Jedne smo godine otkrili učenicu koja sama piše kratke priče, a zatim i učenika koji ima disleksiju i problema u govoru, ali je sjajno predstavio knjigu koju je pročitao. I škola je tu da svakom učeniku omogući da razvije svoje potencijale
Soblinec je mjesto od jedva tisuću duša smješteno na staroj magistralnoj cesti koja spaja Sesvete i Sveti Ivan Zelinu. Škola koja danas nosi ime Ivana Granđe, političara rođenog 1879. godine u Šašinovcu, poznatog po tome što je 1928. godine ranjen u atentatu na Stjepana Radića kojega je kao njegov blisku suradnik zaštitio vlastitim tijelom. U Šašinovcu je, tako povijesne knjige tvrde, 1926. godine osnovana i škola čiji je pravni slijednik upravo soblinečka škola koja nosi Granđino ime. Nećemo previše ulaziti u povijesne priče, ali valja reći da je u posljednjih stotinu godina na širem području Soblinca djelovalo nekoliko škola – osmorazredna područna škola u Adamovcu, područne škole u Glavnici Donjoj i Moravču su četverorazredne, a škola u Belovaru je ugašena. Valja naglasiti da iz godine u godinu pada broj učenika pa će tako od ove jeseni u PŠ Moravče imati trorazredno kombinirano odjeljenje.
Škola u Soblincu od 1977. godine matična je škola u kojoj je i uprava i administracija i koja je najveća po broju učenika te je doista i obrazovno i kulturno središte svoga mjesta. Škola administrativno potpada pod Grad Zagreba pa je se, iako je u ruralnom području, naziva i tretira kao gradsku školu, što prema mnogim parametrima ona doista i jest.
Kako nam govori ravnateljica Antea Rukavina Ivanjko, svojim učenicima žele ponuditi puno više od onoga što je u školskom kurikulu:
– Najmanje dvije kazališne predstave tijekom nastavne godine, odlaske u kino, posjete izložbama, kazališnim predstavama. Shvatili smo da našim učenicima ne trebaju silne škole u prirodi, jer oni žive u prigradskom naselju, okruženi su prirodom, zelenilom, našim je učenicima priroda pred vratima, neki kod kuće imaju kravice, kokoši, poljoprivredne strojeve i to im je poznato. I zato ih želimo voditi u grad, da upoznaju grad i njegov život, jer mi smo zagrebačka škola. Da se voze tramvajem i gradskim autobusom, da obiđu središnji trg, Gornji grad, Zrinjevac, Hrvatsko narodno kazalište. I učenici su oduševljeni jer smo školske aktivnosti prilagodili njihovim potrebama, a ne da slijepo slijedimo neke metodičke upute koje nemaju veze sa životom naših učenika.
Zanimljivo je da su učenici nedavno bili na terenskoj nastavi u Parku prirode Papuk i da im je najbolji doživljaj bio ne hodanje po šumi nego posjet muzeju u Virovitici. Dok sam radila u nastavi vodila sam učenike u Zagrebačko kazalište mladih gdje su vidjeli kako doista izgleda kazalište, pozornica, pomoćne prostorije, upoznali su djelatnike koji su inače nevidljivi, jer uvijek su u prvom planu glumci. I to je dio naše školske svakodnevice – opisuje ravnateljica te ističe kako su već prije petnaestak godina u školi radili s darovitim učenicima, a ljetos su napravili i kurikulum za darovite učenike u kojemu je predviđen mentorski rad i doista puno radimo sa svim, a ne samo s darovitim učenicima. Snimali su i filmove, a već dulje puno rade na medijskoj pismenosti odnosno medijskoj kulturi.
Posvećenost darovitima
A kad je riječ o posvećenosti darovitima, tu je Vesna Aščić, učiteljica fizike i kemije i voditeljica tima za darovite koja kaže:
– Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih ove je godine prepoznalo kvalitetu našeg projekta posvećenoga radu s darovitima te nam je odobrilo financijsku podršku u sklopu sufinanciranja projekata u radu s darovitim učenicima u osnovnim i srednjim školama. Projektom pod nazivom „Iskre svjetlosti” želi se promovirati darovitost kod učenika te im pružiti mogućnost za iskazivanje znanja, vještina i sposobnosti. Projekt razvija interdisciplinarni pristup učenju koji povezuje fiziku, kemiju, geografiju, engleski i hrvatski jezik, radi poticanja učenika na istraživački i stvaralački rad. Dio projekta su grupna i individualna savjetovanja darovite djece i njihovih roditelja. Učenici sudjeluju u radionicama, terenskim nastavama i manifestacijama, kojima istražuju svjetlost u znanstvenom i kulturnom kontekstu. Projekt uključuje posjete znanstvenim i kulturnim institucijama, terensku nastavu, radionice, predavanja i mentorski rad u suradnji s vanjskim stručnjacima. Vrijednost projekta također je povezivanje s lokalnom zajednicom i kulturom, obilježavanjem 150. obljetnice rođenja Dragutina Domjanića i njegova stvaralaštva, čime učenici jačaju i nacionalni identitet. Uz mene kao voditeljicu projekta tu su učiteljice razredne nastave Ljiljana Bukal i Ana Poljak Vuger, učiteljica geografije Gordana Hatz, učiteljica engleskog jezika Sanja Galović, pedagoginja Dragica Vidaković Jurčević te psihologinja Ana Karažija.
U sklopu projekta provedene su brojne aktivnosti. Učenici šestih i osmih razreda poslušali su znanstveno-popularno predavanje Ratka Matića, člana Astronomskog društva Perzeidi iz Križevaca, koje je ujedno partnerska institucija u projektu Iskre svjetlosti. Predavanje pod nazivom „Od Sunca do ruba Sunčeva sustava” učenicima je približilo teme iz astronomije i astrofizike te potaknulo njihovu znatiželju i interes za istraživanje svemira.
U školi je predstavljen projekt COSMIC, u okviru kojeg su učenicima od petih do osmih razreda predstavljeni programi besplatnih predavanja i radionica koje se održavaju u Zvjezdarnici Zagreb. Potencijalno daroviti učenici bili su na terenskoj nastavi u Ludbreg i Varaždin gdje su sudjelovali u aktivnostima regionalnog znanstvenog centra u STEM području.
Učenici sedmih i osmih razreda sudjelovali su u prvoj aktivnosti modula o energiji, a učenici petih i šestih razreda u aktivnosti iz modula Eko kućica – spoj matematike i tehničke kulture. Posjetili su i Centar izvrsnosti za astronomiju u Elektrostrojarskoj školi Varaždin gdje su upoznali aplikacije za istraživanje i otkrivanje svemira. Učenici su posjetili i Zvjezdarnicu Zagreb gdje su naučili osnove snalaženja na noćnome nebu, upoznali se s nebeskim pojavama i astronomskim fenomenima, stekli nova znanja o svemiru i istraživanju svemira.
I Hrvatski prirodoslovni muzej bio je zanimljiva destinacija na kojoj su učenici proširili svoja znanja o mineralima i stijenama, kristalima i njihovim svojstvima, pogledali i bogatu geološku i paleontološku baštinu te naučili više o razvoju života na Zemlji.
Ovakve aktivnosti potvrđuju važnost učenja izvan učionice te dodatno motiviraju učenike za istraživanje znanosti uz praktična iskustva. Sudjelovanjem u ovim programima učenici su razvijali znanstvenu pismenost, kritičko mišljenje i interes za STEM područja, što je i jedan od glavnih ciljeva projekta Iskre svjetlosti – kaže učiteljica Vesna Aščić.
Odgoj za život
– Različitim programima učenike učimo životnim vještinama, nekim kompetencijama koje su ponekad važnije od knjiškog znanja. Imamo tjedan smijeha gdje svi dođemo u pidžamama, glupiramo se. I na Vijeću učenika oni najprije pitaju hoće li i kad biti tjedan smijeha. Tada je atmosfera opuštena, ali se dobro zabavimo i ipak i puno toga naučimo jedni o drugima. Već više godina ne prakticiramo višednevnu terensku nastavu odnosno ekskurziju. Anketirali smo roditelje što njima više odgovara i zbog financija i oni su se opredijelili za više jednodnevnih ekskurzija. I moram priznati da imamo dobru suradnju s roditeljima.
Organiziramo i humanitarne sajmove u posljednjih desetak godina pa novcem koji prikupimo plaćamo upravo ekskurzije učenicima slabijeg socioekonomskog statusa. Učenici osmišljavaju igre i natjecanja poput gađanja praćkom i još mnogih posebnih i prikupi se lijepa suma novca. Na zadnjem sajmu prikupljeno je oko 5000 eura i taj fond doista iskoristimo da pomognemo učenicima iz skromnijih obitelji.
Imamo tridesetak izvannastavnih aktivnosti među kojima su sve one klasične iz jezično-umjetničkog područja, sportske sekcije, učenička zadruga, klub ljubitelja knjige i filma. Putujući malo po Europi vidjeli smo što drugi rade pa smo se bacili u medijske vode i već smo snimili četiri filma te umjetnošću želimo potaknuti učenike da se bave medijima i da čitaju i ono što nije na popisu lektire. Imamo i projekt „Miss knjige” u kojemu učenici mogu predstaviti bilo koju knjigu koju su pročitali pa nagrađujemo najbolje prezentacije. I takvom zanimljivom aktivnošću profiliraju se oni učenici koji inače nisu briljantni, koji nisu odlikaši, koji su samozatajni i skromni pa se ne žele isticati. Jedne smo godine otkrili učenicu koja sama piše kratke priče, a zatim i učenika koji ima disleksiju i problema u govoru, ali je sjajno predstavio knjigu koju je pročitao. I škola je tu da svakom učeniku omogući da razvije svoje potencijale – kaže ravnateljica Antea Rukavina Ivanjko, a školska knjižničarka Maja Kovačević objašnjava kako je Tjedan smijeha projekt koji su u školi pokrenuli u povodu Svjetskog dana smijeha i koji provode već osam godina.
Malo neozbiljnosti
– Pet dana trajanja – svaki dan posvećen nekoj veseloj aktivnosti u koje su uključeni svi učenici u matičnoj i područnim školama te svi zaposlenici škole. Cilj je projekta zbližavanje učitelja i učenika, ugodno ozračje u školi, poticajna i zanimljiva radna sredina te odnosi ispunjeni pozitivnim stavovima, prevencija anksioznosti, depresije te ovisnosti o elektroničkim medijima.
Tako imamo Kutiju smijeha u predvorju škola u koju učenici mogu ubaciti svoj najdraži vic pa biramo najbolje i predstavimo ih, a na panou u holu škole izlažemo godinama prikupljane i zapisivane učeničke „bisere” koji nas uvijek iznova nasmijavaju. Imamo i Dan pletenica i Dan ludih frizura pa učenici i učitelji dolaze u školu s maštovitim frizurama. Tu je i Dan društvenih igara kada jedan školski sat svaki razred s učiteljima u holu škole igra razne društvene igre. Prisjećamo se tako kako se igralo „školice”, gumi-gumi, a učenici igraju „živi šah” u holu škole. Dan zamjena uloga predviđen je kako bismo na kratko ušli u tuđe cipele i vidjeli kako je učiteljima, stručnoj službi, ravnateljici, knjižničarki, spremačicama, domarima, tajnici...
Četvrti dan je Domaći dan – škola je naš drugi dom pa je činimo što ugodnijom. Učenici uređuju svoje radno mjesto, učionice, učitelji svoj stol, knjižnicu, zbornicu, urede... Častimo se domaćim specijalitetima i oblačimo papuče, pidžame, kućne ogrtače, nosimo plišance i drage igračke... Ukratko, osjećamo se ugodno. Peti je Dan ludih obleka pa učenici i učitelji mogu odjenuti maštovite i neobične modne kombinacije i sudjelovati na veseloj modnoj reviji.
Imamo i nekoliko projekata u sklopu Erasmusa+. U jednom takvom moj je zadatak bio baviti se legendama zavičaja, Zagreba i Prigorja te posjetiti Island gdje sam upoznala tamošnje legende i krajolike. Zapisivala sam legende i vjerovanja Prigorja, u razgovoru s nekoliko kazivača te sam motivirala učenike da razgovaraju sa starijima i sudjeluju u potrazi za legendama zavičaja. Zapisala sam ih, sve ih okupila u mapi koju su učenici ilustrirali te ih na taj način spasila od zaborava.
Ravnateljica Antea Rukavina Ivanjko i ja snimile smo dokumentarno-igrani film „U potrazi za legendom” gdje smo s učenicima uprizorile nekoliko najvažnijih legendi glavničkoga kraja; o glavničkim vilama, strašnim ščetama i o Babi Kuzelači.
Snimili i film
Snimili smo i igrani film o djetinjstvu naših velikana, istaknutih Prigoraca, Ivana Granđe i Dragutina Domjanića. Snimali smo na lijepim lokacijama, u školi u Glavnici, gdje čuvamo jednu staru učionicu i etnozbirku, na prekrasnim prigorskim lokacijama, malo se poigrali maštom i povijesnim činjenicama, ali smo probudili ponos što su tako veliki ljudi živjeli u našemu kraju. U filmu učenici govore svojim prigorskim kajkavskim na koji su jako ponosni i čuvaju ga od zaborava – objašnjava knjižničarka Maja Kovačević.
Valja podsjetiti i na činjenicu da je u školi prije devet godina provođen dvogodišnji projekt „Boje znanja” sufinanciran sredstvima Europske unije. Cilj mu je bio razviti kod učenika motivaciju za učenje, potaknuti ih na učinkovitije korištenje intelektualnih potencijala, upoznati ih s manje formalnim načinima učenja te primjenama znanja u njihovu daljnjem životu, a učitelje upoznati s kreativnim i inovativnim metodama poučavanja kako bi nastavu učinili što raznolikijom i atraktivnijom. U projektu je sudjelovalo devet učitelja koji su osim izvođenja brojnih radionica s učenicima odlazili na mobilnosti na kojima su se stručno usavršavali te razmjenjivali iskustva i ideje kako s kolegama iz Hrvatske, tako i s kolegama iz drugih zemalja Europske unije.
– Moja je vizija škole jednostavna. Želim školu u kojoj svaki učenik može razvijati svoje sklonosti, afinitete, interese, da dobije toplu riječ, zagrljaj, empatiju, čokoladu umjesto nekakve kazne ili pedagoške mjere. Iako obrazovnim postignućima poklanjamo veliku pažnju, smatram da znanje nije najvažnije i da smo tu zato da odgojimo dobre ljude. I naši učenici koju nastave u srednju školu često nam svrate u školu i ne mogu se načuditi koliko im je ovdje bilo dobro, ali su i dobili kvalitetna znanja pa im srednja škola nije nikakva tlaka – poručuje ravnateljica.
Glas učenika se čuje
– Naše Vijeće učenika vrlo je aktivno i uključeno u život škole. Učenici znaju da mogu govoriti, predlagati, znaju da ih poslušamo i čujemo i svjesni su da ne može svaka njihova želja biti ispunjena, ali trudimo se izaći im u susret. I uvijek mi je na pameti kad razgovaram sa svim zaposlenicima ona temeljna misao: svatko od nas mora raditi svoj posao – ako svi tako ne rade, onda će se jednoga dana taj nerad pokazati, jer svi smo ovdje radi naših učenika pa će se i eventualni nerad odraziti na njih, njihova znanja, vještine i postignuća.
S roditeljima se puno radi, imamo tematska predavanja tijekom nastavne godine. Bude tu i razgovora o prijelazu iz četvrtog u peti razred, teme za osmaše i nastavak školovanja, zatim pubertet i odrastanje kao tema. Prvog dana nastavne godine uvijek je sastanak s roditeljima prvašića na kojemu ih informiramo i upoznajemo s pisanim i nepisanim pravilima, o tome koga prvog traže pomoć i objašnjenja da ne kucaju prvo ravnateljici na vrata, ali i da su njezina vrata uvijek otvorena za sve. O svemu roditelje obavijestimo i o gotovo svemu se s njima savjetujemo i želimo čuti njihov stav. I sve radimo radi dobrobiti svakog učenika. Želimo da to roditeljima bude jasno od prvoga trena kad njihovo dijete krene u školu.
U planu je dogradnja škole kako bismo dobili puno prostora za jednosmjensku nastavu i cjelodnevnu školu. Sada smo jako stisnuti i morali smo zbornicu prenamijeniti u učionicu. Imamo 405 učenika u 20 razrednih odjela, radimo u dvije smjene i prostor nam je najveći problem. I jako se veselimo dogradnji škole, ali i novoj sportskoj dvorani jer nam je postojeća dvorana pretijesna, ne možemo je pregraditi i uvijek je netko zakinut jer ne može svoje aktivnosti realizirati u njoj – zaključuje ravnateljica Antea Rukavina Ivanjko.
Osluškujemo želje i potrebe učenika
Svi smo u školi iznimno usmjereni na naše učenike. Osluškujemo njihove potrebe, ideje i interese te na taj način osmišljavamo različite projekte i događanja koja će se njima svidjeti, iz kojih će moći učiti, stvoriti nova iskustva i usvojiti nova znanja – govori nam učiteljica njemačkog jezika Mirta Combaj Ujlaki te nastavlja:
– Jedan od takvih velikih i važnih projekata za naš kraj bio je upravo projekt Otkrivanje jezera Soblinec koji je spojio našu školu s lokalnom zajednicom i Udrugom Zelene i plave Sesvete. Riječ je o jezerima u blizini škole koja gotovo nikome nisu bila znana, a mi bismo rado koristili taj prigorski dragulj za nastavu u prirodi, izvanučioničku nastavu, šetnje i boravak u prirodi, kao i proslave za kraj školske godine. Zahvaljujući Udruzi Zelene i plave Sesvete, u suradnji s knjižničarkom Majom Kovačević krenuli smo sa svojim učenicima u projekt čišćenja i uređenja jezera te nakon toga i prvom jesenskom svečanošću na jezerima okupili više od 500 uzvanika iz okolnih naselja, kao i učenike, djecu i mlade i družili se po prvi puta na jezerima u neposrednoj blizini naše škole. Posjetio nas je tada i gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević. Cilj je postignut: suradnja s lokalnom zajednicom, osluškivanje potreba naših učenika i međusobna kolegijalna podrška koji su osigurali čvrste temelje za nastavak uspješnog rada škole i otvorile vrata prema brojnim suradnjama između naših učitelja.
Naša škola također od travnja 2025. ima i svoju službenu školsku Facebook stranicu na kojoj ne prenosimo samo velika događanja, već je naglasak na tome da pokažemo što se sve tijekom svakog dana odvija u našim učionicama, koliko učitelji truda ulažu da bi naši učenici dobili kvalitetno obrazovanje, koje sve metode, ideje i načine koriste kako bi naša djeca s radošću sjedala u školske klupe i sretno se svakoga dana iznova vraćala.
Uredili smo i takozvani školski izlog, veliku ostakljenu školsku stijenu, koja gleda na školsko dvorište i nazvali je Umjetnost u prozoru kako bismo sve ono što se kreativno zbiva unutar učionica prenijeli roditeljima. To je još samo jedan dokaz koliko radimo na dijalogu između roditelja, nastavnika i naših učenika – kaže Mirta Combaj Ujlaki.
OSOBNA KARTA
Broj učenika: 596
Broj razrednih odjela: 32
Broj djelatnika: 103
Broj mentora: 2
Broj savjetnika: 4
Školska kuhinja: 4
Sportska dvorana: da
Broj smjena: u jednoj smjeni PŠ Glavnica Donja i PŠ Moravče, u dvije smjene Soblinec i razredna nastava u PŠ Adamovec
Ponos škole: Zajedništvo i suradnja, tradicija i kulturna baština
Moto, ideja vodilja škole: Suradnjom i zajedničkim naporima škole i lokalne zajednice svakom učeniku omogućiti razvoj njegovih potencijala da se mogu nositi s izazovima svoga vremena.