Želimo da se što više učenika bavi glazbom, ali nismo škola za talente

Mi organiziramo školu skijanja, ali dio dana provodimo i u glazbenim aktivnostima, učenju, vježbanju te pripremamo i izvedemo završni koncert. Svjesni smo da je škola suhoparna i dosadna novim generacijama, da ih ne privlači sjedenje u klupama u razredu i moramo im ponuditi nešto da razbijemo tu monotoniju, da ih potaknemo da budu aktivni, da budu motivirani raditi nešto što vole kako bismo dobili željene rezultate – profesor Tomislav Galić

Na mrežnoj stranici Glazbene škole u Novskoj ističe se citat slavnog izraelskog pisca Ephraima Kichona koji glasi: „I ljubav prema glazbi bratski nas združuje. Mi smo jednostavno ludi za glazbom. Ta vječita buka potpuno nas izluđuje.” I ta glazba, ta „ludost” u Novskoj traje već punih 35 godina, jer je organizirano glazbeno obrazovanje u Novskoj počelo u školskoj godini 1989./1990. kada je formirana glazbena škola pri Narodnom sveučilištu Novska, a kao područni odjel daruvarske Glazbene škole Brune Bjelinskog. Tijekom ratnih stradanja škola je prekinula s radom, a nastavila je nakon što su se stanovnici vratili u porušeni grad. U ožujku 1995. godine Gradsko vijeće grada Novske osniva Osnovnu glazbenu školu kao samostalnu ustanovu, a 1999. godine Uredbom Vlade RH, osnovana je i Srednja glazbena škola da bi 2004. godine nakon pripojenja Osnovne glazbene škole dobila i današnje ime Glazbena škola u Novskoj.

Kako nam objašnjava ravnateljica Dunja Uroić, Novska jest mala sredina, ali se osjećala potreba za glazbenom školom, jer je uvijek bilo jako dobrih i talentiranih učenika koji bi radi glazbenog obrazovanja morali putovati u Sisak ili neki drugi udaljeni grad. 

– Imamo programe za zanimanja glazbenik klavirist, flautist, gitarist, orguljaš, tamburaš, violinist, harmonikaš i teorijski smjer. U osnovnoj i srednjoj glazbenoj školi imamo stotinjak učenika, a tome valja dodati dvadesetak djece predškolske dobi u glazbenom vrtiću koji imaju gotovo sve glazbene škole i to je svojevrsna profesionalna orijentacija odnosno animacija djece da se kasnije upišu u osnovnu glazbenu školu. Glazbeni vrtić nudi program skupne nastave u trajanju od jedne do tri godine i namijenjen je djeci u dobi od četiri do šest godina, a održava se dva puta tjedno po 45 minuta tijekom školske godine. Program obuhvaća raznolike nastavne sadržaje i aktivnosti: pjevanje pjesmica, izvođenje brojalica na glazbalima, sviranje, improvizacija, slušanje glazbe, upoznavanje i izrada glazbala, upoznavanje osnovnih glazbenih pojmova, crtanje, pokret. Program se oslanja na osnovna načela Funkcionalne muzičke pedagogije te na načelo sinkretizma sustava Skočizvuk. Krajnji je cilj da se izražavanjem glazbom i pokretom potakne razvoj cjelovite ličnosti odnosno razvoj svih vrsta inteligencije ‒ objašnjava ravnateljica Uroić te ističe kako školu upisuju djeca iz vrlo širokog područja, a među srednjoškolcima je više učenika koji putuju nego polaznika iz Novske.

‒ Učenici putuju iz Kutine, Lipovljana, Rajića, Jasenovca, Hrvatske Dubice, Nove Gradiške, Okučana i to nam ponekad stvara problem s organizacijom same nastave. I kad usporedite situaciju sa Zagrebom gdje se roditelji bune jer im djeca putuju nekoliko tramvajskih stanica do glazbene škole, onda se iz naše perspektive takvi prigovori čine doista sićušnima, jer naši učenici putuju i do pedesetak kilometara do škole. Nastava im počinje u 15 sati, nerijetko nisu stigli ni ručati jer su prijepodne bili u redovnoj školi, a u glazbenoj onda ostaju često i do 21 sat kako bi odradili sve planirane aktivnosti. Kad je riječ o srednjoškolcima, izlazimo im maksimalno u susret i slažemo raspored sati tako da im sve bude optimalno organizirano. Naravno, roditelji daju svoj veliki doprinos često ih svakodnevno vozeći do škole.

Uz sve te poteškoće učenici su vrlo disciplinirani, redovito pohađaju nastavu i odrađuju svoje obveze. Dobra je stvar da je u Novskoj otvoren učenički dom nedaleko od škole. U školi imamo takozvani muzički razred i učenici imaju smještaj u domu, a općeobrazovne predmete pohađaju u Srednjoj školi Novska. Sve im je vrlo blizu i mnogima je to veliko olakšanje u srednjoškolskom obrazovanju. Nadamo se da će i zbog mogućnosti smještaja u učenički dom još više učenika pokazati interes da se upišu u srednju glazbenu školu.

Život u manjem gradu ima neke prednosti, jer učenici čak i lošijeg imovinskog statusa imaju puno veće mogućnosti odlaziti na natjecanja budući da im sve potrebne troškove snosi škola, a nedostatak je konkurencija koje oni nemaju u svom gradu kao što to imaju učenici, primjerice, u Zagrebu gdje se škole susreću, koncertiraju, vide tko što radi. Nama za takve stvari služe natjecanja na kojima učenici nastupaju, natječu se i vide gdje su u odnosu na svoje vršnjake iz drugih sredina. S jedne strane gledamo na kvalitetu, ali vodimo i brigu o broju učenika koje upisujemo. Mi želimo da se što više učenika bavi glazbom, ali nismo škola za talente. I kod nas se učenici upisuju bez problema u gotovo sve programe, osim na harmoniku i tamburu, instrumente koji su u posljednje vrijeme jako popularni i poželjni pa je i konkurencija pri upisu velika. 

Svjesni smo da učenik koji na prijamnom pokaže izvrstan sluh i ritam te sve ostale karakteristike potrebne za bavljenje glazbom i dalje ne mora biti sjajan glazbenik, jer treba jako puno rada, sinergije s profesorom, vježbanja. Uostalom, nekada su glazbene škole bile strukovne i u njima se pekao zanat, da netko postane dobar instrumentalist, ali ne nužno virtuoz, koncertni majstor. Ima talenata u svakoj generaciji i njima posvećujemo veliku pažnju, ali primarna nam je namjera dati svim učenicima što kvalitetnije umjetničko obrazovanje. Nije najvažnije samo naučiti svirati, jer i nama je cilj odgojiti mentalno i fizički zdrave osobe pa puno polažemo i na odgoj učenika pripremajući ih tako za život. A zna se da se mladi najviše socijaliziraju, razvijaju socijalnu i emocionalnu inteligenciju uz glazbu i sport i naši su učenici i tu u prednosti, jer u glazbenoj školi uče neke stvari koje će im koristiti u budućem životu. 

Naime, dosta je djece koja su prirodno povučena, a u glazbenoj školi vrlo često javno nastupaju u različitim prigodama i moraju se osloboditi treme i straha, razvijaju pozitivnu sliku o sebi, raste im samopouzdanje. Skromnost jest vrlina, ali u našem zvanju, na sceni skromnost ne postoji, jer svatko od tih učenika mora na sceni pokazati da je zvijezda, biti samopouzdan i drzak i da je u tom trenutku najbolji. Naša su djeca, osim toga, vrlo kulturna, oni se znaju ponašati u svakoj prigodi, oni znaju da na koncert ne mogu doći u tenisicama i trapericama, jer to je znak nepoštivanja publike. I kad učenike vodimo na koncerte, opere, balet, predstave oni također paze kako će se odjenuti i kako će se ponašati. To je velika odgojna komponenta koje u drugim škola gotovo da i nema. Osim toga, mi imamo puno individualne nastave, učenik je često sam s profesorom i u takvom se načinu rada na neki način upoznaju, zbliže pa učenik prije neki problem povjeri profesoru nego svom prijatelju ili roditeljima.

I zato je moja vizija glazbene škole da bude otvorena za svu djecu, a ne samo za supertalente koji će jednoga dana postati vrhunski glazbenici. Prioritet mi je odgojna uloga škole, rad na izgradnji zajedništva, timskog rada, razvoju samopouzdanja kod učenika i pozitivnoj slici o sebi svakog pojedinca, a sve to dobivaju kroz kurikulume u glazbenoj školi. Sasvim je svejedno čime će se u životu profesionalno baviti. Zanimljiv je podatak da među liječnicima ima jako puno onih koji su pohađali glazbenu školu pa čak i završavali muzičku akademiju. 

Jako je puno pozitivnih stvari vezano za glazbu i bavljenje glazbom, a jedna je od najvažnijih da utječe na razvoj mozga te da se uz nju razvija fina motorika šake. Baviti se glazbom nije nimalo lako, to traži silna odricanja, ali kad se pogleda što rade djeca i kako provode svoje slobodno vrijeme onda vidimo samo mobitele u rukama, gubljenje i bez kvalitetnog sadržaja „ubijanje” vremena. Glazbena škola zaokuplja ih dodatno i moraju svoje vrijeme jako dobro organizirati da bi sve stigli napraviti i izvršiti sve školske obveze. Većina u tome uspijeva, a oni koji se ispišu iz glazbene zbog nedostatka vremena i nezadovoljavajućeg školskog uspjeha na kraju imaju još lošije ocjene od onih koje su imali. Dakle, nije ih glazbena škola zakočila i unazadila.

Primjećujemo i mi da su učenici sve više s mobitelima u ruci, na društvenim mrežama, okupirani i gotovo hipnotizirani tim ekranima koji blješte i iz kojih oni skupljaju informacije, druže se, organiziraju si život. I mislim da ih moramo odmaknuti od mobitela, usaditi im neke druge navike, dati im neke nove ideje i poticaje. A umjetničko obrazovanju u tome im može puno toga ponuditi i drukčijim metodama poučavanja, novim sadržajima, aktivnostima.

I zato mislim da bi se u odgoju i obrazovanju naše djece trebalo proširiti vidike, a ne se samo usredotočiti na STEM područje, na informatiku. Umjetničkom obrazovanju trebalo bi posvetiti puno više pažnje. Zato već treću godinu organiziramo zimsku glazbenu školu na kojoj spajamo sport i glazbu. S jedne strane priuštimo učenicima da odu na skijanje na koje inače ne bi otišli, a da usput uče svoj instrument, vježbaju pa na kraju održe i jednosatni koncert, da se osamostale, da kuhaju sedam dana, pospremaju apartmane u kojima borave, da se brinu o sebi ‒ kaže ravnateljica Dunja Uroić.

I ove je godine trinaestoro učenika otišlo s profesorom tambure Tomislavom Galićem na skijanje u Austriju. Zgodan je to spoj učenja instrumenta i učenja skijanja, jer je profesor Galić pripadnik Hrvatske gorske službe spašavanja i instruktor skijanja. Tako učenici iz male sredine imaju priliku otići na skijanje te usput i učiti.

‒ Mislim da djeca i mladi više vremena trebaju provoditi u prirodi, na svježem zraku i predložio sam ravnateljici upravo zimsku školu skijanja i glazbe i to je jedinstveni projekt u Hrvatskoj. Mi organiziramo školu skijanja, ali dio dana provodimo i u glazbenim aktivnostima, učenju, vježbanju te pripremamo i izvedemo završni koncert. Sve dnevne aktivnosti učenici odrade, od kuhanja, pospremanja, održavanja čistoće. Puno smo na svježem zraku, svladaju skijanje, dnevni raspored ispunjen je različitim aktivnostima i svaku minutu dobro iskoristimo ‒ objašnjava profesor Galić te ističe kako grad Novska znatno pomaže u cijelom projektu, jer se nastoji da što više učenika prođe zimsku školu pa svake godine putuje i dio učenika koji još nisu išli na zimovanje. 

‒ Moja je osnovna ideja bila da privučem djecu da upišu tamburu i sad smo došli do toga da više nemamo upisnih mjesta, ali imamo i dobre glazbenike i solidne skijaše. Kad dođe proljeće malo i planinarimo, napravimo izlet na Papuk, opet ponesemo instrumente, odsviramo koncert i vratimo se u podnožje na kupanje na bazenu. I to bude lijep jednodnevni izlet. Škola je suhoparna i dosadna novim generacijama, njih ne privlači svakodnevno sjedenje u klupama u razredu i moramo im nešto ponuditi da razbijemo tu monotoniju, da ih potaknemo da budu aktivni, da budu motivirani kako bismo dobili željene rezultate. A najvažnije je da oni budu sretni, zadovoljni i ispunjeni time što rade, da uživaju i da ne osjećaju da nešto moraju. Jer ako im zadamo da sviraju nešto što ne vole ili im se ne dopada, oni to ne će svirati. A ono što im se sviđa sviraju sa zadovoljstvom ‒ kaže profesor Galić te nastavlja: 

‒ Novska je sredina u kojoj se tambura i prije svirala, a nadam se da će se svirati i ubuduće jer puno je kulturno-umjetničkih društava i folklornih ansambala i djeca vide i plesače, a još više tamburaše i tamburaške orkestre koji puno sviraju i nastupaju i od toga se također može pristojno živjeti. U školi je velik interes učenika, imamo punu satnicu i pitanje je koliko ćemo moći povećati upis na taj instrument ‒ zaključuje profesor Tomislav Galić, a ravnateljica Dunja Uroić dodaje:

‒ U posljednje vrijeme sve manje ljudi žele raditi u prosvjeti tako da u manjim mjestima ima problema s kadrom. Uspjeli smo unatoč tome osigurati stručnu pokrivenost nastave. Dvije profesorice klavira na porodiljnom su dopustu i jedva smo uspjeli naći profesora da ih zamijeni. Uglavnom, sve ovisi o instrumentu za koji se profesor traži. Za flautu i violinu još se može naći, ali profesora gitare, harmonike i klavira jako teško, bez obzira na to što je riječ o punom radnom vremenu, što je Novska i dobro prometno povezana, ali uvijek postoje problemi.

Nemamo novih programa, pogodila nas je kao i sve druge pandemija koronavirusa, bilo je to vrijeme bez novih zapošljavanja, nastava je bila na daljinu, nisu se uvodili novi programi. I teorijska nastava i vježbe izvođeni su u realnom vremenu preko digitalnih alata koji su nam bili na raspolaganju i jedini je i najveći problem bio izostanak neposrednog fizičkog kontakta koji je nama jako važan i potreban jer zvuk instrumenta nerijetko je izobličen i onda to svakako zvuči. Uspjeli smo nekako progurati taj period i jedva smo čekali povratak u razrede i na nastavu uživo. 

Sad imamo velik naglasak na sigurnost u školi i na to trošimo dosta vremena, energije i novca, ali bojim se da bismo mogli doći u situaciju da ne će biti novca za nove programe. Planirali smo otvoriti područni odjel škole u Lipovljanima i svi su dogovori bili u poodmakloj fazi, ali smo na kraju dobili odbijenicu iako smo u samo jednom danu skupili čak 35 učenika koji bi se upisali u prvi razred. Puno nam djece dolazi iz Lipovljana, naselja nadaleko poznatog po folklornim skupinama, jako se puno bave glazbom i doista su zainteresirani za glazbenu školu. Ustrajat ćemo u tome da otvorimo područni odjel jer to bi zasigurno donijelo ne samo financijsku sigurnost školi nego i sigurnost radnih mjesta, pa i otvaranje novih na koja bismo mogli zaposliti profesore iz lokalne sredine ‒ opisuje ravnateljica Uroić.

Ove godine škola obilježava 30 godina postojanja i doista se ima čime pohvaliti. 

‒ Svake godine prosječno dvoje naših maturanata upišu muzičku akademiju, što je puno za ovako malu sredinu. Među njima su i učenici koje je čak trebalo nagovarati da upišu srednju glazbenu školu, a na kraju se pokaže da su sjajni u tom području i da upisuju glazbenu akademiju bez većih problema. Vjerujem da je i to odraz kvalitetnog rada u našoj školi, jer prijamni na akademiji su eliminacijski i obuhvaćaju instrument i solfeggio, a naši učenici to redovito prolaze. Budući da su paralelno išli u gimnaziju, ako ne upišu muzičku akademiju, nastavljaju studij na različitim fakultetima ‒ u rasponu od medicine i tehnike do društveno-humanističkih znanosti. 

Puno je naših bivših učenika postiglo zavidne karijere, a među njima je sigurno i Petar Klasan, odnedavno profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i nadaleko poznati pijanist koji bi uskoro u Novskoj trebao održati koncert uz pratnju simfonijskog orkestra pod ravnanjem dirigenta Darijana Ivezića koji je također naš bivši učenik. Moram spomenuti i našeg učenika Marka Martinovića koji je 2016. godine u Kölnu nastupio na Eurovizijskom natjecanju mladih glazbenika svirajući bisernicu te tako i svijetu predstavio naš hrvatski instrument. Za našu školu to je ogroman uspjeh, a i to je dokaz da i u malim sredinama ima genijalne djece kojoj samo treba dati priliku u obrazovnom sustavu da se razvijaju i da pokažu svu raskoš svojega talenta. I zato smo zahvalni ne samo Županiji kao osnivaču nego i Gradu Novskoj koji nas financijski podržava i bez čije pomoći ne bismo opstali ‒ zaključila je ravnateljica Dunja Uroić. 

OSOBNA KARTA ŠKOLE

Broj učenika: 112

Broj razrednih odjela: 9

Broj djelatnika: 24

Poznate osobe, bivši učenici škole: Petar Klasan, pijanist; Darijan Ivezić, dirigent

Broj mentora: 1

Broj savjetnika: 1

Broj smjena: 2

Ponos škole: uspješni i kreativni učenici

Moto, ideja vodilja škole: Muzika ima moć da oblikuje karakter (Aristotel)