Višak učitelja moći će raditi u predškoli

S ministrom znanosti i obrazovanja Radovanom Fuchsom razgovarali smo o realnosti uvođenja jednosmjenske nastave, nejednakim materijalnim uvjetima u školama, rastu broja izostanaka učenika s nastave, pritiscima roditelja na učitelje te najavljuje kada će napokon u javnu raspravu biti pušten novi Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama. Zasad je poznato da bi se izmjenama zakona, među ostalim, trebalo omogućiti zapošljavanje umirovljenih nastavnika u školama na ugovore o radu od godinu dana. S druge strane, nepoznanica je kako će novi zakonski prijedlog definirati sastav školskih odbora, odnosno hoće li se predstavnicima osnivača škola dati više pozicija nego što je sada slučaj.

Govoreći o kritikama Cjelodnevne škole, ministar priznaje kako naziv projekta nije sretno izabran jer su se nedoumice javile upravo zbog miješanja pojmova cjelodnevna škola i nastava.

Unatoč kritikama, ušli ste u eksperimentalni projekt cjelodnevne škole. Kako ćete pratiti provedbu projekta u 6o škola i kakva su vaša prva zapažanja?

‒ Da, ušli smo unatoč mnogim kritikama, koje nisu neočekivane jer kod svake promjene postoje i suprotna mišljenja što je dobro. Cjelodnevna škola teče prema planu i, dapače, ide jako dobro. Škole su dobile sve što je projektom predviđeno, od dodatnih sredstava za opremanje do toga da učenici prvi put imaju uistinu sve besplatno u školi, od prehrane i knjiga do slobodnih aktivnosti. Nakon akcije grupacije roditelja i podnošenja ustavne tužbe, rezultat je s jedne strane ispis troje učenika istih roditelja iz škole u Draganiću, a s druge strane priljev učenika upravo u škole koje su se uključile u projekt.

Niste li sami izazvali kritike odabirom naziva projekta Cjelodnevna škola? Otuda je i krenuo roditeljski bunt zbog zatvaranja učenika u učionice do kasnih sati.

‒ Da, priznajem, naziv projekta nije sretno izabran jer su se nedoumice javile upravo zbog miješanja pojmova cjelodnevna škola i nastava. Kada bolje razmislim, bilo bi mnogo bolje da smo projekt nazvali eksperimentalni projekt jednosmjenske škole.

Na temelju čega najavljujete da će od 2027./2028. svi učenici u Hrvatskoj imati jednosmjensku nastavu ‒ nije li to realno neizvedivo zbog nekoliko razloga, unatoč osiguranim sredstvima? Vidimo kako to ide s obnovom škola nakon potresa.

‒ Mnoge su administracije u ministarstvu najavljivale jednosmjenski rad škola, no nikad za to nisu osigurale novac. Ovo je prvi put da je osigurano dovoljno sredstava da sve škole u Hrvatskoj rade u jednoj smjeni. Na raspolaganju su doista velika sredstva od milijarde i pol eura, što je jamstvo da se to može napraviti. Nema reforme sustava bez financija, ali proces ovisi i o osnivačima odnosno gradovima i županijama i njihovim kapacitetima provođenja projekata i, naravno, o građevinskoj operativi. Osim toga, ako projekt ne bude gotov do navedene godine, bit će do sljedeće. Riječ je o najvećoj škologradnji vjerojatno od doba Mažuranića, konkretno o 619 školskih objekata i više od 500 dvorana.

I dalje su drastično različiti uvjeti rada u školama, pogotovo prostorni. Ta se razlika, pa i na primjeru eksperimentalnih škola, povećava.

‒ Da, imamo škole s grijanjem na drva i ugljen, i one s modernim sustavima grijanja, što je još možda i najmanji problem, ali zato smo osigurali milijardu i pol eura upravo radi stvaranja jednakih uvjeta za svu djecu. Poziv za dodjelu tih sredstava jest u tijeku. U prvoj će se fazi prijavljivati škole koje rade u dvjema smjenama, bilo da im treba dogradnja ili gradnja novih zgrada. Financiranje je u stopostotnom iznosu ako su gabariti škola usklađeni s novim standardima, a financira se i izrada projektne dokumentacije. Ako neka jedinica lokalne samouprave želi više od standarda i to je moguće, ako takav, recimo to, nadstandard sami sufinanciraju. Najbolji je primjer škola u Viškovu gdje smo izdali suglasnost za financiranje stopostotnog iznosa za izgradnju škole, ali i 65 posto iznosa cijene dvorane, a ostatak je na osnivaču jer je dvorana nešto veća od predviđenih normativa.

U prilog vam ide podatak po kojemu se brojem sati provedenih u nastavi učenici u Hrvatskoj nalaze na dnu europske ljestvice. Zašto, suprotno vašim prethodnicima, ustrajete na tome da nema potrebe produljiti obveznu osnovnu školu na devet godina?

‒ Obveznu školu ćemo produljiti na devet godina samo što će se nastava za nultu godinu održavati u vrtiću, a nastava od osam godina kao i dosad u osnovnoj školi. Dakle, plan je spustiti početak obveznog obrazovanja na jednu obveznu godinu predškolskog odgoja. Time će posljednja obvezna godina predškole postati de facto nulta godina obrazovanja, samo se ne će provoditi u školi nego u vrtićima. Nema prepreka da se to ne priznaje kao dodatna godina jer se kurikulum proširuje za više nego dvostruko. S time ćemo krenuti od onoga trenutka kada se stvore preduvjeti da sva djeca u Hrvatskoj mogu pohađati vrtić. Zato smo pristupili projektu izgradnje vrtića kako bismo osigurali dodatnih 22 500 upisnih mjesta, za što imamo osigurano pola milijarde eura.

S druge strane, točno je da imamo najmanje nastave u odnosu na ostale zemlje EU-a, ali imamo i iznadprosječni broj obrazovnih djelatnika po učeniku u sustavu, uz znatan pad broja djece, pa je to svojevrsni paradoks.

Kritiziraju vas da gradite škole u kojima uskoro ne će tko imati poučavati učenike predmete poput matematike, informatike, fizike i kemije. Općenito se smanjuje interes za rad u školi, i djece je sve manje. Koje mjere kanite poduzeti?

‒ Kroničan manjak nastavnika biologije, fizike, matematike i kemije imamo već niz godina, a to je slučaj i u brojnim drugim zemljama EU-a i šire. Zato smo uveli program stipendiranja studenata upravo u tim područjima, a koji kane upisati nastavničke smjerove. Riječ je o 600 eura mjesečno, što je jako izdašna stipendija, pri čemu studenti imaju obvezu odraditi u nastavi onoliko godina koliko su primali stipendiju. Dekan PMF-a rekao je da ove godine prvi put postoji povećanje upisanih studenata upravo u nastavničke studijske programe i mislim da je tomu pridonijela upravo mjera stipendije.

To je rješenje za škole na dugome štapu, studij traje…

‒ Pravi učinak vidjet će se za nekoliko godina. Dodijelili smo oko 600 takvih stipendija, što govori da je mjera itekako zaživjela. S druge strane, već sada imamo viškova u školama u nekim drugim predmetima, a posebno u razrednoj nastavi, što je i razumljivo s obzirom na smanjenje broja djece. Upravo zbog toga otvaramo mogućnost da se ti učitelji zaposle u predškoli, što može samo poboljšati kvalitetu tog dijela sustava. Što se tiče interesa za učiteljska zanimanja, činjenica je da je unazad šest godina plaća prosvjetnih djelatnika kumulativno rasla više od 40 posto, pa je prosječna plaća učitelja u srpnju iznosila u prosjeku više od 1200 eura neto, s time da oni u statusu izvrsnog savjetnika primaju u prosjeku više 1600 eura neto.

Zašto se u školama i dalje ne mogu zapošljavati umirovljeni nastavnici, a u svim drugim sustavima mogu?

‒ Razgovarali smo o tome u kontekstu problema nedovoljno nastavnika STEM područja i plan je dopustiti da rade i oni koji sa 65 godina života odlaze u mirovinu. To sada, nažalost, zakonski nije moguće, ali radimo na prijedlogu izmjena Zakona o odgoju i obrazovanju.

Na tom zakonu radite od početka mandata. Zašto se priča toliko razvukla i kada će se prijedlog novog zakona naći u javnom savjetovanju?

‒ To je vrlo kompleksan temeljni obrazovni zakon, ali će do kraja godine biti upućen u javno savjetovanje. U njemu smo predvidjeli mogućnost da škola angažira nastavnika koji je otišao u mirovinu ili je pred mirovinom može sklopiti ugovor o radu na vrijeme od godinu dana, ako se na natječaj nitko drugi ne javi. Ugovor bi mu se mogao produljiti još jednu godinu.

Predviđate li tim zakonom izići ususret zahtjevima ravnatelja i sindikata na način da smanjite ulogu osnivača, odnosno utjecaj lokalne politike, u školskim odborima?

‒ Trenutno u školskom odboru osnivač ima samo tri člana, tri su člana iz redova zaposlenika, a jedan iz redova roditelja. Znači da vlasnik škole, Grad ili Županija, ima jednaki utjecaj na upravljanje kao i zaposlenici škole, što je gotovo pa samoupravljanje. Razmatraju se mogućnosti da se omogući veći utjecaj osnivačima ili da ostane situacija kao i dosad. S jedne je strane logično da vlasnik škole odnosno Grad i Županija ima većinu u upravnom tijelu institucije kojima je vlasnik, a s druge postoji strah od prevelikog utjecaja politike na upravljanje školama. I jedan i drugi pristup imaju pozitivne i negativne stvari, i svoje zagovornike, pa treba hladne glave razmisliti o tome.

U školama je trend stalnog rasta broja sati izostanaka učenika i ništa se ne poduzima po tom pitanju. Zašto?

‒ Izostanci iz škola odgovornost su roditelja. Postoji prijedlog da roditelji mogu opravdati samo jedan dan izostanka, a za više od toga mogu pravdati jedino s liječničkom ispričnicom. Zamislite u tom slučaju koliki bi to bio administrativni pritisak na liječnike koji su i bez toga dovoljno opterećeni. Zbog toga mislim da bi svaki odgovorni roditelj morao shvatiti da je djeci mjesto u školi. Poanta je osvješćivanje i apeliranje na roditelje da ne opravdavaju izostanke bez razloga jer glavni su problem upravo izostanci od jednoga do tri dana koje imaju pravo opravdati roditelji.

Kako očekivati, kako kažete, osvješćivanje u situaciji kad roditelji rade pritisak na učitelje zbog ocjena?

‒ To je nešto što ne bi smjelo postojati, zato smo i anulirali anonimne prijave prosvjetnoj inspekciji te se ne organiziraju ni konzultacije ni roditeljski sastanci pred kraj nastavne godine, no to očito ne daje očekivani učinak. Pozivam učitelje da bez ikakvog straha prijavljuju pritisak roditelja Ministarstvu. Jer, pritisci na podizanje ocjena kontraproduktivni su u prvom redu za učenike, a fama o lažnim superodlikašima pojavila se s lažnim argumentom da je prosjek 5,0 bitan da bi djeca mogla nastaviti školovanje. Kažem lažnim jer svake godine u srednjim školama ostaje velik broj nepopunjenih mjesta. Problem upisa u pojedine škole postoji samo u nekim većim centrima, prije svega u nekoliko gimnazija koje slove kao prestižne. Zato smo i uveli mogućnost prijamnih ispita za koje su se odlučile gimnazije koje imaju veliki pritisak.

Govorite o manje od deset škola u Zagrebu, uglavnom gimnazija koje su uvele prijamne. Planirate li promjenu modela upisa u srednje škole na nacionalnoj razini?

‒ Ne.

Niti davanje veće važnosti rezultatima nacionalnih ispita koji se provode među osmašima iz osam predmeta?

‒ Zasad ne. Nadamo se da će nacionalni ispiti polučiti takav rezultat da će se u školama, znajući da će biti provedeno vanjsko vrjednovanje učeničkog znanja, ipak drukčije početi pristupati ocjenjivanju učenika.

Kakav je plan zapošljavanja psihologa i drugih stručnih suradnika koji nedostaju nizu škola, unatoč alarmima o lošem mentalnom zdravlju djece i mladih?

– Mislim da nam čak nisu ni trebale stručne analize da bismo znali da nam psihičko stanje učenika, ali i odraslih, nakon dvogodišnjeg COVID-a nije dobro i, da, priznajem, to me zabrinjava.

Dosad smo izdali 200-tinjak suglasnosti za zapošljavanja psihologa u školama i s time ćemo nastaviti. Problem je što na tržištu rada nema dovoljno stručnjaka tog profila. Osim toga, ovih ćemo dana pokrenuti postupak nabavke alata koji bi psiholozima olakšao posao identificiranja učenika kojima je potrebna psihološka potpora.