U malu školu uloženo 300 tisuća eura

U Bjelovaru, koji je udaljen dvadesetak kilometara, čeka se na red za upis u gimnastičku školu, a naši učenici to imaju gotovo na kućnom pragu, bez upisnine, članarine i čekanja

Loša je stvar za ovako male škole što jedino učitelji hrvatskog, matematike i tehničke kulture i informatike jedini imaju punu satnicu, a ostali učitelji rade na barem dvije, pa čak i na tri škole

Na otprilike pola puta između Čazme i Bjelovara, na magistralnoj cesti D43 smjestilo se Štefanje, općinsko središte istoimene općine koja u devet naselja ima oko 1700 stanovnika. Sve su to male brojke, ali valja istaknuti da u Štefanju postoji višestoljetna tradicija organiziranog školstva. Naime, prvi je učitelj u Štefanju bio Petar Jany koji je s djecom počeo raditi davne 1767. godine. Bilo je to u periodu vladavine Marije Terezije koja je reformirala školstvo te povećala broj seoskih i pučkih škola, a već je tada nastava održavana na hrvatskom jeziku i uglavnom su je izvodili župnici. Ni Štefanje nije bilo iznimka pa su početkom 19. stoljeća nastavu izvodili župnici Valpotić i Uzorinac, a naslijedio ih je 1824. godine prvi svjetovni učitelj Filip Sklobić.

Sjajni stolnotenisači

Današnja škola od točno stotinu učenika može se proglasiti malom školom, ali kako kaže ravnatelj Dražen Milaković, postignuća učenika i njihovih učitelja govore nešto sasvim drugo. Primjerice, stolnoteniska ekipa postala je nedavno prvak Bjelovarsko-bilogorske županije i plasirala se na državno natjecanje. Stotinu učenika raspoređeno je u dva kombinirana odjeljenja u Područnoj školi u nedalekom Lamincu, a u matičnoj školi su četiri odjeljenja u predmetnoj nastavi i tri odjeljenja u razrednoj, od kojih je jedno odjeljenje također kombinirano od učenika drugog i četvrtog razreda. 

– U posljednje dvije i pol godine sam ravnatelj i u tom smo razdoblju, vjerujem, napravili puno za školu. Uloženo je oko 300 tisuća eura, što je znatan novac, jer u posljednje vrijeme i županija financijski bolje stoji i izdvaja više za školstvo, a i Općina Štefanje tu je pomogla, pa smo školu potpuno obnovili. Instaliran je videonadzor, unutarnja stolarija je promijenjena, obnovljeni su parketi, a fasada je osvježena pa smo je i s malo boje razigrali, obnovili smo i školsku knjižnicu. U svemu su nam pomogli i žitelji općine Štefanje svojim donacijama kojima je prikupljeno desetak tisuća eura. Obnovili smo elektroinstalacije u cijeloj školskoj zgradi, sve učionice su klimatizirane, uređena su vanjska igrališta, a ispred škole je uređeno dječje igralište vrijedno 75 tisuća eura. Trudimo se da učenicima osiguramo dobre uvjete za boravak i rad ne samo u školi nego i u školskom dvorištu i na otvorenom prostoru škole. I dalje radimo na uređenju školskog okoliša budući da imamo puno zelenila oko škole, jer želimo doista unaprijediti taj vizualni identitet škole pa smo zasadili brojne ukrasne grmove, cvjetnice, stabla tako da imamo i svojevrsni školski arboretum s točno 48 različitih vrsta biljaka, a namjeravamo ga širiti i dalje i obogaćivati novim biljnim vrstama. Onda ćemo se prijaviti na izbor za najljepši školski vrt – opisuje ravnatelj Dražen Milaković te ističe kako će se iduće godine obilježiti 270. godišnjicu organiziranog školstva u Štefanju i njegovoj okolici pa do tada planiraju urediti i parkiralište ispred škole. 

Sportska škola

– Spomenuo sam da su naši učenici uz 25 osnovnih škola na području županije izborili plasman na završnicu državnog prvenstva u stolnom tenisu te da je stolnoteniska ekipa na kraju završila na diobi plasmana između devetog i šesnaestog mjesta. Štefanje je uvijek bilo jako u stolnom tenisu vjerojatno silom prilika jer smo mala škola koja nema veliku sportsku dvoranu pa je onda najprikladniji bio stolni tenis za koji ne treba previše prostora. No, naši se učenici ne bave samo stolnim tenisom, jer mi smo se u školi potrudili da im osiguramo besplatne izvanškolske aktivnosti iako nismo u eksperimentalnoj provedbi Cjelodnevne škole, pa tako učenici utorkom imaju gimnastiku, srijedom i petkom stolni tenis, a četvrtkom imaju treninge u atletici. Pripremamo se za cjelodnevnu nastavu, godinama zbog manjeg broja učenika radimo u jednoj smjeni pa imamo dovoljno učioničkog prostora i sad se samo moramo pobrinuti da rekonstruiramo školsku kuhinju i proširimo blagovaonicu. Knjižnicu smo obnovili i opremili i u njoj imamo i boravak i malu čitaonicu, na školskim hodnicima također smo uredili male boravke gdje učenici mogu sjesti, predahnuti, pogledati crtiće na televiziji ili poslušati glazbu, odigrati neku društvenu igru tako da imaju gdje provoditi vrijeme kad im loši vremenski uvjeti ne dopuštaju da izađu iz školske zgrade.

U školi provodimo projekte Hrvatskog školskog sportskog saveza pa imamo univerzalnu sportsku školu, provodimo projekt „Vrtim zdravi film”. U školi imamo spojene dvije učionice koje su preuređene u malu sportsku dvoranu koja posve zadovoljava potrebe naših učenika i nastave tjelesne i zdravstvene kulture. Moja je ideja i želja da na vanjskom terenu na kojemu nikada nije sagrađena sportska dvorana, a započeta je gradnja prije više od pola stoljeća, napravimo teren s umjetnom travom koji je vrlo praktičan i zbog toga što mu ni kiša ni niske temperature ne mogu nauditi, a već pola sata nakon kiše teren je suh i upotrebljiv. I to bi bilo dobro rješenje, jer ne zahtijeva ni grijanje ni posebno održavanje odnosno ne traži ni novo zapošljavanje.

Korisne akcije 

Nemamo još školsku zadrugu, ali zato učiteljica biologije sjajno vodi ekogrupu koja daje velik doprinos ne samo u osvještavanju mladih za potrebu očuvanja okoliša nego i za uređenje školskog okoliša. U suradnji sa Šumarijom Čazma naši su učenici bili u projektu pošumljavanja pa su sadili hrast lužnjak. Profesorica hrvatskog jezika Daliborka Ileković puno radi s učenicima, redovito sudjeluje s njima na Lidranu i u brojnim drugim manifestacijama, a naši su učenici bili i na završnoj državnoj smotri Lidrana. 

Od ove školske godine imamo i male vatrogasce, jer Štefanje je oduvijek bilo poznato po svom dobrovoljnom vatrogasnom društvu i to je sjajna i vrlo korisna aktivnost. Ove godine imamo i, volimo to u šali naglasiti, troredni pjevački zbor u kojemu je gotovo trideset učenika, a prije nekoliko godina krenuli smo sa sedam učenika u jednom malom redu. Za ovako malu školu petnaestak izvannastavnih aktivnosti nije mala stvar i sve to radimo zato što našim učenicima želimo ponuditi što više različitih sadržaja i programa u kojima mogu prepoznavati svoje afinitete i razvijati svoje potencijale. 

Pripremamo se za prijavu na projekt pripreme za cjelodnevnu školu, za financiranje izvanškolskih aktivnosti i mislim da ćemo od rujna biti spremni priključiti se školama koje su već u eksperimentu. I te takozvane B2 aktivnosti još bi više trebale obogatiti ponudu najrazličitijih aktivnosti našim učenicima na način da roditelji ne moraju ništa od toga platiti za svoje dijete. Jer škola je središnje mjesto svekolikog života u svakom mjestu, a pogotovo u ovako malim sredinama poput naše. Ona je centar svijeta i svima znači život. Naši roditelji doista vole i pomažu školi pa su nam dvije obitelji kupile klima-uređaje, za knjižnicu nam doniraju novac kojim kupujemo potrebne knjige.

Učitelji putnici

Na svu sreću, nastava je potpuno stručno pokrivena iako imamo mahom učitelje putnike od kojih neki rade na dvije ili tri škole. Loša je stvar za ovako male škole što jedino učitelji hrvatskog, matematike i tehničke kulture i informatike jedini imaju punu satnicu, a ostali učitelji rade na barem dvije, pa čak i na tri škole. Imamo i pedagoginju i knjižničara na pola radnog vremena. Trebala bi škola imati i psihologa i socijalnog pedagoga zato što u bližoj okolici nema takvog kadra, koji može prepoznati problem kod učenika i uputiti roditelje na ustanove u kojima mogu potražiti stručnu pomoć. Rješenje bi bilo i da tri ili četiri škole u našem okruženju imaju jednog psihologa koji bi radio u sve četiri škole, već bi i to bilo prihvatljivo rješenje – naglašava ravnatelj Milaković.

Profesorica hrvatskog jezika Daliborka Ileković u školi radi već 23 godine. Uz redovnu nastavu, razrednica je, vodi dramsku skupinu i dodatnu nastavu hrvatskoga jezika. 

– Otkako sam počela raditi u školi zadužena sam za organizaciju božićnih priredbi te ostalih školskih svečanosti. Budući da sljedeće školske godine obilježavamo 260. obljetnicu školstva u Štefanju, već pomalo razmišljam o načinu obilježavanja i radujem se suradnji s ostalim učiteljima i aktivnostima koje ćemo odraditi s učenicima, naravno, uz podršku našeg ravnatelja. 

U posljednje dvije godine uređujem Facebook stranicu škole, objavljujem vijesti na web stranici, a budući da volim fotografirati, nastojim zabilježiti što više lijepih trenutaka na školskom hodniku, školskom dvorištu ili pak u svojoj učionici na koju sam vrlo ponosna i gdje se osjećam kao kod kuće. U suradnji s učenicima uređujem panoe te mijenjam uređenje učionice ovisno o godišnjim dobima. Nastojimo obilježiti sve važnije datume, osobito one vezane za hrvatski jezik. Tako smo u ožujku obilježili Dane hrvatskoga jezika, a u veljači Dan glagoljice i glagoljaštva. U suradnji sa školskom knjižničarkom obilježit ćemo Svjetski dan knjige i Dan hrvatske knjige, a jedan mi je od dražih projekata koje provodimo „Moja prva slikovnica”.

Ponosni na učenike

U sklopu rada dramske skupine više od dvadeset godina uvježbavam učenike za scenske nastupe na raznim školskim priredbama te na LiDraNu. Osobito sam ponosna na one učenike koji su ljubav prema glumi nastavili njegovati i nakon završetka osnovne škole. Nekad smo pripremali skupne scenske nastupe jer je bilo više učenika koji su voljeli baviti se glumom i nastupati, a danas su to uglavnom pojedinačni nastupi – monolozi ili kazivanje poezije s kojima svake godine sudjelujemo na međuopćinskim i županijskim smotrama LiDraNa, dok su posljednjih godina učenici uspješni i u literarnom izrazu. Često dramatiziram prozne tekstove i prilagođavam ih za izvedbu na pozornici. Najuspješnija takva izvedba bila je dramatizacija crtice „Šalica kave” slovenskog književnika Ivana Cankara s kojom se jedan naš učenik predstavio na državnoj smotri LiDraNo. Ponosna sam i na one učenike koji su ostvarili odlične rezultate na natjecanju iz hrvatskog jezika, a prije dvije godine jedna je učenica bila prva na županijskom natjecanju – s veseljem nam govori Daliborka Ileković, a pedagoginja Ana Milaković, koja je i profesorica hrvatskoga jezika i književnosti te magistra bibliotekarstva dodaje:

– U našoj školi nema problema, kod nas je ljubav i cvijeće. Svakodnevno se susrećemo sa sitnicama, malim sukobima ili nesporazumima, ponekim ružnim pogledom, ali to je dio odrastanja naših učenika u kojemu nema nikakve zle namjere, nikakve fizičke agresije ili bilo kakvog drugog oblika asocijalnog ponašanja. Rekla bih da se u malim sredinama i dalje poštuje i školu i učitelje, uvažava nas se, slušaju se naše preporuke i savjeti. Ovo je jedina škola u kojoj sam radila i kad razgovaram s kolegicama i kolegama, uvijek zaključimo da nam je u Štefanju lijepo. Mala smo škola i to nam je ponekad ograničavajući čimbenik, recimo kad organiziramo neki izlet jer su aranžmani uvijek skuplji za malobrojnu grupu nego u školama gdje su razredi gotovo dvostruko veći od naših. S druge strane, mi doista poimence poznajemo svakog učenika, znamo obiteljske prilike, mnogima znamo brojeve telefona napamet, ovdje svatko svakoga poznaje. I puno je lakše pedagoški djelovati, jer mi susrećemo roditelje na ulici, razgovaramo s njima i gotovo da nam ne treba ni e-Dnevnik. Imamo sad i bivše učenike čija djeca trenutačno pohađaju školu i koje su neki učitelji poučavali, a sad poučavaju njihovu djecu. 

Preventivni programi

U školi provodimo tri evaluirana preventivna programa, a u svakom razredu tijekom školske godine organiziramo barem jedno tematsko predavanje za roditelje. Dobro surađujemo s Policijskom postajom Čazma pa njihovi djelatnici dolaze na roditeljske sastanke i satove razrednika i tako se uključuju u realizaciju preventivnih programa. 

Ponekad taj naš napor urodi plodom, a ponekad ne, ali to opet ovisi o roditeljima koji su suradljivi ili o onima koji su manje suradljivi. No, ako se ostvari sjajna suradnja s roditeljima, onda izostaju i problemi jer smo mi učitelji s roditeljima na zajedničkom zadatku, a to je dobrobit njihove djece. Imamo i onih roditelja koji misle da sve znaju i neprestano prigovaraju uz onu obveznu rečenicu – kako je to bilo kad su oni išli u školu. A ustvari jako malo znaju o našem poslu. Vremena su se promijenila, život je drukčiji, djeca su drukčija i nije najbolje sve prosuđivati na temelju vlastitog iskustva koje smo stekli nekada davno kad smo pohađali osnovnu školu. No, ako su roditelji otvoreni za suradnju, onda i najsitnije probleme rješavamo zajednički, a ako suradnja izostane onda obično roditelji smatraju da učitelji napadaju njihovo dijete, stigmatiziraju ga i nepotrebno kažnjavaju – kaže pedagoginja Ana Milaković.