Mala škola velikih pogleda

Sudjelovanje u ovakvim projektima ima mnogostruke koristi osim onog klasičnog kao što su putovanja, upoznavanje drugih zemalja, kultura, jer u projektima se škola otvara i prema zajednici, uključujemo roditelje ˗ Ana Bahat

Moji „Čuvari baštine” započeli su sa zaboravljenim igrama kao što su mlin, školica, križić-kružić pa smo proučavali kako se djeca igraju danas, a kako su se igrala nekada. Igramo igre koristeći prirodne materijale i vraćamo se tome da nam za igru treba jedino mašta ˗ Jagoda Šmit

Općina Budinščina smještena je na istočnoj granici Hrvatskog zagorja, u brdsko-planinskom području, na tromeđi Zagrebačke, Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije. U općinskom središtu već 182 godine postoji škola koja je od početka 19. stoljeća do danas doživjela brojne transformacije, a desetljećima se školska zgrada ističe na uzvisini, okoliš joj je golema zelena površina na kojoj su i školski vrt, i školski voćnjak, i vanjski tereni. 

‒ Na tradiciji dugoj 182 godine i čvrsto postavljenim temeljima sadašnjice gradimo i ulažemo u budućnost. Osnovnu školu promišljamo kao spoj obrazovne i odgojne ustanove, koja se temelji na kontinuiranom obrazovanju i ima iznimno značenje za svakog čovjeka. Radi se u jednoj smjeni, a čak nam je 88 posto učenika putnika ‒ opisuje nam ravnateljica Renata Kreber-Mikšaj te ističe kako je tijekom posljednjih godina primjetan pad broja učenika.

‒ Specifičnost je i da imamo područnu osmogodišnju školu u Hrašćini kojoj je osnivač susjedna općina. Škola ima 40 učenika i to je velik izazov za rad. A do prije dvije godine u sklopu škole, punih 40 godina, djelovao je u našoj matičnoj školi i dječji vrtić, koji je 2022. godine konačno dobio svoju zgradu i lijepi novi prostor za rad. Jako dobro surađujemo s osnivačem i to nam je velika prednost. Puno znači kad imate jaku podršku osnivača u svakoj svojoj zamisli i programu koji osmislite. A svojim učenicima nudimo doista jako puno različitih programa i aktivnosti. 

Nama učiteljima ostaje ne misliti o tome već truditi se da svojim znanjima i umijećima činimo dječju svakodnevnicu što ljepšom i kvalitetnijom, pripremati ih za život ne vodeći brigu samo o ocjenama koliko o znanju koje im dajemo, kao i odgoju koji im usađujemo.

Sve to moguće je uz osposobljenost i opremljenost o kojima se vodi velika briga kao i nastojanje da u ovom digitalnom svijetu držimo korak s inovativnošću koja nameće svoj tempo. Moram naglasiti da je opremljenost naše škole jako dobra, ali svjesni smo da su glavni čimbenici cijele priče učitelji kojima se nastoji omogućiti što kvalitetnije usavršavanje, jer smo svjesni da bismo bez stručnog i zadovoljnog kadra teško mogli pridonijeti podizanju kvalitete rada u ovoj maloj školi velikih pogleda.

Održavajući i osuvremenjujući prostor, unaprjeđujući opremu i radne uvjete, osmišljavajući poticajne programe, stvaramo najpovoljniju klimu za rad, a ulaganjem u stručnost i osobni razvoj svih djelatnika dižemo ljestvicu izvrsnosti kako bismo našim učenicima omogućili obrazovanje u skladu s najvišim standardima. A posebnosti školskih odjela, aktivnosti, projekti i programi u fokus stavljaju potrebu i želju da svi svojim radom činimo i utječemo na to da škola bude i ostane referentno mjesto za stjecanje znanja i vještina, razvoj kreativnosti i umjetničkog izričaja, ali i svojevrsna priprema za život. 

Ulaganjima i transformacijama postali smo moderna i digitalno zrela škola koja ruši predrasude o ruralnim sredinama. To što je škola tzv. seoska ne znači ništa ako se u njoj kvalitetno radi, ako je dobro opremljena, ako je uključena u brojne projekte, ako pokreće i svojim učenicima nudi brojne aktivnosti koje na svom „švedskom stolu” nemaju mnoge gradske škole. A kod nas se vrijedne i pametne ideje realiziraju, jer nastojimo svojim učenicima pružiti što više, omogućiti im da razvijaju svoje potencijale, nastojimo ih odgojiti da budu dobri ljudi, puni empatije, dobrote i znanja koja mogu koristiti u svakodnevnom životu. 

Misija je moja i mojih zaposlenika da budemo u što boljoj sinergiji s roditeljima te da budemo inkluzivna škola koja svakom učeniku pruža maksimalnu potporu kako bi ostvario vlastite potencijale. Imamo dvadesetak učenika s teškoćama koji su u redovnim razrednim odjelima i osam asistenata koji rade s njima. Godinama se trudimo pokretati ambicioznije projekte koje bi se inovativnošću i drukčijim pristupom moglo realizirati, a u svemu tome imamo veliku podršku osnivača. Počeli smo se prijavljivati na različite projekte koji donose rezultate. 

Profesorica engleskog jezika Ana Bahat opisuje kako to izgleda u svakodnevnom radu.

‒ Prije šest godina počeli smo s eTwinning projektima i do sada smo sudjelovali u čak pet projekata. Bili su vezani za održivi razvoj, sigurnost na internetu, a posljednja dva smo posvetili održivom razvoju te je iz njih proizašao i naš prvi Erasmus+ projekt I.N.S.P.I.R.E., a bili smo škola partner školama iz Slovačke, Poljske i Turske. Tu su učenici sudjelovali na mobilnostima, putovali su u Ankaru i slovački Ribnik. Izabrali smo nekoliko aktivnosti pa smo posjetili Centar za obrazovanje u Zajezdi, organizirali čišćenje lokalnog ribnjaka, vegansku radionicu, pripremali veganske obroke, istraživali smo o posljedicama prirodnih nepogoda, a najvažnije je da su učenici puno praktično radili, da su usavršavali i engleski jezik. Lani smo ugostili učenike i učitelje iz zemalja partnera.

Sudjelovanje u ovakvim projektima ima mnogostruke koristi osim onog klasičnog kao što su putovanja, upoznavanje drugih zemalja, kultura, jer u projektima se škola otvara i prema zajednici, uključujemo roditelje. U projekte su uključeni svi učenici bez obzira na školski uspjeh iz pojedinog predmeta jer otvaramo tako mogućnosti i onima koji nisu odlikaši da razvijaju svoje potencijale i sklonosti. Ne mora učenik biti odličan matematičar, ali engleski mu sjajno leži i takvi učenici dobivaju priliku da se razvijaju, rastu i usavršavaju svoja znanja, vještine i kompetencije. Tko god od učenika pokaže interes, škola mu nastoji omogućiti da se ostvari. U projektu mogu usavršavati engleski, vježbati svoje digitalne kompetencije, a mnoge vještine mogu primijeniti u osobnom životu. Mnogi su doživjeli prvi let avionom, upoznali su drukčiju kulturu i običaje svojih vršnjaka u Turskoj i Slovačkoj i to je neprocjenjivo ‒ ističe profesorica Ana Bahat.

Pedagoginja Gordana Simeunović godinama je aktivna u projektu Međunarodne ekoškole. 

‒ U proljeće 2006. godine naša je Škola postala članica Međunarodne ekoškole. Sve dotadašnje aktivnosti koje možemo staviti pod nazivnik ekološko željeli smo pokazati drugima, a program Međunarodne ekoškole činio se kao dobra platforma za prezentaciju dotadašnjeg rada, ali i kao prilika da upijamo nova znanja, iskustva i ideje i tako napredujemo i razvijamo se ‒ kaže pedagoginja i nastavlja:

‒ Odabrali smo temu otpad, koja je i danas osnovna tema na kojoj radimo. Počeli smo s razvrstavanjem otpada: papir, plastika, staklo, baterije, stari mobiteli odnosno e-otpad, biootpad. Potaknuli smo učenike i lokalnu sredinu da se aktivno uključe u sve te aktivnosti, da budu dio procesa u kojemu će usvojiti vrijedne ekološke navike. Već tada nam je bilo bitno štedjeti energente, ali i reciklirati sve što možemo ‒ stari papir, stare likovne radove i plakate kojih u školi uvijek ima jako mnogo, plastiku, tkaninu, limenke... Tome smo posvetili mnoga predavanja i radionice s učenicima i djelatnicima. 

Iz cjelokupnog našeg rada proizašlo je niz vrijednih rezultata kako iz radionica, tako i iz vrlo kvalitetnih, dobro osmišljenih i zanimljivih integriranih i tematskih dana, projektnih dana i projekata. Navest ću samo neke: Bunari općine Budinščina, Eko trim staza, Ljekovito i začinsko bilje, Iz zemlice..., Zdravlje je naš odabir!, Pčeli u čast – medu, u slast!, Zaboravljeni jelovnici, Vu plavem trnaci, U spomen Lijepoj našoj, Čuvari baštine, Jedemo fino, jedemo zdravo!, Straničnici promoviraju Hrvatsku, Sajam domaćih proizvoda, Biosigurnost i biozaštita i Europski sajam hrane te mnogi drugi. Našim projektima i radovima učenika sudjelovali smo na brojnim natječajima i postizali zavidne rezultate.

U sklopu programa ekoškole i Udruge Lijepa naša ostvarili smo projekte Za manje otpada i Mi jedemo odgovorno, za što smo dobili certifikate, ali i određena financijska sredstva.

Možemo reći da su od tih prvih koraka nadogradnjom i sadržajnim obogaćivanjem nastali naši, već sada tradicionalni projekti: Po dragome kraju.., Astro, Razglednica moga mjesta ‒ škljocni za sjećanje, Kajkaonica, pa i najnoviji, najveći STEM projekt: SMART BIZZ ‒ Budinščina za zadrugu i zajednicu, na koji smo iznimno ponosni.

Ekologiju trebamo sagledati sveobuhvatno, životno i održivo. Ona nije samo briga za okoliš, već mnogo više. To je pitanje opstojnosti i kvalitete života, pitanje odnosa pojedinca prema sebi, prema drugima i prema svijetu koji nas okružuje. To je i pitanje razumijevanja, prihvaćanja, unaprjeđivanja života u određenoj sredini, ali i globalno, života na Zemlji. Stoga nam je drago da smo u naše aktivnosti iz dana u dan uključivali sve više učenika, roditelja, mještana, udruga i organizacija iz mjesta, ali i šire, jer svatko od nas može učiniti mnogo, a zajedno možemo još više ‒ ističe pedagoginja Simeunović te objašnjava kako se i učenička zadruga „Mašlinek”, koja je osnovana 2020. godine, oslanja na izvannastavne aktivnosti koje kao rezultat rada imaju uratke učenika koje možemo nazvati i „gotovim proizvodom”.

‒ Mislim ponajprije na ekološke grupe škole koje praktičnim radom u školskom vrtu, cvjetnjaku i voćnjaku uzgoje bilje koje u izvornom obliku ili preradom u masti, tinkture, čajeve, mirisne jastučiće, balzame. Tu su i keramičari, koji već godinama od keramike izrađuje uporabne i ukrasne predmete, te grupe Mali kreativci, Mali vrtlari, Vrijedne ruke, Čuvari baštine, grupa Neka peku kolače, ali i mnoge druge kao i učenici po razrednim odjelima koji sa svojim razrednicima, za određenu prigodu, izrađuju neku vrstu predmeta.

Cilj je Učeničke zadruge da učenici vlastitim radom, primjenom određenih znanja i vještina, primjenom tehnologije, uz mentorstvo učitelja izrađuju predmete koje će predstaviti ili prodati radom Zadruge. Na taj način, osim što stvaraju neku financijsku dobit, usvajaju prve korake iz poduzetništva i profesionalne orijentacije. Učenici nekoliko puta godišnje organiziraju Sajam učeničke zadruge na kojemu izlažu i prodaju svoje radove i tako stvaraju uvjete za nastavak rada Zadruge, ali i pomažu u mnogim humanitarnim akcijama, kao što su pomoć za djecu Afrike, pomoć za djecu nastradalu u potresu, pomoć učenicima slabijeg materijalnog stanja za odlazak na terensku nastavu ili nabavku potrebnog pribora, opreme ‒ zaključuje Gordana Simeunović. 

Učiteljica Razredne nastave Jagoda Šmit u posljednjih pet godina vodi aktivnost „Čuvari baštine”. 

‒ Čuvati tradiciju, etnoizričaj poseban je zadatak, nešto što me jako veseli. Pokrenuli smo se u vrijeme korone i iako takvih aktivnosti u školi ima već petnaestak godina, željeli smo se vratiti korijenima, da sačuvamo elemente tradicije, kulture, stare običaje, alate, narodne napjeve. Lijepo je djecu od malih nogu privući u takve aktivnosti. Puno radimo i na govornom području, pa čuvamo i lokalni dijalekt. Pokrenuli smo prije dvije godine projekt odnosno etnofestival „Kajkaonica” kako bismo očuvali lokalni dijalekt našeg zavičaja. Na festival dolaze i dramske skupine iz drugih mjesta sa svojih igrama na lokalnom dijalektu, a organiziramo i svojevrsni sajam na kojemu se izlažu tradicijske drvene igračke, izlažu se medičarski proizvodi, predstavljaju se stari zanati. 

Moji „Čuvari baštine” započeli su sa zaboravljenim igrama kao što su mlin, školica, križić-kružić pa smo proučavali kako se djeca igraju danas, a kako su se igrala nekada. Igramo igre koristeći prirodne materijale i vraćamo se tome da nam za igru treba jedino mašta. Uvježbavamo narodne plesove i tradicijske pjesme pa to pokažemo na festivalu, a gosti su nam redovno Gotali, jedna udruga koja se bavi očuvanjem tradicije i s njima imamo zajedničke radionice. Izrađivali smo tradicijski božićni nakit od krep-papira, bojili pisanice na tradicijski način i sve te vještine nam približe odrasli iz spomenute udruge, a onda učenici takva znanja prenose i u svoje obitelji. 

Imamo puno planova, jer nije riječ samo o očuvanju tradicije nego se i brojnim i različitim aktivnostima u učenika razvija fina motorika ruku, što je prilično zanemareno, a uz aktivnosti i igru oni to razvijaju a da nisu ni primijetili. Vježbaju i strpljenje, jer danas se mladi teško koncentriraju na neku aktivnost, budući da vole brze i kratke forme, a u našim aktivnostima moraju biti precizni, strpljivi, usredotočeni dulje od nekoliko minuta. I mislim da je to dobro jer se svi prezaštitnički ponašaju, boje se djeci dati u ruke iglu, nožić, bilo kakav alat, a to je potrebno kako bi mladi ovladali nekim vještinama koje će im koristiti u svakodnevnom životu. Sada si djevojčice bez problema slažu ogrlice i narukvice od plodova zemlje, koriste iglu i konac, rade ukrasne predmete. Želja mi je da oživimo razglednice i čestitke jer i to su stvari koje su u posljednjih nekoliko desetljeća gotovo izumrle ‒ zaključuje Jagoda Šmit. 

Mirko Nuli bio je učenik škole, a danas je profesor informatike. 

‒ Kad sam bio učenik, škola je bila solidna obrazovna ustanova s velikom posvećenošću učenju, ali mogućnosti su bile ograničene tada dostupnom tehnologijom. Danas mogu reći da je škola prešla važan put i postala digitalno zrela ustanova u potpunosti usklađena s modernim potrebama obrazovanja u 21. stoljeću. Opremljena najnovijom tehnologijom škola nudi učenicima priliku da uče koristeći uređaje kao što su pametne ploče, tableti, računala, 3D printeri, MetaQuest set za virtualnu realnost i hologram koji omogućuje dinamičnije učenje gdje je u fokusu učenik i njegovo aktivno sudjelovanje u nastavi. Da bismo to postigli, morali smo sudjelovati u brojnim većim i manjim projektima uz pomoć kojih se škola kvalitetno opremila.

Astrokamp provodimo zato što je davne 1751. godine pao meteorit u Hrašćini, gdje je naša područna škola, i na temelju toga imamo astrokamp, tamo vodimo naše učenike, ali i goste škole. Imamo najsuvremeniju opremu kojom učenicima i posjetiteljima možemo priuštiti virtualnu šetnju svemirom, ali im omogućiti gledanje neba teleskopima. Svi to vole, svi uživaju na astrokampovima, na znanstvenom pikniku. Međunarodni projekt SMART Bizz za zajednicu i zadrugu, u kojemu smo sudjelovali sa školama s Islanda i Lihtenštajna, donio nam je više od 300 tisuća eura koje smo iskoristili za kvalitetno opremanje škole pa imamo solarne klupe, stabla, meteorološku stanicu za praćenje vremenskih prilika u realnom vremenu, sustav navodnjavanja za vanjski uzgoj bilja, gardening sustav za unutarnji uzgoj bilja, sušaru za sušenje bilja i sve što proizvedemo prodajemo preko učeničke zadruge. Spojili smo tradiciju i STEM u jedno i to je veliko bogatstvo za našu školu ‒ ponosno ističe Mirko Nuli.

‒ Postali smo doista moderna i digitalno zrela škola koja se na inovativan način bavi brojnim temama, a prijavili smo se i na projekt Ministarstva regionalnog razvoja gdje smo ušli u uži izbor sa svojim projektom u STEM području. Dobili smo projekt i više od 355 tisuća eura s partnerima s Islanda i jednom zagrebačkom školom te smo opremili školu, podrumske prostorije, ekobazu škole, sušaru i kontrolirani uzgoj biljaka. Nabavili smo puno IKT sadržaja i među najopremljenijim smo školama u Krapinsko-zagorskoj županiji. 

Postali smo i astrodestinacija, jer smo shvatili da taj znameniti meteorit koji se davno srušio u Hrašćini može biti dobra osnova za razvoj naše lokalne sredine pa imamo astroučionicu i astropark koji smo tri godine pripremali i razvijali aktivnosti i sad ćemo ga otvoriti za učenike iz drugih škola. Cilj je projekta popularizacija znanosti te učenicima i svima ostalima približiti znanstvene spoznaje zanimljivim, praktičnim i kreativnim aktivnostima te ih i tako potaknuti da se bave znanošću i čuvaju kulturno-povijesnu baštinu ‒ ponosno ističe ravnateljica Renata Kreber-Mikšaj te nastavlja:

‒ Poticanje izvrsnosti u punom smislu te riječi na koju uvelike utječe suvremenost i originalnost te inovativnost koje su produkt dugoročnih ulaganja nezaobilazna je i kod nas, na čemu smo zahvalni Krapinsko-zagorskoj županiji s kojom izvrsno surađujemo, kao i lokalnim samoupravama, našim osnivačima ‒ općinama Budinščina i Hrašćina ‒ koje nas pomažu i podržavaju. 

Kvalitetu naše škole stečenu dugogodišnjom tradicijom i predanim radom učitelja i dalje ćemo razvijati, poštujući i uvažavajući visoke moralne i obrazovne vrijednosti koje su utkane u naše temelje. Škola prati razvoj svakog djeteta, potiče njegove interese i sposobnosti, uvažava njegovo mišljenje i izbor. Imati izbor i potporu odraslih sigurno je jedan od važnih čimbenika koji određuju budućnost naše djece ‒ zaključuje ravnateljica Kreber-Mikšaj.

OSOBNA KARTA ŠKOLE

Broj učenika: 230

Broj razrednih odjela: 19

Broj djelatnika: 57

Poznate osobe, bivši učenici škole: Branka Pereglin – svjetska prvakinja u samostrelu 

Školska kuhinja: u Matičnoj školi Budinščina i Područnoj školi Hrašćina 

Sportska dvorana: u Matičnoj školi Budinščina i Područnoj školi Hrašćina

Broj smjena: jedna

Ponos škole: Školski projekti: 

‒ „Kajkaonica” ‒ očuvanje i prepoznatljivost zavičajnosti i kajkavskog narječja 

‒ „Razglednica moga mjesta ‒ škljocni za sjećanje” ‒ državni projekt suradnje sa školama u RH, popularizacija fotografije

‒ PŠ Hrašćina ‒ „Astro”‒ popularizacija znanosti temeljena na spomen-obilježju pada meteorita u Hrašćini 

Moto, ideja vodilja škole: „Mala škola velikih pogleda”