Promjene u strukovnim školama su nužne, više nema nazad

Moduli će donijeti promjenu, a nju će iznijeti nitko drugi no nastavnici. Hoće li biti grozno teško onima koji drže klasičnu predavačku nastavu? Hoće. Trebat će raditi projektno, puno surađivati, drukčije se organizirati, no mislim da će već nakon prvog razdoblja svima biti lakše. Kad učenici uvide smisao i shvate čemu služi određeno gradivo, ne će biti problema s motivacijom. Promjene nam ne mogu donijeti ništa loše, ali da, u početku će biti teško – poručila je Morana Koludrović 

„Doživjeli smo izniman tehnološki napredak od 1997., no nastavni planovi i programi ostali su upravo iz te godine. Automobil iz '97 treba pogurati da bi proradio. Pratili smo razvoj TV-a, mobitela, automobila, išli ukorak s novim tehnologijama. Uveli smo u dnevni boravak internet, biramo što želimo zahvaljujući razvoju tehnologije, ali planovi i nastavni programi još su uvijek isti. Trebamo li onda nešto poduzeti? Imamo li pravo više čekati i govoriti da nije trenutak ili najbolje vrijeme? Ono što Agencija nudi jest projekt promjena modernizacija sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u kojem je angažirano na stotine nastavnika, desetci ravnatelja; promišljalo se kako promijeniti nastavne planove i programe iz '97, ali ne samo njih – nije stvar promjena dokumenta – nego i kako promijeniti pristupe, kako se prilagoditi budućim generacijama.  

U promjenama kurikuluma zapravo nismo ništa izmišljali, za svaku promjenu već postoje okviri, poput Nacionalnoga kurikuluma za strukovno obrazovanje. On je udario temelje za dalje. Dostupni su od 2018. i mi smo to primijenili. Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru, također. Cilj nam je imati učenika spremnog na polaganje ispita državne mature, ali i spremnog odgovoriti potrebama poslodavaca. Počinje vrijeme i da pitamo učenike što žele. Uz vašu pomoć, tražimo izlaz iz 1997.”

Ovim je govorom ravnatelj Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (ASOO) Mile Živčić otvorio najveći skup za strukovne škole ‒ Sedme dane strukovnih nastavnika, održan od 21. do 23. ožujka u Šibeniku. Skupu je prisustvovalo 350 nastavnika i ravnatelja strukovnih škola.

Momir Karin iz Ministarstva znanosti i obrazovanja napomenuo je kako imamo uspješan sustav strukovnog obrazovanja, zahvaljujući tome što su nastavnici vrijednost tog sustava. Nema toga dobrog kurikuluma kojega će loš nastavnik dobro odraditi, rekao je Karin, dodajući kako živimo u doba koje ne dopušta da se smirimo i stanemo, pri čemu upravo strukovno obrazovanje iziskuje najčešće promjene zbog oštre poveznice s tržištem rada. 

‒ Mi u ministarstvu donosimo odluke kakve god one bile, no vi ste ti koji ih provodite. Bit ćemo potpora Agenciji jer ono što su napravili, a riječ je o tisućama stranica novih kurikuluma, dokazuje da je smisao kurikuluma da se mijenjaju, pogotovo u strukovnom obrazovanju ‒ poručio je Karin.

Samo promjena stalna jest

Morana Koludrović, izvanredna profesorica pedagogije na Filozofskom fakultetu u Splitu, naglasila je kako je karakteristika suvremenog sustava obrazovanja ‒ promjena. Na zajedničkom predavanju s pomoćnicom ravnatelja ASOO-a za razvoj strukovnog obrazovanja Vesnom Anđelić, navela je ‒ ako želimo kvalitetan sustav obrazovanja, promjene moraju biti brže od promjena u društvu i gospodarstvu. Na predavanju „Od kvalitete nastave prema kompetencijama učenika u strukovnom obrazovanju: uloga modularne nastave”, istaknuto je kako nije vrijeme za izmišljanje promjena, treba uvažiti tradiciju i napraviti nekoliko koraka dalje.

‒ Ne treba izmišljati novu teoriju, ali razlika u modularnom pristupu jest da ne idemo iz perspektive punjenja glave, već te da učenik mora prepoznati zašto je određeni zadatak bitan odnosno gdje ga može primijeniti. Definicije i teške stvari tako ostaju u glavi, rečeno je. Pojašnjeno je kako je modul logična i smislena cjelina koja povezuje ishode učenja. Ideja je da se nastavni sadržaji učenicima slažu poput Legovih kockica koje stvaraju strukturu.

Promjene u sklopu modularne nastave trebale bi s vremenom olakšati rad nastavnika. Danas pojedini nastavnici u strukovnim predmetima predaju po sedam predmeta, a ubuduće bi zahvaljujući modulima imali jedan do tri predmeta ‒ navele su predavačice.

Pritom nastava u modulima osigurava učenje temeljeno na radu, pa je nemoguće steći kvalifikaciju bez da je učenik uistinu bio na praksi. Općeobrazovni predmeti ne služe samo za razvoj temeljnih kompetencija nego pridonose razvoju strukovnih kompetencija. Zato općeobrazovni predmeti poput fizike ne će biti izostavljeni nego integrirani, zbog čega će fizika imati svoje mjesto i u izbornom dijelu, fakultativnom, a može se naći i u kurikulumu ustanove kroz različite aktivnosti. Pritom je cilj novih kurikuluma i modularnog pristupa da sve što uči povezuje ujedno u logičnu i smislenu cjelinu. Primjerice, dva nastavnika zajedno izvode nastavu, nastavnik kemije zadužen je s 25 sati, a nastavnik struke isto toliko. To znači, pojasnile su predavačice, da nismo izgubili kemiju već joj je pronađeno smislenije mjesto.

– Moduli će donijeti promjenu, a nju će iznijeti nitko drugi no nastavnici. Hoće li biti grozno teško onima koji drže klasičnu predavačku nastavu? Hoće. Trebat će raditi projektno, puno surađivati, drukčije se organizirati, no mislim da će već nakon prvog razdoblja svima biti lakše. Kad učenici uvide smisao i shvate čemu služi određeno gradivo, ne će biti problema s motivacijom. Promjene nam ne mogu donijeti ništa loše, ali da, u početku će biti teško – poručila je Morana Koludrović.

Timski rad ‒ nužnost

Vesna Anđelić, tijekom izlaganja za ravnatelje strukovnih škola, izjavila je kako ne će biti problema s nastavnicima koji žele surađivati s drugim kolegama, no ako ne mogu, ne žele ili ne znaju kako, to bi mogla biti barijera. I tu je kvaka, želja za suradnjom. Timski je rad nužan svakoj osobi, a ako mi ne pokazujemo suradljivost i sposobnost za timski rad, kako to onda možemo očekivati od učenika? Danas nije lako biti autoritet i nastavnik, kraj Chata GPT4. Nastavnik kaže jedno, učenik pita umjetnu inteligenciju koja kaže drugo pa nas djeca korigiraju. Haj'mo onda prebaciti lopticu učenicima, a mi ćemo ih voditi kroz procese, glasio je jedan od prijedloga predavačice.

Ravnatelj zagrebačke Škole za grafiku, dizajn i medijsku produkciju Dubravko Deželić održao je predavanje s prikazom primjera iz sektora grafičke tehnologije i audiovizualne tehnologije te poručio: „Nas ravnatelje najviše žulja hoće li nastavnici imati zaduženje. No, taj je dio moguće riješiti, a najzdraviji je pristup promišljanje unutar same škole o organizaciji modula.”

Predsjednica Udruge ravnatelja srednjih škola Suzana Hitrec poručila je pak kako nijedna promjena ne će proći bez ravnatelja. 

‒ Još uvijek imamo stare programe, osobito u sustavu poslovne administracije i trgovine. No, dobar interes za upis ne znači da su sada neupitne kvalifikacije za tržište rada s obzirom na stare programe. Imamo golem udio općeobrazovnih predmeta, više od polovice. Ovo je prilika napraviti kurikulume po mjeri tržišta rada. Ovo su nova, inovativna rješenja, ali problem je što se za staro znamo zalijepiti čak i kada nam ide na živce zbog preduge upotrebe. Dakle, vežemo se emocionalno za ono što dobro poznajemo, no ključno je biti znatiželjan ‒ poručila je Hitrec, dodajući kako se nada da više ne će biti rasprava o tomu trebaju li nam promjene, nego koliko smo se promijenili. 

Vrijeme pred nama jest vrijeme za pripremu, nastavila je Hitrec, uz objašnjenje kako je moguće naći kvalitetna rješenja, ali ona će za svaki sektor i podsektor biti drukčija. Upravo u tomu Hitrec vidi najveću vrijednost pripremljenih promjena za strukovno obrazovanje, od kojih više nema nazad.

Antun Perušina, ravnatelj Turističko-ugostiteljske škole u Dubrovniku, naveo je kako se nada da ovo ne će biti još jedan neuspio eksperiment. Ne će, jer smo uvijek dobivali naputke odozgo, a sada ih radimo sami. Dobili smo priliku odraditi stvari iznutra, zajedno s našim nastavnicima, a za dobrobit tržišta rada i učenika.

U raspravi su se mogla čuti različita mišljenja (naravno, od onih ravnatelja/ica kojima je tema bila zanimljivija od traženja vjenčanica po zaslonu mobitela i vijesti o strašnoj sudbini hrvatskoga glazbenika). 

Tihomir Tomčić, ravnatelj zadarske Strukovne škole Vice Vlatkovića, izrazio je uvjerenje da je ova promjena važnija od cjelodnevne škole. 

‒ Uveli smo strane radnike s trogodišnjim školama, a svoje marginaliziramo ‒ primijetio je. 

Ravnatelj Agencije Mile Živčić spomenuo je kako će nastavnici vjerojatno teže prihvatiti promjenu od ravnatelja, jer će biti zbunjeni, uplašeni, s pripremljenim otporom. Ali, ako od naših učenika očekujemo da nešto moraju obaviti, onda valjda moramo i mi. Izbornost može biti dodatni element jer kada bismo učenicima dali da biraju predmete i nastavnike možda bi se razotkrilo tko ima stvarno poštovanje učenika. Možda bi neki nastavnici imali toliko satnice da ne bi mogli sve odraditi, a neki bi se zapitali što smo dosad radili? Zasad nemamo jednoznačne odgovore na sva pitanja, priznao je.  

Iznimno informativno predavanje „Strukovno obrazovanje u Europi” održao je posljednjeg dana skupa Nino Buić, pomoćnik ravnatelja ASOO-a za EU poslove, međunarodnu suradnju i projekte. Uz poznatu činjenicu da je 69,3 posto učenika u Hrvatskoj uključeno u strukovno obrazovanje, Buić je naveo kako je riječ o trećem najvećem postotku među zemljama EU-a, dok je prosjek EU-a 48,7 posto. Oko europskog prosjeka kreću se države poput Belgije, Italije, Poljske, Bugarske, a znatno manji dio učenika uključenih u strukovno obrazovanje (ispod 30 posto) imaju Cipar, Litva, Island i Grčka. 

‒ Istraživanje iz 2017. godine među 35 tisuća osoba u svim europskim zemljama, pokazalo je kako čak tri četvrtine anketiranih povezuje strukovno obrazovanje s učenicima koji su imali lošiji uspjeh odnosno niže ocjene u školi. Ugled strukovnog varira među zemljama i to od iznimno privlačnog, što smatra 70 posto ispitanika u Malti, Finskoj i Njemačkoj, pa do druge krajnosti iznimno negativne percepcije prema strukovnom obrazovanju kakva primjerice vlada u Francuskoj, Mađarskoj, Belgiji i Nizozemskoj. 

Trend u europskim državama jest smanjenje broja kvalifikacija. Primjerice, Finska je broj svojih strukovnih programa tijekom reforme reducirala s više od 300 na 160, što je dovelo do toga da jedna kvalifikacija nije usko specijalizirana već pruža širi spektar znanja. Jedna je studija iz 1986. godine dala slične odgovore poslodavaca kakve oni nude i danas. Na pitanje koje su im najbitnije vještine zaposlenika odgovorili su transferzalne, timski rad, povezanost u rješavanju problema ‒ objasnio je Buić.

Agencija je provela anketu o prisutnosti odnosno zastupljenosti predmeta povijest i geografija u strukovnim programima 24 europske zemlje. Rezultati su sljedeći: u 11 zemalja to su zasebni predmeti – uglavnom četverogodišnji strukovni programi imaju zastupljena oba predmeta, dok je to znatno manje zastupljeno u trogodišnjim programima. Potom, u deset su država sadržaji povijesti i geografije zastupljeni kao dio širih predmeta – ne postoje zasebno, već su integrirani u druge predmete, odnosno module i domene. U tri zemlje navedeni predmeti nisu zastupljeni uopće u strukovnom obrazovanju, a riječ je o Nizozemskoj, Islandu i Finskoj.

‒ Kako treba izgledati strukovni kurikulum za 21. stoljeće? Trebao bi se usredotočiti na razvoj praktičnih vještina koje će biti relevantne u modernom poslovnom okružju. Osim tradicionalnih predmeta poput matematike, engleskog i znanosti, u kurikulume treba uključiti predmete koji potiču tehnologije i inovacije. Jer, prisjetimo se, 1993. na svijetu je postojalo 130 mrežnih stranica koje je koristilo sto tisuća korisnika. Danas imamo jednu milijardu mrežnih stranica i 4,95 milijardi korisnika interneta. Treba li strukovno obrazovanje ostati isto? Nemojmo ignorirati ove stvari, nemojmo se praviti da nas se ovo ne tiče. Neke su nas stvari već zaskočile i iznenadile ‒ poručio je Nino Buić.

Na Danima strukovnih nastavnika održan je i okrugli stol na kojemu su glavnu riječ imali strukovni nastavnici. Bruno Vojvodić iz Ekonomske turističke škole Karlovac je priznao: 

‒ Da, učit ćemo svi, bit će još teže, bit ćemo možda još opterećeniji. Poanta je interdisciplinaran rad, pokušaj povezivanja gradiva. Ja doista ne želim gledati nogomet na starom TV-u i ne želim raditi po starom programu. Bitno je koliko ćemo biti motivirani i na koji ćemo način motivaciju prenijeti na učenike. Ako mene pitate, autonomija nastavnika i mogućnost kreativnosti najbolja je stvar koja se događa. Neki se ne će složiti sa mnom jer vole da je sve isplanirano i napisano. Ja volim otvorene ruke kako bih približio učenicima bitno na temelju slikovitih primjera. Ovu promjenu treba podržati. Neki će biti izgubljeni, neki će pružati otpor, no i to je proces ‒ zaključio je.

Ravnatelj ASOO-a na kraju je poručio kako je cilj promjene da ne postoje „mi i oni”. Imamo zajednički cilj, a to su učenici. U promjenama ne ćete ostati sami jer je cilj pružiti kvalitetnu podršku školama prije implementacije, zaključio je Vojvodić. 

Mirela Lilek / Jutarnji list