Pripremamo sadržaj…
Škola doista lijepo izgleda, dobro je opremljena, ne možemo se požaliti, ali nam nedostaje prostora i već smo na pragu treće smjene. Kad je prije deset godina obnovljena imali smo tristotinjak učenika, a danas ih je 540. Mi smo bili seoska škola, ali kako se naselje razvija tako i škola raste u svim aspektima – ravnatelj Vatroslav Gabrić
Imamo učenike u inkluziji, oni su integrirani u redovne razredne odjele, jer nemamo ni prostornih uvjeta da organiziramo posebne odgojne skupine – edukacijska rehabilitatorica Mirela Bukovac
Shvatio sam, kad sam prije 13 godina postao ravnatelj, da u školi ne možemo ništa napraviti bez novca do kojeg je uvijek teško doći – kaže ravnatelj
Mi smo među najstarijim školama u gradu Zagrebu – bila je prva rečenica ravnatelja Vatroslava Gabrića. Da ga podupremo u toj tvrdnji prepričat ćemo ukratko povijest školstva u Odri, zgodnom prigradskom naselju koje pripada Novom Zagrebu.
Ideja o osnivanju škole rodila se davne 1772. godine kad je osnivana škola u Velikoj Mlaki, ali trebalo je proći više od 80 godina da se to pitanje 1857. godine aktualizira za vrijeme župnikovanja Gjure Barabaša u Odri, koji je s predstojnikom Jankom Nemčićem i s općinskim poglavarstvom uspio uvjeriti župljane o potrebi škole, pa je ubrzo odlučeno da se na općinskom zemljištu na trošak župe ispeče 100-000 opeka i 10.000 crjepova za krov. Svaka kuća davala je po dva metra drva za pečenje cigle. Škola je kupila 1600 četvornih hvati zemlje za novu školu od Janka Markulina, gdje i danas stoji školska zgrada. Stanovništvo je davalo težačku i prijevoznu radnu snagu. U prosincu 1859. školu su od graditelja preuzeli kotarski predstojnik Janko Nemčić, kotarski školski nadzornik Jakob Kos i županijski mjernik. Školu je tada pohađalo osamdesetoro učenika iz Odre, Buzina, Obreža i drugih sela.
O prvoj polovini 20. stoljeća u životu i radu škole malo je tragova. No, zna se da je potreba za školskim prostorom postajala sve veća pa je 1960. godine, u povodu proslave stote obljetnice škole, pokrenuta inicijativa za izgradnju nove školske zgrade. Škola je dovršena i svečano otvorena 1967. godine. Tada je to bila najsuvremenije opremljena škola na području Novog Zagreba. Do danas su napravljene neke prostorne preinake i prilagodbe zbog sve većeg broja učenika, a zadnja je bila dogradnja i rekonstrukcija škole, koja je završena u rujnu 2016. godine.
Svih proteklih godina škola je bila središte kulturnih i društvenih zbivanja. Njezine tijesne hodnike ispunjavala su znatiželjna djeca i mještani kako bi slušali i gledali brojne predstave, koncerte, predavanja, projekcije koje su donosili glumci, glazbenici, istraživači, književnici, političari, svjetski putnici.
Aktivan život škole iznjedrio je Kulturno umjetničko društvo „Mladost” koje pod umjetničkim vodstvom Barice i Danijela Fabera, nastavnika škole, njeguje folklornu baštinu u glazbi i plesu ovoga kraja. Velika pozornost uvijek se posvećivala tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi. Iako u neprimjerenim i nemogućim uvjetima, bez sportske dvorane i igrališta, učenicima se uvijek nudilo puno sportskih aktivnosti, pa se djeca mogu baviti nogometom, atletikom, streljaštvom, stolnim tenisom, šahom, u čemu postižu zapažene rezultate na svim razinama, a na svoje će doći na jesen iduće godina kada bi konačno trebala biti sagrađena i puštena u pogon nova sportska dvorana.
– Škola doista lijepo izgleda, dobro je opremljena, ne možemo se požaliti, ali nam nedostaje prostora i već smo na pragu treće smjene. Kad je prije deset godina obnovljena imali smo tristotinjak učenika, a danas ih je 540. Mi smo bili seoska škola, ali kako se naselje razvija tako i škola raste u svim aspektima. Naime, Odra je krasno naselje u koje se doseljava sve više mladih obitelji, više tu gotovo da i nema poljoprivrede, puno je obrta svih vrsta i mi smo postali suburbana škola. Obrazovna struktura stanovništva znatno je porasla i na otprilike 3500 stanovnika u Odri je registrirano više od stotinu privatnih poduzeća najrazličitijeg profila u rasponu od servisa i uslužnih djelatnosti do sofisticiranih visokotehnoloških tvrtki. I kad dođe vrijeme za cjelodnevnu školu nama je jedino rješenje, a na tome se radi, da se dogradi aneks sa 16 učionica i da možemo raditi u jednoj smjeni – kaže ravnatelj Gabrić te nastavlja:
– Shvatio sam, kad sam prije 13 godina postao ravnatelj, da u školi ne možemo ništa napraviti bez novca do kojeg je uvijek teško doći. I krenuli smo u projekte, od vlastitih do međunarodnih u okviru Erasmusa, jer to je uvijek prigoda i da učitelji putuju, da učenici idu na mobilnosti, ali i da se putem projekata osigura prilična svota novca za nabavu školske opreme. Osim toga, uvijek nam je jako važna suradnja s osnivačem i lokalnom zajednicom, a surađujemo jako dobro i s roditeljima koji razumiju naše potrebe i rado se odazivaju i doniraju školu ili kupuju potrebne didaktičke materijale.
Učiteljica biologije i kemije Marina Pranjić voditeljica je učeničke zadruge Sveti Juraj.
˗ Zadruga usko surađuje s nekoliko sekcija odnosno izvannastavnih aktivnosti u školi – sa Svaštaonicom, s hortikulturom i s mladim tehničarima. Osim toga imamo različite radionice, a u posljednjih nekoliko godina to je izrada mirisnih i ukrasnih sapuna koji su i vizualni upečatljivi pa su učenici motivirani, ali zadovoljni time što izrađuju. Bavimo se i izradom ukrasnih vaza primjenjujući tehniku dekupaž, a koristimo prilikom izrade i staklene boce za infuziju. Proizvodimo privjeske od epoksi-smole i origami zvjezdica. Brinemo se o okolišu škole i cvijeću koje njegujemo, zalijevamo, presađujemo i tako razvijamo ekološku svijest kod mladih. Lani smo krenuli i s izradom nakita i sve je to korisno jer treba razvijati motoriku šake i neke vještine koje kod učenika baš i nisu razvijene. Od jutenog platna izrađujemo ukrasne vrećice. Sve su to životno korisne vještine. Budući da imamo jako puno izvannastavnih aktivnosti, učenici su raspršeni u njima, ali jezgru zadruge čini dvadesetak stalnih kojima se priključuju učenici iz drugih sekcija. Svake godine sudjelujemo na smotri učeničkih zadruga Grada Zagreba i ponosni smo što smo već nekoliko puta bili na državnoj smotri. Lijepo je sve to jer naši učenici žive u prigradskom naselju, okruženi su zelenilom, prirodom i žive s prirodom.
Kad je riječ o biologiji i kemiji, učenicima to nisu teški predmeti, a sve ovisi o pristupu učitelja i zornoj nastavi na kojoj učenici mogu vidjeti što se događa, svaki pokus im se pokaže više puta, objašnjavam im procese i učenici to vole – ističe Marina Pranjić.
Učiteljica razredne nastave Sara Bohaček koordinatorica je Erasmus programa u školi i ponosno ističe kako je škola prije četiri godine na temelju postignuća dobila Erasmus akreditaciju koja vrijedi do iduće godine i koja školi omogućava da prijavljuje projekte, programe, da bude njihov nositelj ili sudionik i da ne mora prolaziti sve one rigorozne provjere i procedure, jer se je dokazala kvalitetom pa zaslužuje akreditaciju koja otvara mnoga vrata.
– Već tri godine imamo mobilnosti i za učitelje i za učenike. Učitelji su prošli nekoliko tečajeva i edukacija u inozemstvu, u školama partnerima u Španjolskoj, a nakon toga su krenule mobilnosti s učenicima u Italiju, Austriju, Slovačku, sad su kolegice u Parmi, a uskoro putujemo u Ljubljanu. Usmjereni smo na ekološke teme i održivi razvoj pa smo prema tome birali partnere ili se javljali da budemo partneri. Ili da škole imaju status ekoškole ili da imaju ekološke aktivnosti i ekoprojekte pa s njima surađujemo. Ta su iskustva vrlo korisna, jer shvatimo da smo i bolji od drugih, da su naše škole opremljenije, premda se žalimo da nam nedostaje oprema, da je naše znanje stranog jezika bolje od kolegica i kolega u mnogim državama, da i naši učenici sjajno vladaju stranim jezikom, da se snalaze, da nimalo ne zaostaju za svojim vršnjacima.
Korisna su to iskustva i zato jer vidimo kako drugi rade, dobijemo možda poneku ideju za unaprjeđenje vlastitog rada ili za neki metodički postupak. Naši učenici također dobiju priliku upoznati druge zemlje, druge kulture, običaje, vježbaju strani jezik, dobiju priliku putovati, što mnogi privatno ne bi mogli, a i mi učitelji upoznajemo kolegice i kolege, susrećemo se, razmjenjujemo iskustva, uspostavimo kontakte pa se dogodi i da osmišljavamo sljedeće zajedničke projekte i programe. Kad nam nagodinu istekne akreditacija, prijavit ćemo se da je obnovimo pa bismo se upustili i u projekte vezane za očuvanje mentalnog zdravlja mladih i umjetne inteligencije – smatra Sara Bohaček.
Edukacijska rehabilitatorica Mirela Bukovac kaže da učenici imaju najviše jezičnih teškoća i poremećaje u ponašanju.
– Imamo učenike u inkluziji, oni su integrirani u redovne razredne odjele, jer nemamo ni prostornih uvjeta da organiziramo posebne odgojne skupine. Partner smo u EU projektu Grada Zagreba „Pomoćnici u nastavi/stručni komunikacijski posrednici kao potpora inkluzivnom obrazovanju” koji se provodi od kolovoza 2022. do kolovoza iduće godine. Uključeni smo i u Play Attention sustav učenja koji se koristi u radu s djecom s poteškoćama u učenju i razvoju poput ADHD-a, disleksije, diskalkulije, disgrafije i spektra autizma. Uz različite računalne igrice učenici vježbaju i jačaju kognitivne sposobnosti poput koncentracije, fokusa, jezika, govora, kontrole emocija, čime se poboljšava sveopće stanje djeteta, a smanjuju se neželjena ponašanja poput nemogućnosti koncentracije, slabe samokontrole, uklapanja u svakodnevicu i izvršavanja obveza. Sve je to vizualno atraktivno i učenicima upečatljivije i zanimljivije, ali moraju biti jako fokusirani na igrice.
Moramo se posvetiti i takvim stvarima jer djeca i mladi sve teže zadržavaju pažnju i koncentraciju pa im je 45 minuta školskog sata puno previše.
Knjižničarka Julija Dujić kaže da je u knjižnici uvijek vrlo živo i prometno i da učenici puno čitaju i posuđuju knjige.
– Više čitaju učenici razredne nastave, a ja sam stalno s njima u kontaktu, trudim se pratiti njihove interese pa prema tome popunjavamo knjižni fond. Imamo puno dječje publicistike, oni vole čitati knjige stripove poput Gregova dnevnika, Čovpasa. To ih privlači, te grafičke knjige u kojima je manje teksta, ali važno je da steknu naviku čitanja. Dobivaju osjećaj da napreduju u čitanju i to ih tjera dalje pa posuđuju i dječje enciklopedije. Moram priznati da su dječji časopisi lošije kvalitete i da ih učenici više ne posuđuju. Učenicima predmetne nastave pada interes za čitanje kako postaju stariji, ali ako im se ponudi prava knjiga, a takvih doista ima, onda ni njima druženje s knjigom nije problem. Učenici vole provoditi vrijeme u knjižnici jer mogu osim čitanja naučiti kako tražiti i pronaći neku informaciju, mogu igrati šah ili neke društvene igre, surfati internetom, dobiti kvalitetnu informaciju o onome što ih zanima.
Vodim i novinarsku skupinu, ali jako je teško okupiti učenike. Sve je manji interes učenika za pisanje. Videoreportaže i podcaste još i vole raditi, ali napisati nešto, to im je malo veća muka, jer ih je teško motivirati. Krenu na izvannastavnu aktivnost i onda se polako osipaju, odu u neku drugu aktivnost i mi tu ne možemo ništa.
Među izvannastavnim aktivnostima provodimo i projekt Zajednica aktivnih građana – ZAG, u okviru koje provodimo tri modula koji uključuju različite aktivnosti. Modulom „Demokracija i ja” educiramo se o ljudskim pravima, ranjivim skupinama u zajednici, imamo volonterske akcije uglavnom s korisnicima Doma za starije i nemoćne „Kuća sv. Franje” u Odri. Drugi je modul „Aktivan građanin i javno dobro” kao dio školskog projektnog dana „Okreni za zdravlje” i dio akcijskog tjedna „Streets are for Everyone” međunarodne inicijative Kidical Mass, u okviru kojega smo organizirali biciklijadu kao promociju zdravog života. I jedina smo škola u Republici Hrvatskoj koja je član međunarodne inicijative „Kidical Mass”. Treći je modul „Prazno mjesto za stolom: kako (ne) prihvaćamo azilante / migrante / doseljenike”, koji se realizira u okviru projekta „Together for Change” u šest radionica tijekom školske godine koje vode gosti volonteri, a uključena su 134 učenika od šestog do osmog razreda te četiri učitelja – opisuje knjižničarka Julija Dujić.
Ravnatelj Gabrić ističe kako je nastava stručno pokrivena i kako je najveći problem sa nalaženjem i osiguravanjem stručnih zamjena za kraći period, kad se netko razboli, ili je odsutan s posla zbog drugih opravdanih razloga.
– Sada više nisu problem predmetni nastavnici nego razredna nastave. Prije se moglo birati između više kandidata, a danas nema šanse da se netko javi na natječaj. I pitam se gdje su nestali ti profili kad ih školujemo na čak osam visokoškolskih ustanova. Ili odluče nakon diplomiranja da ne žele raditi u školi. U stručno-razvojnoj službi imamo edukacijskog rehabilitatora, pedagoga, psihologa, a dobro bi nam došao i socijalni pedagog.
Želja nam je stvoriti poticajno okruženje u kojemu će svi zaposlenici škole, u suradnji sa vanjskim suradnicima i članovima lokalne zajednice, nastojati kod svakog učenika potaknuti ostvarivanje školskog uspjeha, osobnog rasta i razvoja te društvene odgovornosti. Učenike se osposobljava za svladavanje izazova i za razvijanje socijalne osjetljivosti, kao i građanske odgovornosti, sve kako bi na završetku svog obrazovanja oni mogli biti proaktivni članovi neke zajednice odnosno društva u cjelini.
Mi jesmo i bit ćemo škola u kojoj su novi pristupi učenju i znanju put za razvoj modernog i progresivnog odgojno-obrazovnog okruženja prilagođenog potrebama i težnjama svakog učenika. Cilj nam je njegovati vrijednosti naše kulturno raznolike zajednice, težiti za izvrsnošću, omogućujući našim učenicima ostvarivanje njihova punog potencijala u svim područjima. Korištenjem novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija nastojimo pružiti podršku sveopćoj informatizaciji društva kao i razvijati kod učenika računalnu te sve potrebniju informacijsku pismenost – zaključuje ravnatelj Vatroslav Gabrić.
Zadržavanje koncentracije
Imamo učenike koji prema mjerenjima ne mogu zadržati koncentraciju dulje od deset minuta i u nastavnom procesu ne samo njima nego i svim ostalima moramo brzo mijenjati sadržaje, aktivnosti, zadatke kako bismo im zadržali pažnju. I doista bi trebalo razmišljati o duljini školskog sata, jer postojećih 45 minuta puno je previše, to jednostavno ne funkcionira – kaže Mirela Bukovac, a ravnatelj Gabrić dodaje:
– Možemo imati ne znam koliko aktivnosti, ali to jednostavno ne ide jer je školski sat predugačak, a mi nismo tu da učenike naučimo da sjede mirno 45 minuta ili da budu aktivni. Trebalo bi sve to fleksibilnije osmisliti kad je riječ o duljini nastavnog sata te dati veću autonomiju učiteljima da rad u razredu organiziraju prema svom osjećaju, prema tome kako učenici reagiraju na određenu aktivnost.
NN Napokon kreću radovi
Nakon dugo godina dočekali smo, kaže ravnatelj Gabrić, početak gradnje sportske dvorane o čemu se u školi govori od 1972. godine. Ovih je dana konačno krenula gradnja koja je bila zakočena zbog imovinsko-pravnih odnosa više od pola stoljeća. A dvorana je doista neophodna jer je riječ o velikoj školi i neprimjereno je nastavu tjelesne i zdravstvene kulture izvoditi na školskim hodnicima ili u razredima, a samo kad je lijepo vrijeme na vanjskim terenima.
– U planovima nam je i dogradnja dodatnih 16 učionica kojima bismo osigurali uvjete za jednosmjensku nastavu odnosno za cjelodnevnu školu i to će krenuti čim sportska dvorana dobije uporabnu dozvolu – kaže ravnatelj.
Vjeruje da se škola u idućim desetljećima neće puno promijeniti kad je riječ o načinu rada ili strukturi organizacije. Ako sve škole u državi samo prijeđu u jednu smjenu odnosno u cjelodnevni rad, već će to biti ogroman pomak, smatra i dodaje: – To će otvoriti prostor za izvođenje izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti, za realizaciju najrazličitijih projekata i programa što je danas, kad radimo u dvije smjene, jako otežano. Imamo jako puno izvannastavnih aktivnosti i projekata, ali radimo u gotovo nemogućim uvjetima jer nam nedostaje prostor, budući da su sve učionice pune od jutra do mraka.
Mjesto podrške
Sastavni dio posla stručnih suradnika jest i rad s roditeljima, a u školi postoji i savjetovalište za roditelje koje vode stručne suradnice psihologinja, pedagoginja i rehabilitatorica.
– Savjetovalište je osmišljeno kao mjesto podrške svim roditeljima koji se u odgoju djeteta suočavaju s izazovima ili žele unaprijediti međusobni odnos i komunikaciju s djetetom. Roditelji nam se mogu javiti i predložiti bilo koju temu o kojoj žele razgovarati i posavjetovati se s nama. I javljaju nam se, traže savjete i pomoć. Došli do toga da se razvila svijest o tome da roditeljima treba pomoć i savjet kako da odgajaju vlastito dijete. Pitanje je kako smo došli do toga jer čini se da roditelji danas vrijeme s djecom provode u drukčijim aktivnostima, razgovorima. I sve se više oslanjaju na neke internetske savjete, razgovore na mrežnim grupama i od najmanjeg problema nerijetko se stvori velika priča, drama, stres. Roditelje treba educirati i osnažiti ih u njihovoj ulozi i odnosu prema vlastitom djetetu. Mi jesmo vrlo često i u ulozi roditelja nekim učenicima, jer smo dobar dio dana u kontaktu s njima, ali nitko od zaposlenika škole nijednom djetetu ne može nadomjestiti roditelje – kaže Mirela Bukovac.
OSOBNA KARTA ŠKOLE
Broj učenika: 540
Broj razrednih odjela: 26
Broj djelatnika: 88
Poznate osobe, bivši učenici škole: Marko Primorac, Jozo Šimunović, Antonija Stupar Jurkin, Božo Biškupić, Stjepan Fiolić, dr. Ivan Jurkin
Broj mentora: 7
Broj savjetnika: 3
Školska kuhinja: da
Sportska dvorana: u izgradnji
Broj smjena: 2
Ponos škole: njegujemo tradiciju Turopolja; ekološki osviještena škola; sudjelujemo u brojnim projektima; među prvim školama nositelji Erasmus akreditacije; raznovrsne izvannastavne aktivnosti; uspješna učenička zadruga; uređujemo školski vrt i proizvode koristimo u školskoj kuhinji; uspjesi u šahista u šahistica na nacionalnoj razini; odlično opremljena škola
Moto, ideja vodilja škole: Svatko je učenik i svako je iskustvo prilika za učenje.
Suradnja mješovitih dobnih skupina temeljna je odrednica Montessori filozofije jer odražava prirodnu društvenu zajednicu u kojoj djeca uče jedni od drugih
Neke od mogućih tema školskog eseja vezane su uz područje slobodnog vremena, društvenih mreža, tehnologije, ekologije