Tko sve stvara pritisak u obrazovanju?

Do kojega su ono zaključka došli skandinavski prosvjetari nakon niza godina služenja tehnologijom: djeca su im zaboravila pisati! I što su onda napravili: jesu li se vratili starim, dokazanim i pouzdanim metodama učenja ili su inzistirali na tehnologiji? Struka zna da sam tijekom zadnjih petnaestak godina često i, dakako, javno artikulirala svoj stav o mnoštvu prosvjetnih pitanja. Svi su moji stavovi bili utemeljeni na višegodišnjem iskustvu i neposrednom svjedočenju stanja u obrazovanju. Više sam puta pisala o tomu kako određene prosvjetne inovacije traju od ministra do ministra i kako se s dolaskom novoga ministra brišu sva dostignuća prethodnoga i kako se, valjda, misli da ono što je bilo prije nije vrijedilo ništa. Međutim, danas svjedočimo i tomu da se neki pravilnici i praksa mijenjaju i češće nego se ministri mijenjaju. Izostanci i roditelji Kao argument za ovu tvrdnju navest ću samo nekoliko primjera: prošle školske godine učenici su imali drugi dio zimskih praznika u veljači, a ove ih godine nemaju. Uvjerena sam da ni u jednom drugom, ozbiljnom i uređenom obrazovnom sustavu takvih jednogodišnjih rješenja nema. Dalje, tko se danas još sjeća HNOS-a? Koliko je dugo trajao? Pokušao je naš ministar ovoga puta ograničiti i broj roditeljskoga opravdavanja izostanaka. Čak me je iznenadio i stavom, koji je nastao nakon pobune liječnika, da ako dijete ima, primjerice, učestale glavobolje, liječnici moraju istražiti uzrok tim glavoboljama. Kako je riješio problem izostanaka, vidjelo se vrlo brzo: sada smo opet svjedoci da roditelji mogu pravdati koliko god hoće puta djetetov izostanak. Pritom se nije poslušao stav nastavnika koji su zastupali mišljenje da je zapravo nevažno tko opravdava izostanak, liječnik ili roditelj jer se tako izostanci ne će smanjiti. Nastavnici su, naime, predlagali da se dogovorimo oko postotka izostanaka te da se, kada se prijeđe taj postotak, učenik pošalje na predmetni ispit. Nedavno je HRT cijelu emisiju posvetio prevelikom broju odlikaša. Nastavnici su nizali brojne primjere pritisaka. Roditelja i inspekcije. Kao što nije bilo prihvatljivo vrijeme prije 30 godina, kada se roditelji nisu usuđivali štogod prigovoriti nastavniku, tako mislim da ni danas nije prihvatljiva tolika njihova umiješanost u struku. Međutim, ja bih istaknula da veliki problem leži i u servilnosti ravnatelja, naročito osnovnih škola, koji rijetko kad zaštite nastavnika. Zbog toga je i osvanula kao vijest reakcija zadarske ravnateljice srednje medicinske škole koja je podržala svoje nastavnike kada su zaključili negativne ocjene na kraju školske godine nekolicini učenika. Međutim, problem je i u nastavnicima koji nisu pokušali odgovoriti na pitanje zašto zaista učenici toliko izostaju, nego su servilno i nekritički prihvatili sve što im se naloži. Uvjerena sam da se more izostanaka vezuje upravo za početak uvođenja vremenika. Nastavnici danas ne smiju dati ni jednu pisanu provjeru, a da ju nisu zaveli u famozni vremenik. Naravno da je poželjno da