništa više nema smisla i ne možeš ni naprijed ni natrag. Svijet neće stati ako dobiješ lošu ocjenu, posvađaš se s kime, izgubiš ili posustaneš. Problemi koji ti se ponekad čine nerješivi zapravo nisu toliko veliki. Sve se događa s razlogom i na puno toga ne možemo utjecati. Zato neka tvoj pogled na izazove i kušnje koje ti život donosi bude što opušteniji. 

Često živiš poput najštedljivije lampice. Štediš na lijepim riječima, komplimentima, zagrljajima i vremenu koje posvećuješ dragim ljudima. Stalno čekaš neka velika iznenađenja i promjene umjesto da živiš i uživaš u trenutku. Nedovoljno cijeniš uspomene i premalo ih stvaraš. Samo jedanput živiš samo svoj život. Nitko prije nije živio poput tebe, niti će itko nakon tebe pisati istu životnu priču. Kada razmislimo, jednom čovjeku i nije dano dovoljno vremena da bi mogao iskusiti sve ljepote života. Trebao bi upoznati druge ljude i sebe, proputovati cijeli svijet, istražiti sve željno istraživanja i ispuniti sve svoje snove i ciljeve. Vremena za sve to nikad nam nije dovoljno. Nažalost, mi se svih ljepota života sjetimo tek kada doživljavamo svoje posljednje trenutke u bolesničkom krevetu. Tada nam život proleti ispred očiju i shvatimo koliko prilika, poziva i trenutaka nismo iskoristili. Svaki put kada ne znaš bi li riskirao, neka u tebi snažno odjekne pitanje - što je najgore što se može dogoditi? Odluke u koje sumnjaš, često budu najbolje odluke koje si u životu donio. Mnoge ljude strah od sramote sputava u onome što žele napraviti, ali koga briga što će netko drugi misliti ili komentirati. Ako koračaš životnom stazom kao kopija nekoga drugoga, ne ostavljaš trag iza sebe. Važno je da te drugi prepoznaju i pamte po tebi samome kao originalu, a ne preslici nekoga drugoga. Budi svoj i ne boj se toga. Stvoren si da bi bio jedinstven i neponovljiv. 

Uvijek pokušaj naći dobro u svemu i svakome. Dobio si priliku igrati igru života. Igraj ju sa svom svojom strašću. Igra se igra samo jedanput. Ti si igrač koji postavlja najvažnija pravila. Oko sebe okupljaš suigrače koji ti izmamljuju osmijeh na lice, koji te tješe, osnažuju i potiču da budeš bolji. Tvoji suigrači se vesele tvojim uspjesima i pružaju ti oslonac kada padaš. Zato se potrudi i igraj poput pobjednika!

Nina Uhač, 7. razred (1. nagrada)

OŠ „Kantrida”, Rijeka

mentorica Nikolina Šojat

Poljubi grumen zavičajne zemlje

Poljubi grumen zavičajne zemlje 

Gdje srce kliče, duša se smije.

U njemu miris divnih sjećanja 

I ljubav koja ne blijedi nikada.

Pod suncem sjajnim, u polju zelenom.

Ljubav se rađa, kao cvijet cvijeta.

Tu su rijeke, planine i polja, 

I duša i tvoja , i moja.

Poljubi grumen zavičajne zemlje 

Gdje su snovi ispunjene želje.

U njemu su korijeni duboki 

I ljubav koja nikada neće utihnuti.

Zavičajna zemlja, dom moj najmiliji, 

U tvom zagrljaju osjećam se slobodno.

Zakrili me grumenom svojim nježnim 

I osjetit ću tebe u svakom trenu.

Neka ljubav zavičajne zemlje uvijek traje,

Neka nas veže i nikada ne napusti. 

Poljubi grumen, osjeti snagu domovine,

I sačuvaj je u srcu zauvijek.

Lucija Čavužić, 6. razred (2. nagrada)

OŠ „Ljudevit Gaj”, Krapina

mentorica Jasna Leljak

Kak je lep Skrad 

Misljin, misljin... kaj čo napisat? 

Kako je Skrad lep? Ili kako man ga rad? 

Iščen na internete... nič. I onda se pistin... 

Pa ne rabi meni internet da pesmo o 

Skrade napišen. 

Te son se rodila, prve riči progovorila, 

prohodila i po venih se natekla. 

Ja najbolj znan kak je lep Skrad. 

Kako diši kada pada daš, 

a kako kada je trava pokošena. 

Tega ni na internete. 

Morejo sakojake slike metat, 

ali dok son ne prideš i sam ne vidiš 

kako je lipu – nič od tega. 

Zato – do još ni bif, naj pride va Skrad! 

Marta Jurković 6. razred (2. nagrada)

OŠ Skrad, Skrad

mentorica Ana Matić Zagorac