Trebaju li roditelji osim dijagnoze određivati i terapiju?

Liječničke udruge su protiv prijedloga ograničavanja roditeljima da pravdaju izostanke svoje djece (neograničeno puta po tri dana), a zanimljiva reakcija stigla je od udruga ravnatelja škola koje stav liječnika iz KoHOM-a smatraju neprihvatljivim. KoHOM je, naime, u svome priopćenju ovih dana jasno dao do znanja da odbijaju izdavati liječničke ispričnice za bolesti u trajanju do tri dana.

Priopćenje Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola te Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, koju potpisuju njihove predsjednice Antonija Mirosavljević i Suzana Hitrec, prenosimo u cijelosti: 

„U posljednjih nekoliko godina, a posebice u posljednjoj godini, svi smo ponovno osvijestili značaj potrebe kontinuirane i snažne intersektorske suradnje kako bi osnažili djecu i mlade u mentalnom zdravlju, razvoju nenasilne komunikacije, empatije i odgovornosti za svoje postupke. Smatramo da nam je sinergija između svih sustava iznimno važna te je također u toj sinergiji važno da svatko zna svoju profesionalnu ulogu i postupa u skladu sa svojim profesionalnim načelima. Svi akteri koji sudjeluju u odgoju djece nose teret odgovornosti. Svi zajedno moramo odgojno djelovati i djeci pružati primjer zdrave i konstruktivne komunikacije kojom se rješavaju problemi. Upravo zbog toga nije nam prihvatljiva reakcija liječnika iz KoHOM-a koji su poslali javnosti priopćenje u kojem odbijaju izdavati liječničke ispričnice za bolesti u trajanju do tri dana. Smatramo važnim odgovoriti na priopćenje Koordinacije hrvatske obiteljske medicine (KoHOM) u kojem navode da odbijaju izdavati liječničke ispričnice za kratke bolesti kako se ne bi stvarala dodatna gužva u ordinacijama te izjavljuju da neće pristati da se problem izostanaka iz škole prelama preko obiteljske medicine. Podsjećamo da je promjena Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera prije osam godina upravo učinjena na zahtjeve liječnika obiteljske medicine kako bi se smanjile njihove obveze oko izdavanja ispričnica. Mi, koji radimo u školama, odmah smo rekli da je to promjena koja će imati negativne posljedice za izostanke učenika i smanjenu brigu oko njihovog zdravstvenog stanja. To se i dogodilo. Broj sati izostanaka se svake godine povećavao, a zdravstveno stanje učenika se nije poboljšalo. Svake godine su udruge ravnatelja upozoravale Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih da je potrebno ograničiti pravo roditelja na dane koje može opravdati. 

Osim problema s izostancima, sve više se u školi pojavljuju problemi s mentalnim zdravljem, teškoćama koncentracije, smanjenom tolerancijom na frustracije te uvažavanjem različitosti kao i vršnjačkim nasiljem. Predložene izmjene Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera u osnovnoj i srednjoj školi imaju za svrhu podizanje otpornosti naših učenika za snalaženje u izazovima današnjeg vremena. Zalažemo se za ograničavanje uporabe mobitela, ograničavanje izostanaka i uvođenje raznih svrhovitih aktivnosti u svrhu podizanja empatije. Svakodnevno koristimo sve svoje resurse kako bi odgojno djelovali na mlade generacije i zato nam je izuzetno važna usklađenost zakonskih propisa s navedenim ciljevima. Sada kada se konačno predlaže ograničavanje opravdavanja roditelja kao moguće rješenje, opet se vraćamo na poziciju da liječnici obiteljske medicine žele da se isključivo njihovo viđenje ugradi u pravilnik iz područja odgoja i obrazovanja. Prijedlog je da roditelj može opravdati u jednoj nastavnoj godini koja traje 35 tjedna (32 za maturante) najviše po polugodištu dva puta po tri dana, odnosno 12 dana što za svakog učenika znači oko 100 sati izostanaka. To nije malo. Roditelji zadnjih osam godina mogu opravdati neograničeni broj puta po 3 dana, a rezultat toga je da ima učenika kojima roditelji u jednoj godini opravdaju više od 300 sati zbog više kraćih bolesti. U nekim slučajevima se radi i o 400 sati. S izuzetnom zabrinutošću postavljamo pitanja: pitaju li se obiteljski liječnici u takvim situacijama što se događa s njihovim pacijentima koji su gotovo svaki tjedan, prema navodima roditelja, bolesni 2 do 3 dana i ne dolaze liječniku uopće. Trebaju li roditelji donositi odluke radi li se o kraćoj i bezazlenoj bolesti njihove djece? Trebaju li roditelji u takvim slučajevima osim dijagnoze određivati i terapiju? Kao što smo već naglasili, smatramo da je suradnja iznimno važna. Cijenimo rad liječnika te isto tako očekujemo da se i rad odgojno-obrazovnih radnika cijeni. Briga o dobrobiti naših učenika, pacijenata obiteljske medicine bi nam trebala biti zajednički primarni interes. Umjesto ovakve neprimjerene reakcije kojima se napada sve koji žele urediti načine opravdavanja izostanaka, potrebno je koncentrirati se na zajedničko rješavanje problema. S obzirom da imamo iskustva s velikim brojem izostanaka učenika često kontaktiramo liječnike obiteljske medicine kako bi provjerili autentičnost “sumnjivih” ispričnica i znamo da na liječnike i sada pojedini roditelji vrše pritisak da izdaju liječničke ispričnice za desetak dana bez dolaska u ordinaciju i bez pregleda pacijenta. Takvo ponašanje osuđujemo i smatramo da mu možemo stati na kraj samo zajedničkom suradnjom, U školama svakodnevno razgovaramo s učenicima i roditeljima o potrebi razvoja odgovornosti te negativnom utjecaju opravdavanja izostanka koji bi trebali biti neopravdani. U tim razgovorima roditelji i učenici ističu da smatraju da mogu sve koristiti na što imaju zakonsko pravo te kada bi se opravdavanje ograničilo da bi tada manje izostajali. Iz tih razloga, smatramo da neće doći do zagušenja liječničkih ordinacija jer kada će učenici koji nisu bolesni, a žele koristiti liječnika kao alibi za izostanak iz škole, trebati zbog toga doći liječniku, tada će i u najvećem broju slučajeva odustati od svoje namjere. Vrlo se lako može pratiti koliko se učenika i roditelja zbog kraćih bolesti javljaju liječniku te koliko je to onda vremena koje treba liječnik posvetiti svojem pacijentu.

U čvrstom smo uvjerenju da svatko treba najbolje što može obaviti svoj dio posla. Briga o zdravlju i kod kraćih bolesti posao je liječnika. Briga o odgoju i obrazovanju posao je odgojno-obrazovnih radnika škole. Promjena Pravilnika je nužna i hitna. Ukoliko zbog promjene Pravilnika ipak dođe u pojedinim slučajevima do povećanog pritiska roditelja i učenika na ordinacije liječnika obiteljske medicine, smatramo da je potrebna suradnja sa školom te upućivanje na liječnike školske medicine kako bi se pružila odgovarajuća podrška te izbjegla manipulacija ispričnicama. Samo zajedničkim pristupom, liječnika u ordinacijama obiteljske medicine, liječnika školske medicine i nas odgojno-obrazovnih radnika u školama možemo postići rezultate u smanjenju netrpeljivosti među djecom i mladima te ih naučiti odgovornom i pravednom ponašanju“.