Pripremamo sadržaj…
Trudimo se podići kvalitetu nastave i zadovoljstvo i učenika i nastavnika cjelokupnim životom u školi i sve to godinama ide uzlaznom putanjom. Znamo da u obrazovanju nema revolucionarnih promjena i drastičnih kvalitativnih skokova, ali i da sitnim pomacima i poboljšanjima možemo puno učiniti na prepoznatljivosti i kvaliteti svoje škole ‒ ravnatelj Krešimir Bronić
Kada je car Franjo Josip uveo parlamentarizam 1860. godine, Poreč je postao političko i poljoprivredno središte Istre i sjedište Istarskog sabora. Na prvoj sjednici Sabora, 6. travnja 1861. godine, grof Coronini poziva zastupnike da se pobrinu za razvoj istarskog sela jer je poljoprivredna proizvodnja zastarjela. Trinaest godina kasnije, u rujnu 1874. godine, u Poreču se osniva Poljoprivredna stanica kako bi se pri stanici osnovala praktična poljoprivredna škola. Godine 1882. Stanica prerasta u Poljoprivrednu školu čiji je prvi ravnatelj bio Carlo Hugues. To je trebala biti specijalna vinogradarsko-voćarska škola u trajanju od dvije godine. Teorijska nastava svodila se na dva do tri sata dnevno, a ostalo vrijeme učenici su provodili na praktičnim radovima pod nadzorom nastavnika.
Kada je završio Drugi svjetski rat, Istra je pripojena Hrvatskoj, a Poljoprivredna škola postaje hrvatska škola i prvi je put osnovan prvi razred s hrvatskim nastavnim jezikom. U sljedećih osamdesetak godina škola prerasta u Srednju školu Mate Balote Poreč koja učenicima nudi programe opće i jezične gimnazije, ekonomije i agrotehnike.
Ravnatelj Krešimir Bronić kaže da škola danas ima 440 učenika u 21 razrednom odjelu.
‒ Nije malo jer je kombinacija gimnazijskih i strukovnih programa pa je puno teže organizirati nastavni proces, budući da strukovnjaci imaju sve više vježbi koje treba organizirati. Škola je prije tridesetak godina imala hotelijerske tehničare, a budući da u Poreču postoji Ugostiteljska škola oni su preuzeli to usmjerenje, a mi smo otvorili razred prodavača koji je onda prerastao u komercijaliste te smo zatim prešli na ekonomsko usmjerenje. Imali smo dvadeset razrednih odjela, a ove smo godine imali znatno više učenika zainteresiranih za upis u opću gimnaziju pa nam je ministarstvo odobrilo upis dodatnog razrednog odjela. Sada imamo upisana dva razreda opće, jedan jezične gimnazije te dva razredna odjela ekonomista i jedan agrotehničara. Željeli smo povećati broj upisanih gimnazijalaca premda svaki grad u Istri ima gimnazijske programe, ali učenici su pokazali interes i izašli smo im u susret. Gimnazijalci inače postižu visoke rezultate na državnoj maturi, a u prethodnim generacijama imali smo učenike koji su bili stopostotni na obveznim predmetima, pa se vjerojatno i to pročulo kod osnovaca koji u sve većem broju žele u gimnaziju.
Više od polovice učenika su putnici i prijevoz im je organiziran redovnim linijama i u vrijeme nastavne godine. Odmah nakon završetka sedmog ili osmog sata odlaze kućama pa su uskraćeni jer ne mogu sudjelovati u nekim dodatnim aktivnostima, izvannastavnim programima, ali nažalost teško je napraviti raspored da im se to omogući. No, zato imamo puno projekata u okviru redovne nastave pa im i tako kompenziramo ove male nedostatke. A za to su najzaslužniji visoko motivirani nastavnici ‒ ističe ravnatelj Bronić.
O tome svjedoče i sami nastavnici. Marina Čanić tridesetak godina predaje biologiju i predmete vezane za animalnu proizvodnju u programu agrotehničara.
‒ S poljoprivrednog tehničara prešli smo na četverogodišnji program agrotehničara i osuvremenili kurikulum te uveli i predmete poput pčelarstva, ribarstva, ovčarstva, kozarstva, jer smo u takvom okružju gdje se upravo ovakve poljoprivredne kulture njeguju. Imamo oko 90 učenika koji nam dolaze iz cijele Istre i gotovo pola njih su putnici. Većinom su to djeca sa sela čiji roditelji imaju svoj OPG pa učenici žele nastaviti taj posao. Naš je program popularan među mladima zbog brojnih projekata koje provodimo i koji nam pomažu da učenicima širimo vidike. U našem je programu sve vezano za život, biljnu i životinjsku proizvodnju i učenici se mogu nakon srednje škole baviti voćarstvom, maslinarstvom, ribarstvom, pčelarstvom, pokrenuti svoj OPG i lijepo živjeti, a jednako tako mogu upisati bilo koji fakultet.
Imamo školski vrt u kojemu uzgajamo razne kulture među kojima i masline koje učenici obrađuju, a onda u učeničkoj zadruzi proizvode ulje i plasiraju na tržište. U školskom plasteniku razmnožavamo biljke, imamo nasade aromatičnog bilja kadulje, lavande, ružmarina, smilja pa proizvodimo eterična ulja i hidrolate. Dobro surađujemo s Institutom za poljoprivredu u čiji vinograd učenici idu na praktičnu nastavu, jer nemamo svoj. Prakticiramo često terensku nastavu i obilazimo farme na kojima naši bivši učenici uzgajaju ovce, koze, bave se sirarstvom, vinogradarstvom, maslinarstvom i to je prilika da učenici sve prođu uživo ‒ kaže Marina Čanić, a profesorica poljoprivredne grupe predmeta Mirela Marković dodaje:
‒ Prije smo imali projekt 'Boškarin sa krumpirima' koji smo radili s jednom školom iz Francuske, a nakon toga i projekt 'Agroturizam i koze', pa onda 'Maslinovo ulje i janjetina'. Nedavno smo završili projekt sa školama iz Italije, Češke, Njemačke i Austrije. To je nevjerojatno iskustvo i za nas nastavnike i za naše učenike. Bavili smo se pitanjem što Europa jede, predstavljali nacionalnu kuhinju, razmjenjivali recepte autohtonih jela. Imali smo uvijek odlične škole partnere, a posebno iz francuskog grada Villefranche de Rouergue, koji je bratimljen s Pulom i u kojemu je spomenik Hrvatima.
Osim Erasmus+ projekata stalno provodimo brojne manje projekte. Jedan smo proveli i s porečkom Turističko-ugostiteljskom školom na temu 'Artičoka kao zaboravljena namirnica', jer se nekad artičoku uzgajalo u Poreču. Od projekata dobivamo mi odrasli, a najviše profitiraju učenici koji upoznaju druge kulture i običaje, vide kako se nešto radi u njihovoj struci, stvaraju poznanstva, a učenje i svladavanje nastavnih sadržaja puno im je lakše, jednostavnije i ugodnije jer uče radeći nešto konkretno. Iako poljoprivreda nije jako atraktivna, svake godine upišemo jedan razred i učenici vole svoje usmjerenje jer imaju puno praktičnog rada i primjenjuju na licu mjesta sve ono što nauče u školi.
Učenička zadruga postoji već 24 godine i jako smo uspješni. Imamo tri sekcije: vinare koji proizvode vino, maslinare koji rade maslinovo ulje i sekciju začinskog bilja u kojoj učenici rade eterična ulja, hidrolate i aromatizirane rakije i likere. Sekcije se mijenjaju s vremena na vrijeme i to prema interesu učenika i nas voditelja. Tridesetak je agrotehničara u učeničkoj zadruzi koja je za njih izvannastavna aktivnost, a nastojimo u nju privući i učenike iz gimnazijskih razreda i iz programa ekonomista. I jako to vole, jer oni mogu pomoći u marketingu, plasmanu proizvoda na tržište, osmišljavanju reklamnih letaka, brendiranih naljepnica za pojedine proizvode, a zajedničkim snagama ćemo oformiti edukativnu stazu u botaničkom vrtu škole. I zajedno razvijaju i poduzetničke vještine. Nismo super opremljena škola, ali se trudimo učenicima pružiti što više znanja i životnih vještina koje će im koristiti u životu ‒ zaključuje Mirela Marković, a pedagoginja Manuela Košeto Nadinić potvrđuje sve do sada izrečeno.
‒ Ovo je škola u kojoj rade zadovoljni djelatnici, koji međusobno dobro komuniciraju i surađuju i želimo da se jednako tako osjećaju i naši učenici. Sve što radimo usmjereno je na to da učenici budu sretni, zadovoljni i uspješni. Osim redovne nastave, imamo i puno projekata u kojima mogu razvijati svoje vještine i sposobnosti te postići vlastiti maksimum. U projektima na razini škole nastojimo uključiti sve učenike jer nam je važno da osjete zajedništvo i povezanost sa školom i svojim profesorima te da razvijaju zdrave životne navike. Imamo akciju rasplesanih razreda pa naši učenici drugog razreda pohađaju plesne radionice i svladavaju suvremene plesove. Maškare su nam jako popularne i učenici to vole. I dan škole kod nas je drukčiji jer pozovemo puno vanjskih gostiju koji su predavači i učenici odaberu predavanja koja ih zanimaju ‒ opisuje pedagoginja Manuela Košeto Nadinić, a njezine riječi potvrđuje Katarina Justić, profesorica ekonomske grupe predmeta.
‒ Škola ne bi bila prepoznatljiva bez nas nastavnika i našeg ravnatelja. Nastavnici su stručnjaci iz ekonomske struke, jako dobro znaju nastavne sadržaje koje onda mogu kvalitetno prenijeti učenicima. To su ljudi koji se kontinuirano usavršavaju, napreduju u zvanja, objavljuju digitalne obrazovne sadržaje i koji učenicima na najjednostavniji način predstavljaju nastavni sadržaj. I moramo se pohvaliti da imamo tri udžbenika i dvije radne bilježnice koje su rođene u ovoj školi.
Program ekonomista dobar je izbor zbog mogućnosti zapošljavanja nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja u marketingu, bankarstvu, administraciji, knjigovodstvu, ali i zbog nastavka školovanja na fakultetu. Prednost ekonomske škole jest ta da se gotovo polovica nastave održava u grupama do 14 učenika te je time i veća interakcija između nastavnika i učenika, nastavniku je omogućeno bolje praćenje učenikovih postignuća, a učenici se mogu uključiti u brojne projekte.
Primjerice, sudjelovali smo u projektu Europske unije „Moja Europa moje mišljenje” na temu klimatskih promjena, na projektu Europske unije za održivi razvoj gdje su mentori i učenici nagrađeni putovanjem u Bruxelles, na projektu Europske unije radi upoznavanja učenika i mentora s institucijama EU-a gdje smo opet nagrađeni putovanjem u belgijsku prijestolnicu.
Surađivali smo s Fakultetom ekonomije i turizma u Puli na projektu razvoja poduzetničke ideje, kao i na Danima znanosti, a obilježavamo i svaki važan ekonomski datum poput Dana štednje ili Europskog tjedna novca.
Od lanjske smo godine dio projekta koji se realizira u okviru INNOLAB-a istarskog centra za darovitost čiji je glavni cilj razviti model rane identifikacije i poticanja interesa učenika za poduzetništvo i održivi razvoj poduzetništva uz poticanje međugeneracijskog prijenosa iskustava i znanja poduzetnika Poreštine. Ove godine organiziramo Radni advent u Milanu gdje imamo predavanja i radionice na milanskoj burzi te predavanja u Microsoft centru ‒ ponosno ističe Katarina Justić.
Profesorica ekonomske grupe predmeta Graciela Bićanić objašnjava kako u trećem i četvrtom razredu ekonomista imaju predmet Vježbeničke tvrtke, koji se razlikuje od svih strukovnih predmeta jer je u potpunosti orijentiran na praksu.
‒ To je zamjena za nekadašnju stručnu praksu. Učenici rade sve što bi radili u pravoj tvrtki, jedino rade s fiktivnim, a ne pravim novcem. Osmišljavaju poduzetničku ideju, kreću s fiktivnim kapitalom od nekadašnjih milijun kuna, prikupljaju dokumente za osnivanje tvrtke, imaju proces zapošljavanja, natječaje, igraju različite uloge direktora, tajnika, djelatnika po odjelima. Surađujemo s Društvom invalida Poreč pa i tu učenici prolaze sve faze rada od osnivanja tvrtke do plasmana određenog proizvoda i to rade tijekom četiri godine, a tvrtku ostavljaju u nasljeđe novoj generaciji. Trenutačno imamo osam vježbeničkih tvrtki, zovemo ih 'Balotini poduzetnici'. A vježbeničku tvrtku kao predmet rade samo dva nastavnika koja moraju poznavati sve elemente poslovanja da bi tvrtka funkcionirala. Jednim dijelom učenici već imaju i modularnu nastavu o kojoj se u posljednje vrijeme dosta govori. Naravno, pomažu nam i kolege iz gimnazije i poljoprivrednog usmjerenja pa i iz općih predmeta. Učenici su sudjelovali na brojnim natjecanjima u posljednjih desetak godina i uvijek su visoko plasirani. Ponosni smo na sudjelovanje na međunarodnim natjecanjima, posebno na lanjskom koje je održano u Poreču, a naš tročlani tim vrlo je uspješno predstavljao Hrvatsku.
Moramo se pohvaliti i istaknutim humanitarnim aktivnostima. Surađujemo s Društvom invalida Poreč i Crvenim križem u njihovim akcijama, a učenici posjećuju stare i nemoćne, donose im drva za ogrjev ili druge potrepštine. Tu razvijaju empatiju, komunikacijske vještine, dakle ono što je važno i za ekonomiju i za poslovanje i suradnju. U školi imamo sjajne smjerove koji su međusobno povezani, a jedan od ciljeva nam je također radom timova za kvalitetu još se više povezati i zajedničkim snagama obnoviti i proširiti školski botanički vrt. Imamo puno ideja i planova i nastojat ćemo ih što više realizirati kako bismo učenicima pružili što više. Želimo da učenicima bude ugodno u školi, da je vole, a istodobno i da mi uživamo radeći s njima ‒ ističe Graciela Bićanić.
Profesorica povijesti i latinskog Sanja Banko Sirotić također je uključena u brojne projekte.
‒ Jedan od njih je institucionalizacija zavičajne nastave, projekt u kojemu sudjeluju učenici iz sva tri programa naše škole i već osam godina istražujemo neke teme koje se tiču Poreča i okolice. Istražujemo neke stvari iz povijesti, kulture, pa smo istraživali zašto se škola zove Mate Balota, a ne Karlo Hugues, kako se nekada iz Trsta švercalo kavu, traperice i različite proizvode. Istraživali smo vjenčanja u Istri, ribarstvo i svake je godine neka nova tema. Učenici se rado uključuju, daju nam ideje, pišu o tome, provode sate u istraživanjima pa se sve to prezentira na Festivalu zavičajnosti. Lani smo bili domaćini festivala pa smo sve organizirali na gradskom trgu kako bismo građanima predstavili što to srednjoškolci rade. Čuvamo tradicionalne vrijednosti, stare zanate, običaje, narodne nošnje.
Imamo i projekt iz latinskog jezika 'Šareni trijem' kojim nastojimo popularizirati učenje latinskog, ali ne suhoparnom teorijom i gramatikom nego se bavimo temama iz svakodnevnog života od kuhinje i brige za zdravlje do kozmetike i uporabnih predmeta. Napravili smo i projekt koji spaja geografiju i povijest u kojemu smo učenike koji nisu iz Poreča željeli upoznati s gradom u kojemu se školuju, predstaviti im njegove kulturne i umjetničke znamenitosti koje onda i sami istražuju ‒ opisuje Sanja Banko Sirotić.
‒ Škola se neprestano mijenja, prilagođava suvremenim trendovima i promjenama koje su neminovne i valja ih pratiti. Uza sve to što pratimo trendove i osluškujemo potrebe učenika mi smo bitno promijenili odnose u komunikaciji među učenicima, njihovim roditeljima i profesorima, jer više nije išlo po onoj staroj pedagoškoj „na grubo”. Mora se drukčije pristupiti svakom učeniku, uključujemo i učenike s teškoćama u redovnu nastavu i za sve to treba i puno razgovora, puno razumijevanja, suradnje, energije i znanja ‒ objašnjava ravnatelj Bronić i nastavlja:
‒ Godinama naši nastavnici drukčije rade i komuniciraju s učenicima i taj se dobar glas prenosi, roditelji i djeca slušaju te pozitivne priče o nama i zato imamo znatno više kandidata na upisu nego što imamo upisnih mjesta u svim programima. Mi smo mala sredina i u maloj sredini sve se zna, zna se kako bilo tko od nas radi svoj posao, a mi imamo 60 pr1ofesora o kojima se pričaju lijepe priče. Usmjerili smo se, naravno, i na opremanje škole. Pomogla nam je lokalna zajednica, pa smo tako odlukom općine iz Osnovne škole Vrsar dobili pametne ploče, opremili smo učionice projektorima, preko europskog projekta Ministarstva poljoprivrede prije pet godina opremili smo i poljoprivredni program. Naime, Ministarstvo poljoprivrede pokrenulo je projekt opremanja poljoprivrednih škola i tada smo dobili oko 450 tisuća kuna i kupili strojeve koje učenici koriste i s njima rade u školskom vrtu i voćnjaku. Trudimo se podići kvalitetu nastave i zadovoljstvo i učenika i nastavnika cjelokupnim životom u školi i sve to godinama ide uzlaznom putanjom. Znamo da u obrazovanju nema revolucionarnih promjena i drastičnih kvalitativnih skokova, ali i da sitnim pomacima i poboljšanjima možemo puno učiniti na prepoznatljivosti i kvaliteti svoje škole. Sva oprema ne bi vrijedila ništa da nastavnici i svi ostali ne razgovaraju s učenicima, njihovim roditeljima na kulturan način, da nisu suradnici na zajedničkom poslu i da se svi ne brinemo za svakog našeg učenika, za njegovo napredovanje i osobni rast ‒ ponosno ističe ravnatelj Krešimir Bronić.
OSOBNA KARTA ŠKOLE
Broj učenika:451
Broj razrednih odjela: 21
Broj djelatnika:72
Broj mentora: Anči Ritossa Blažević, prof. hrvatskog jezika; Sanja Banko Sirotić, prof. povijesti i latinskog jezika; Mirjam Blažević, prof. njemačkog jezika; Katarina Justić, prof. ekonomske skupine predmeta; Mirela Marković, prof. poljoprivredne skupine predmeta
Broj savjetnika: Dunja Janko, prof. hrvatskog jezika; Petra Andrić, psiholog
Školska kuhinja: NE
Sportska dvorana: NE
Broj smjena: jedna
Ponos škole: 141 godina postojanja/prva srednja škola u Istarskoj županiji; uspjesi na natjecanjima i smotrama, međusektorska suradnja, izvan nastavne aktivnosti, suradnja s lokalnom zajednicom, Erasmus projekti, izvrsni uspjesi učenika na državnoj maturi; DSD program – njemačka jezična diploma; 4. godinu za redom naši profesori dobivaju nagradu MZOM-a za najuspješnije odgojno-obrazovne djelatnike
Moto, ideja vodilja škole: Ne učimo za školu, nego za život/ Non scholae, sed vitae discimus
Suradnja mješovitih dobnih skupina temeljna je odrednica Montessori filozofije jer odražava prirodnu društvenu zajednicu u kojoj djeca uče jedni od drugih
Neke od mogućih tema školskog eseja vezane su uz područje slobodnog vremena, društvenih mreža, tehnologije, ekologije