Čisto srce – čuvari djetinjstva

Kao što sjemenki treba plodno tlo, voda, toplina i svjetlost, za cjeloviti razvoj djece i mladih u punini njihovih potencijala potrebni su odgovorni i savjesni „vrtlari” puni ljubavi, razumijevanja, suosjećanja, ispravnih namjera i razvojnog djelovanja uopće Ova priča ne počinje riječima „Iza sedam mora i sedam gora živjeli su...” već je radnja smještena u Hrvatskoj, ali i u svijetu. Svaka slučajnost nije svaka, a nije ni slučajna. Sve o čemu želim vlastite misli podijeliti s čitateljima jest nešto što je dio svakodnevice i univerzalna istina, kojoj mnogi mogu svjedočiti, a usporedbi nema jer je svaka odgojno-obrazovna situacija posebna, jedinstvena. Želja mi je ovim tekstom promicati kvalitetu rada s djecom i mladima u našoj zemlji, jer u procesu intenzivnog rasta i razvoja njima je potrebno osigurati poticajno okruženje. Kao što sjemenki treba plodno tlo, voda, toplina i svjetlost, za cjeloviti razvoj djece i mladih u punini njihovih potencijala potrebni su odgovorni i savjesni „vrtlari” puni ljubavi, razumijevanja, suosjećanja, ispravnih namjera i razvojnog djelovanja uopće. Lakmus-papir odgojno-obrazovnog sustava Ako se žele izmjeriti vrijednosti nečega, trebaju postojati indikatori, tj. njihovi pokazatelji. Kako naći indikatore vrijednosti odgojno-obrazovnog sustava? Vrlo jednostavno. Ispitivanjem stavova svih sudionika odgojno-obrazovnog sustava. U ovom tekstu interpretirat ću gledišta učenika i studenata. Pri prvom susretu s novom generacijom studenata na Učiteljskom i studiju Ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja imam običaj reći „tko od vas voli učiti, neka digne ruku”. Posljednjih godina u skupinama studenata od njih četrdesetak nema nijedne ruke u zraku. Ovakav lakmus-papir jako se crveni i pokazuje iznimno „zakiseljeno” stanje. U budućnosti će biti nositelji odgojno-obrazovnih vrijednosti drugih generacija. Kako će ih prenositi ako ljubav prema učenju nije nastanjena u njihovim srcima? Što to oni nose u srcu? Analizirajući njihove odgovore zaključujem da su u njihovim srcima tuga, bol, razočaranje, zastrašivanje, ucjenjivanje, nerazumijevanje, hladnoća... Učitelji i nastavnici koji su djecu i mlade ranjavali imali su hladna srca, bili robovi vlastitog ega, kod njih je bilo mnogo učenika koji su izvan škole plaćali instrukcije da bi mogli pratiti nastavu u školi, često bi prenosili osobne probleme na učenike, imali bi upitne kriterije ocjenjivanja, čak bi prijetili ocjenama, izgubili bi autoritet ili ga prisilno uspostavljali. Pri poučavanju bi gubili smisao i imali bi nejasne ishode, imali bi „miljenike” u razredu dok bi ostali „stradavali”, nastava je na formalno-deklarativnoj razini sadržajnog tipa, ispitnim situacijama ne prikazuju se realne ocjene, već su bile stereotipne i kažnjavajuće... Ovakvih problema bilo je i davno u prošlosti, ali se sad potenciraju u suglasju sa sve oštrijom duhovnom stvarnošću. Genijalci postaju neuspješni Slična sam iskustva imala godinama i u Novigradskom proljeću – gdje sam radila s darovitim