Indoktrinacija u ruskim školama

Ruski analitičari opisali su ideološku indoktrinaciju tinejdžera kao jedno od područja u kojima se ruska država najviše približila totalitarizmu Dok su ruski tenkovi napredovali u Ukrajini u veljači 2022., Vladimir Putin vodio je usporednu bitku na domaćem frontu – nije se borilo oružjem, već ideologijom, koja je zadirala duboko u nacionalne učionice. U osnovnoj školi u Karabašu, malom industrijskom gradu na planinama Ural, učitelj Pavel Talankin znao je da to mora dokumentirati. Skoro preko noći, školu – i usko povezanu zajednicu u kojoj je slobodoumni Talankin, kojeg su njegovi učenici zvali Paša, prihvatio svoju ulogu nekonformističkog odgojitelja – preuzeli su militarizacija i ratna promidžba. Budući da je Talankin u školi bio zadužen za fotografiranje i snimanje, dobio je upute svojih nadređenih da dokumentira provedbu nove direktive Kremlja: oblikovanje generacije prožete ultranacionalističkim pogledima i spremne uskoro se pridružiti vojnim redovima koji se bore u Ukrajini. Oštro protiv rata, Talankin je umjesto toga odlučio kamerom bilježiti i svijetu prikazati nefiltrirani, 'insajderski' pogled na to kako je Putinov rat protiv Ukrajine oblikovao živote ruske djece. ‒ Odmah sam znao da se ovo mora sačuvati za povijesne arhive. Brzo sam shvatio da se ovaj materijal ne smije izgubiti ‒ rekao je Talankin. Snimke su se pretvorile u „Mr. Nobody Against Putin”, uzbudljivi dokumentarac koji je premijerno prikazan u siječnju ove godine na filmskom festivalu Sundance, gdje je osvojio posebnu nagradu žirija. „Nisam želio propustiti priliku” Ideja za film javila se u ranim ratnim danima, kada je Talankin počeo kontaktirati nezavisne medije, nudeći im svoje snimke. Na kraju je njegova priča došla do Davida Borensteina, američkog redatelja koji je u suradnji s Talankinom režirao dokumentarni film. Pod izgovorom da slijedi naredbe kako bi zadovoljio školske zahtjeve, Talankin je nastavio s tajnom i iznimno riskantnom misijom dokumentiranja Putinova informacijskog rata kod kuće. U zemlji u kojoj je bilo kakav oblik nezavisnog novinarstva zabranjen, Talankin nije htio odustati jer je znao da su ove informacije povijesno važne: ‒ Bilo koji novinar koji bi pokušao snimiti što se događa u školama odmah bi bio zatvoren. Zatekao sam se u ovoj jedinstvenoj situaciji i nisam želio propustiti tu priliku. Rusko ministarstvo obrazovanja poslalo bi vrlo detaljne naredbe da se određene lekcije moraju snimiti, a ja bih to i učinio. Na početku rata organizirani su razni posebni događaji u znak podrške ruskim vojnicima i vojsci. Djeca su morala pjevati pjesme, čitati poeme, izrezivati golubove i lijepiti ih na prozore. Moj je zadatak bio sve to snimiti i objaviti kako bi javnost stekla dojam da imaju masovnu podršku. U dokumentarcu Talankin pokazuje i kako se djeci naređuje da marširaju s ruskom zastavom, čitaju svježe tiskane povijesne knjige koje opravdavaju rusku invaziju na Ukrajinu i natječu se u bacanju granata. Ratni veterani, često bivši osuđenici iz