Kao nositelj projekta Čarobnjak krojač Škola za modu i dizajn organizirala je promociju slikovnica za slijepu i slabovidnu djecu Čarobni ormar nastalih u okviru projekta koji je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija. Projektni tim nastavnika uz učenike s koordinatoricama ravnateljicom dr. sc. Majom Dadić Žeravicom i školskom knjižničarkom Ksenijom Banović, predstavio je svoj timski rad prepun edukacija kako bi razumjeli svijet slijepih i slabovidnih osoba. Osobito emotivan bio je posjet slijepih i slabovidnih učenika Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek koji su došli istražiti nove slikovnice namijenjene njima.
Idejna začetnica projekta, školska knjižničarka Ksenija Banović inspiraciju je pronašla u slikovnici Baš imam sreće u kojoj dječak priča o supermoći svoga brata koji može čitati i kad mama navečer ugasi svjetlo u sobi i koji u svakom trenutku zna, kad mama u panici traži ključeve, gdje ih je ostavila jer vidi ušima i čita prstima.
Osobito je bilo zanimljivo čuti od autorice teksta nastavnice hrvatskog jezika, Andreje Jureković Perković, kako se razvila priča o Čarobnom ormaru gdje se ustalila ideja fokusa na tekstilnim materijalima, budući da su taktilni te da bi priča trebala imati sinkronijsko-dijakronijski karakter, odnosno trebala bi pratiti povijesni razvoj materijala koji i danas imaju važnu ulogu u našim životima. Velika je vrijednost slikovnica promocija zanimanja sektora Mode, tekstila i kože uz namjenu najosjetljivijoj publici, ali i široj, budući da postoji audioverzija (koja se može preslušati putem QR koda) o djevojčici koja u razgovoru sa svojom obitelji uči o materijalima, uz dvostihe otisnute na lijevoj stranici slikovnice brajicom i latinicom.
Pri osmišljavanju koncepta ilustracija za taktilnu slikovnicu, akademska slikarica Marija Kasum vodila se mišlju da ilustracije prate sadržaj priče, da sadrže informacije, a opet da budu otvorene za interpretaciju. Ovu priču čini drugačijom od standardnih ilustracija to što sadržavanje informacija ne znači figurativno nabrajanje spomenutih elemenata pojedine priče, već unošenje taktilne dimenzije, koja zapravo postaje dominantna. Upravo je ta promjena dominantne dimenzije ono što je putovanje kroz ovo stvaranje učinilo bogatim i zanimljivim iskustvom, budući da je u likovnom stvaranju polazna točka uvijek vizualna dimenzija, koja je sada stavljena na drugo mjesto.
O slikovnicama je na promociji govorila Ivana Vinko, slijepa knjižničarka Hrvatske knjižnice za slijepe i slabovidne osobe, a to vrijedno događanje okupilo je, osim učenika i njihovih profesora, predstavnike Ministarstva kulture i medija, Ureda pravobranitelja za invalidne osobe, Saveza inovatora, Saveza slijepih te knjižnice za slijepe i slabovidne osobe i mnoge udruge.
M. D. Ž.
Neke od mogućih tema školskog eseja vezane su uz područje slobodnog vremena, društvenih mreža, tehnologije, ekologije