Reportaža - Osnovna škola Središće, Zagreb

Povezani znanjem, osnaženi zajedništvom

Školske novine
Vijesti
Povezani znanjem, osnaženi zajedništvom

Objavljeno 25.11.2024.

Zagreb

Marijan Šimeg

Stalno tvrdimo da su badava i nova zgrada, i pametne ploče, i najsuvremenija oprema ako iza svega toga ne stoje kvalitetni učitelji i ostali djelatnici. Doista smo jako povezani, puno razgovaramo, trudimo se inovirati nastavni proces, unositi radost u razred. Naše je geslo da ne učimo za školu nego za život i toga se doista držimo. Zadovoljstvo naših učenika i njihovih roditelja najbolja je potvrda svih naših nastojanja ‒ ravnateljica Violeta Vragotuk

Prevencija ide od svakog učitelja. Mi smo svi uzori učenicima. Ja sam šest sati tjedno sa svojim petim razredom i najbolje ih poznajem i znam što i kako mogu napraviti i u preventivnim programima, a ono što ne mogu sam, pokušam odraditi s kolegama iz zbornice ili stručnim suradnicima ‒ Marko Prpić

Roditeljima treba osvijestiti činjenicu da smo na istoj strani, na istom zadatku, da činimo sve za dobrobit njihove djece. A mi se doista svi trudimo biti takvi učitelji kakve bismo poželjeli za vlastito dijete ‒ Lucija Ružak

U novozagrebačkom naselju Središće prije nepunih pet godina, točnije 14. siječnja 2020. godine, počela je s radom nova škola, Osnovna škola Središće. Nepunih pet godina je prošlo, a škola je na jako dobrom glasu, prepoznatljiva, već doista ima tradiciju, uspješnost i rezultate.

‒ Već razmišljamo o tome kako ćemo proslaviti peti rođendan i kako u tu proslavu uključiti sve učenike i njihove roditelje. Sretni smo da smo tadašnje prvašiće, koji su danas u šestom razredu, svojim radom doveli u fazu učenja i poučavanja uz igru. Puno radimo s učenicima u preventivnim programima, putem programa održivog razvoja učimo ih građanskom odgoju, odgajamo ih i želimo da sve one male vještine koje im usađujemo prenesu u roditeljski dom ‒ kaže ravnateljica Violeta Vragotuk te nastavlja:

‒ Suradnja s roditeljima jako je dobra, ali ne želimo na sebe preuzeti neke roditeljske brige i odgovornosti, već da roditeljima budemo suradnici i podrška. Različitim radionicama i predavanjima, individualnim razgovorima želimo tu suradnju unaprjeđivati iz dana u dan. Za učenike je svaki slobodan trenutak osmišljen i nema praznoga hoda. Svi učenici imaju osiguran doručak i mogućnost korištenja toplog obroka, a sve to pripremaju naše kuharice. Za vrijeme doručka stoje uz tzv. švedski stol, jer dobro je da se malo protegnu nakon što su dva sata nastave proveli sjedeći, a ručak jedu u blagovaonici, sjede i uživaju u obroku.

U školi nema mobilnih telefona ni pametnih satova što je uređeno kućnim redom pa učenici za vrijeme odmora šetaju, igraju se, razgovaraju i razvijaju socijalne odnose. S mobitelima bi odmore provodili dopisujući se s prijateljima na metar udaljenosti. Pravila su odijevanja i u kućnom redu i u etičkom kodeksu zaposlenika i svi ih se pridržavaju. Svake godine u rujnu učenike poučavamo o kućnim pravilima i oni znaju da nisu dopuštene majice sa slobodnijim izrezom, poderane hlače, kratke hlače, kratke suknje. Škola je odgojna ustanova i zbog tih pravila nemamo nikakvih problema s roditeljima, a učenici vole kad su im postavljene granice i apsolutno se pridržavaju svih pravila. I nijedan mobitel nije oduzet učenicima od rujna. Učimo ih odgovornosti, da dolaze na vrijeme u školu, da poštuju autoritete i tu su nam roditelji jako naklonjeni.

Učenici moraju poštovati sve ‒ od spremačice do ravnateljice ‒ jer spremačice nisu tu da pospremaju njihove stvari i čiste njihovo smeće. To oni rade s učiteljima, počiste svoje radno mjesto i pripreme ga za sljedeći dan, pospreme sve što treba, a spremačice prebrišu podove, dezinficiraju prostorije, provjetre, obrišu prašinu. Tako učenike učimo da paze na svoje stvari i da se brinu za svoj radni prostor. I red je savršen, oni čuvaju namještaj jer smo ih naučili da je to njihov namještaj koji će im trebati nekoliko godina. Obogatili smo prostore da bismo unaprijedili nastavu, u svakom je razredu kutak za odmor, a u predvorju škole klavir koji je uvijek dostupan onima koji žele svirati.

Više od 20 godina bila sam pedagoginja u osnovnoj školi i doista poznajem školu u dušu. Puno sam radila s drugim stručnim suradnicima i sve to mi je pomoglo da shvatim kako treba stvarati dobar kolektiv. Imali smo sreću da smo pri osnivanju škole mogli birati učitelje jer smo kretali od nule. Doista imamo kvalitetne djelatnike i iz godine u godinu odgojno-obrazovni rad se unaprjeđuje, mnogi su djelatnici došli u školu sa svojim idejama koje svi podržavamo, a najvažnije nam je da naši učenici iz škole odu zadovoljni. Želimo da škola kao i obitelj bude mjesto ugode za sve, ali istodobno i da bude mjesto učenja i uspjeha za sve. Na nacionalnim ispitima smo imali izvrsne rezultate, visoko iznad prosjeka grada Zagreba, ali i iznad državnog prosjeka. I zbog toga smo jako ponosni i zadovoljni, jer je to dokaz da se drukčijom paradigmom poučavanja mogu postići sjajni rezultati, a da to ne bude učenicima opterećenje isključivo putem klasične nastave. Koristimo mi i pametne ploče, jer škola je sjajno opremljena, ali kod nas nema radnih listića koje roditelji moraju kupovati već naši učitelji sami pripremaju takve materijale. Učenici izlaze pred ploču, pišu, odgovaraju i tako razvijaju samopouzdanje, što je jako važno. Pazimo na svakog učenika i nitko nam ne može proći ispod radara, nezamijećen bilo zbog nekog problema, bilo zbog sjajnog postignuća.

Onima koji su malo slabiji tražimo jaku stranu koju razvijamo, a onima koji su jaki tražimo još jaču stranu te im pomažemo da budu još bolji. Svako dijete ima potencijal, a naš je posao da svakome pomognemo da ostvari maksimalno postignuće, jer onda će se osjećati važnima i vrijednima. Imamo dosta učenika koji idu i u glazbenu ili neku drugu školu pa takvima omogućavamo i pomažemo da budu uspješni u obje škole, jer zaslužuju da im se izađe u susret pa dogovaraju kad će odgovarati, pisati ispite. Da nijedna škola ne trpi i da se učenik ne osjeća loše.

Na 400 stranica školskog kurikuluma popisane su sve aktivnosti škole. Imamo njemački kao drugi strani jezik, francusku igraonicu i igraonicu na nizozemskom. Imamo i učeničku zadrugu u kojoj učenici rade ukrasne predmete, krojimo i šivamo, a voće i povrće koje se ne pojede mali zadrugari ukisele za zimnicu ili naprave džem i sokove i to se prodaje na prigodnim izložbama. Učimo učenike održivom razvoju i na taj način i ništa ne prepuštamo slučaju ‒ opisuje ravnateljica Violeta Vragotuk.

Učitelj hrvatskog jezika Marko Prpić osim matičnog predmeta zadužen je i za preventivne programe i kaže da je resorno ministarstvo donijelo korektan plan provedbe prevencije pod nazivom „Abeceda prevencije” pa je tome pridodalo i pripreme za učitelje te prezentacije koje razrednici mogu koristiti na roditeljskim sastancima i tako prevenciju proširiti i na obitelj.

‒ Nije dovoljno da stručni suradnici odrade jednu ili dvije radionice o prevenciji, jer prevencija mora obuhvatiti svakog od nas učitelja, a mi trebamo imati i suradnju s roditeljima. Mi razrednici odradimo s učenicima i 15 radionica godišnje i to je doista prevencija, koja obuhvaća širok spektar tema i problema. Krenulo se sa socioemocionalnim vještinama, a u okviru te teme možemo obraditi i ovisnosti, i kako učiti, i vršnjačke odnose. Široko je postavljeno, ali da ih se usmjeri i osposobi za život, da se otklanjaju rizični čimbenici koji ih mogu dovesti do problematičnih ponašanja. I nije to posao isključivo za stručne suradnike, jer to su odgojne teme koje svaki učitelj može odraditi. Prevencija ide od svakog učitelja, bio ili ne bio razrednik. Mi smo svi uzori učenicima. Ja sam šest sati tjedno sa svojim petim razredom i najbolje ih poznajem i znam što i kako mogu napraviti i u preventivnim programima, kako raditi, koju temu možda i preskočiti, a neku pojačati. A ono što ne mogu sam, pokušam odraditi s kolegama iz zbornice ili stručnim suradnicima ‒ objašnjava Marko Prpić te opisuje kako na preventivnim programima surađuje s pedagoginjom, kako je to dobro jer svatko ima svoje viđenje i mogu se nadopunjavati, dogovarati i surađivati na bilo kojem projektu za dobrobit učenika.

‒ Želimo da su zadovoljni, da se smiju, jer u takvom okružju ćemo lako rješavati i petice i jedinice, jer i loša ocjena je životna škola, moramo učenike naviknuti da ni u životu ne će uvijek sve biti s pozlatom, da će biti i pobjeda i poraza, da moraju poštovati pravila ponašanja, jer ih to sve čeka i kad odrastu. Moramo ih naučiti da razgovaraju, da verbaliziraju problem koji ih muči. Roditelji različito reagiraju, uglavnom pozitivno, jer smo u stalnom kontaktu s njima, objasnimo im što planiramo raditi i s kojim ciljem, o čemu razgovaramo i da sve radimo u najboljoj namjeri, da se brinemo o njihovoj djeci. Uostalom, mi smo odgojno-obrazovna ustanova i samo nadograđujemo ono za što su roditelji postavili temelje.

U nastavi materinskog jezika imam svoje posebnosti, nagrađivanje, dogovaranje za provjeru znanja, idem malo blažom verzijom u poučavanju, jer sam imamo model učitelja kakav ne želim biti, učenicima dajem sve što je propisano, ali želim drukčiji odnos s njima koji je malo opušteniji, ali u kojemu se znaju granice i poštovanje autoriteta. U nastavi stavljam naglasak na pravopis i neke stvari koje će im trebati u životu, recimo javni govor s kojim svi imaju problema. Zamuckuju, crvene se, pod stresom su, ali do osmog razreda svladaju tu vještinu. Modificiram i popis lektire ako mi učenici kažu da im se neki naslov nije svidio, jer imaju pravo reći da im je nešto dosadno. Iz šireg popisa jednostavno ubacim neki drugi naslov. Okupimo se u krug, razgovaramo o različitim temama pa završimo na prevenciji, na komunikaciji, prijateljstvu, toleranciji, nenasilju i opet odradimo velik posao i dođemo do nekog zajedničkog zaključka. Doista uživam u svom poslu i ne znam što bih radio da nisam učitelj ‒ kaže Marko Prpić.

Učiteljica geografije Nera Batina slovi kao najstroža učiteljica u školi, ali s tim nema nikakav problem.

‒ Učenici znaju što od njih očekujem, znaju da ih želim naviknuti i na timski rad, jer to će im dobro doći kad odrastu. Roditelji ponekad znaju prigovoriti zbog kurikuluma ili nastavnih sadržaja koje njihova djeca moraju usvojiti i svladati, ali im odmah objasnim da takve prigovore moraju uputiti ministarstvu, a ne nama učiteljima koji izvodimo nastavu prema u Saboru donesenim kurikulumima koji su i nama zadani. I najgore je što se roditelji žale ravnateljici umjesto da dođu i razgovaraju s učiteljima o konkretnom problemu, a valjalo bi ih poučiti i o preuzimanju odgovornosti i mi na tome jako puno radimo.

Osim redovne nastave vodi i niz projekata.

‒ Škola je do sada sudjelovala u nizu eTwinning projekata, a svake godine provodimo i projekt Građanin. S projektom iz STEM područja u okviru europskog natjecanja „Science on stage” bili smo jedini iz Hrvatske izabrani među deset najboljih te pozvani u Berlin. Projekt se bavio održivim razvojem i naslov mu je bio „Budi pametan, kreći se održivo” u kojemu su učenici radili istraživanje, ali su i osmislili aplikaciju za održivo kretanje.

Jako smo ponosni na eksperimentalni program koji smo sami osmislili pod nazivom „Moj doprinos održivom razvoju” koji je povezao održivi razvoj i građanski odgoj. Učenici su za to dobivali i ocjene, u njemu su sudjelovali i učenici koji su malo nestašniji, koji su se u okviru projekta mogli dokazati u nečemu što nije čisto školnički, jer je naš obrazovni sustav

prilično krut i ukalupljen pa im je to nešto drukčije bilo jako zanimljivo i privlačno. Pisali su i pismo gradonačelniku da mu kažu što misle o nekim rješenjima. I po tome sam vidjela da su dosta građanski aktivni, da promatraju probleme u svojem okolišu. I ove godine imamo građanski odgoj kao izvannastavnu aktivnost pa ćemo raditi simulirano suđenje o bespravnoj gradnji, ali uz priču o tri praščića.

Učimo naše učenike i pokazujemo im kako mogu kao građani sudjelovati u društvenom životu, da upozoravaju na probleme, nude rješenje, pokreću različite aktivnosti. I sada već mogu upozoriti na to da su na dječjem igralištu slomljene ljuljačke, da nema dovoljno biciklističkih staza, da bi trebalo drukčije regulirati promet u blizini škole. Naši učenici već prepoznaju određene probleme jer razgovaramo puno s njima, potičemo ih na razmišljanje i na to da budu aktivni ‒ kaže učiteljica Nera Batina.

Učiteljica razredne nastave Lucija Ružak ističe da jako sluša učenike, osluškuje njihova mišljenja.

‒ Trenutno smo u projektu „Putoljupci”, jer djeca jako vole putovanja, donose mi suvenire s putovanja, razgovaramo o državama i drugim kulturama, jer ih to zanima. Sad smo treći razred i bavimo se malo više Hrvatskom, jer primijetila sam da mnogi od njih malo znaju o domovini. Radimo puno i na emocijama, gledamo animirane filmove s tom tematikom pa razgovaramo, a puno surađujemo i sa školskom psihologinjom. Uglavnom radimo na izražavanju osjećaja jer im je to teško, puno razgovaramo i trudim se da svaki i najmanji problem riješimo u razredu pa i po cijenu da neki nastavni sat trpi zbog toga. Ali zato smo uspjeli stvoriti pravu razrednu zajednicu u kojoj se svi međusobno paze i čuvaju i izvan škole i u školi. Sudjelujemo u školskim projektima pa smo se tako bavili glagoljicom, a trenutačno je jako popularan kamišibaj odnosno umjetnost pripovijedanja priča. Naravno, sve to su učenici odabrali.

I s roditeljima imamo razredne projekte. Sami su se zainteresirali i pitali me što to radim s njihovom djecom da su mirna i tiha. A ja radim neke vježbe tišine iz Montessori pedagogije upravo za smirenje, koncentraciju pa smo na roditeljskom sastanku odradili jednu takvu radionicu kojom su bili oduševljeni. Ne znaju što radimo u razredu, jer djeca im jako malo govore što je bilo u školi, a kad su vidjeli i sami osjetili, oduševljenju nije bilo kraja. I roditelje treba poučiti kako da razgovaraju s vlastitim djetetom, kako da dobiju informaciju što se u školi radilo, a da taj razgovor ne odbije njihovo dijete. I treba im osvijestiti činjenicu da smo na istoj strani, na istom zadatku, da činimo sve za dobrobit njihove djece. A mi se doista svi trudimo biti takvi učitelji kakve bismo poželjeli za vlastito dijete ‒ s veseljem opisuje Lucija Ružak, a psihologinja Berislava Silić Matasić dodaje:

‒ Rad s darovitim učenicima uključuje identifikaciju potencijalno darovitih učenika i pomoć u razvijanju programa u skladu s njihovim specifičnim potrebama pa osmišljavam i vodim aktivnosti za tu populaciju, a istodobno educiram nastavnike o načinima podučavanja učenika visokih sposobnosti te pružam podršku roditeljima darovite djece. Populacija darovitih učenika vrlo je heterogena i ne postoji jedan kurikulum koji odgovara svim darovitim učenicima, čak ni kada su iste dobi i sličnih potencijala u istom području. Stoga je jako važno individualno praćenje i kreiranje individualne podrške.

U školi su ponuđene brojne izvannastavne aktivnosti u kojima se mogu ostvariti potencijalno darovita i talentirana djeca i kojima nastojimo obuhvatiti što više znanstvenih područja. Tako imamo Znatiželjne istraživače, Ekotech istraživače, Male znanstvenike, Tesliće, više skupina koje se bave robotikom, ali i vrlo aktivnu Zajednicu aktivnih građana ‒ opisuje Berislava Silić Matasić.

‒ Zadovoljni smo jer smo u pet godina napravili puno sjajnih stvari. Izvannastavne aktivnosti nam pomažu da se djeca razvijaju, ali stalno tvrdimo da su badava i nova zgrada, i pametne ploče, i najsuvremenija oprema ako iza svega toga ne stoje kvalitetni učitelji i ostali djelatnici. Doista smo jako povezani, puno razgovaramo, trudimo se inovirati nastavni proces, unositi radost u razred. Naše je geslo da ne učimo za školu nego za život i toga se doista držimo. Zadovoljstvo naših učenika i njihovih roditelja najbolja je potvrda svih naših nastojanja ‒ zaključuje ravnateljica Violeta Vragotuk.

Zbor Moderato daleko se čuje

Zbor Moderato jedan je od istaknutih školskih zborova u Hrvatskoj, poznat po kreativnim projektima i suradnjama koje nadilaze klasične zborske izvedbe. Pod vodstvom entuzijastične profesorice Katarine Kalajžić Golac, zbor se trudi učenicima približiti raznovrsne glazbene stilove te ih motivirati za aktivno sudjelovanje u umjetničkom izražavanju. Zbor okuplja učenike od drugog do sedmog razreda, a osnovan je u jesen 2022. godine.

U travnju 2023. godine snimili su spot za pjesmu „Zmajčeki” autora Pave Tudika, u kojoj im se pridružila poznata violončelistica Ana Rucner kako bi pomogli udruzi „Mali zmaj” iz Zagreba. Pobjednici su Festivala dječjeg glazbenog stvaralaštva 2022. godine, a prošle školske godine vrijedni mladi pjevači dobili su srebrnu plaketu na državnoj smotri zborova u Varaždinu, snimili su spot za pjesmu „Romobil” te nastupili u projektu Violinmusic4all sa zagrebačkom filharmonijom pod ravnanjem maestra Alana Bjelinskog.

Kako nam opisuje Katarina Kalajžić Golac, učiteljica glazbene kulture i voditeljica zbora, jedan od posebno važnih projekata koji su obilježili djelovanje zbora Moderato projekt je pod nazivom „Ljudi, ne bacajte smeće”.

‒ Projekt je nastao u svrhu podizanja svijesti o ekologiji i očuvanju okoliša među učenicima i širom zajednicom. Tim projektom zbor Moderato nastoji prenijeti snažnu poruku o važnosti brige za okoliš i potaknuti mlade na odgovorniji odnos prema prirodi. U okviru projekta, Moderato je ostvario i vrijednu suradnju sa zborom ZbrKu iz velikogoričke Osnovne škole Eugena Kumičića i duom Alice in WonderBand, poznatim po svojim jedinstvenim pristupima glazbi i performansima koji često uključuju elemente body percussiona i improvizacije s kojim su zajedničkim snagama pripremili glazbene i scenske izvedbe usmjerene na osvještavanje ekoloških tema. Tom su suradnjom učenici imali priliku učiti o snazi zajedničkog nastupa, ali i o tome kako umjetnost može biti sredstvo promjene. Suradnja je dodatno pridonijela atraktivnosti projekta i učinila ga popularnim među učenicima, roditeljima i širom publikom, što pokazuje da spoj inovativnog pristupa glazbi i ekoloških tema može snažno odjeknuti među mladima.

Ponosni smo, jer ovim projektom zbor Moderato pokazuje kako školski zborovi mogu biti više od pukog izvođačkog ansambla, postajući aktivni sudionici u obrazovanju za održivi razvoj i ujedno promicatelji zajedničkih vrijednosti uz umjetnički izraz ‒ ponosno ističe Katarina Kalajžić Golac.