Moj izbor zaslužnih

Marijan Šimeg Krenut ću od dosadašnjeg urednika i dugogodišnjeg graditelja novina Marijana Šimega, koji u Školske novine ne unosi samo svoj trud, nego je unio i najveći dio svojega radnog vijeka. Uvijek je trebalo, bez obzira na prilike, otputovati, napisati, urediti, prilagoditi, i to godinama, a poneke od njih nisu bile sigurne. Uvijek je bilo onih koji nisu bili zadovoljni ni s onima koji pišu, ni s onim što se objavljuje. Marijan Šimeg uspijevao je ipak svakome o kome je pisao reći i napisati istinu, s mnogo duha, jednostavno i otvoreno. 

Ivan Rodić Kao malo koje novine, Školske su uspijevale obuhvatiti ne samo problematiku i tematiku vezanu za školu i obrazovanje, nego su pratile, kao nijedne novine kod nas, znatno veću širinu društvenog, kulturnog i umjetničkog života. Ivan Rodić polazi od toga da se u školi uvijek prelama najrazličitija problematika i da svako vrijeme donosi nešto novo. Svakako ima svoje mjesto među onima koji za Školske novine znače mnogo i zaslužuje čestitku za njihov jubilej. Kaže se da profesori moraju voljeti svoje učenike, a profesor Ivan je to dokazao. Jedan od onih zaista zaslužnih da ove novine govore stručno i svestrano o mnogočemu, a osobito o književnicima, slikarima i drugim umjetnicima koji svojim djelom ulaze u obrazovno i odgojno gradivo.

Vladimir Strugar Među zaslužne pisce Školskih novina ubrajam i Vladimira Strugara koji je stručno i uporno, između svih ostalih svojih važnih poslova, pisao i za Školske novine. Njegov angažman je višestruk gotovo u svim područjima odgoja i obrazovanje. Neumoran i ustrajan, pridonosio je da se naše školstvo svestrano podiže na višu razinu.

Ivan Vavra posebno je pridonio da Školske novine opširno informiraju o prošlosti školstva, uz to što je obavljao odgovoran posao direktora. Važno je što je tako upozoravao da se ne zaborave najvažniji događaji i imena, bitna za naše školstvo tijekom povijesti.

Branko Nađ bio je najmlađi, ali je svoj posao svoj posao radio stručno, uporno i vješto. Znao je uvijek razlikovati što je dobro i tko je pravedan. Bio je svestran i spreman raditi sve što je trebalo za što uspješnije novine.

Maja Flego Osoba koju mi je uvijek bilo drago vidjeti i čuti, pisala je sjajne, iskrene i mudre članke, osobito duhovite kolumne. Prihvaćala je ljude kao da su svi dobroćudni kao ona. Znala je sve činjenice i imala sve osobine obrazovane i dosljedne osobe, sposobne za mnoge različite poslove.

Vjekoslav Welle počiva u miru, ali je vrijedan spomena i pohvala jer je pripadao onim ljudima za koje se kaže da su duša od čovjeka. Bio je zadužen, među ostalim, za vanjske suradnike. Svakoga je dočekivao s uvažavanjem, savjetovao je mlade, šalio se i davao savjete svakome kome je trebalo. U njegovo vrijeme bilo je mnogo vanjskih dopisnika koji su voljeli i željeli pisati, koji su u školi pronalazili puno toga lijepog i dobrog te osuđivali loše. Vjeko je znao ohrabriti svakoga, poticao na pisanje, ali i na čitanje. Jer da bi se znalo pisati, potrebno je i znati i htjeti čitati.

Nešto i o meni

Na kraju, eto i mene! Među suradnike Školskih novina dospjela sam kao profesorica jezika. Književni jezik mi je uvijek bio izazovan jer sam rođena na selu gdje se slabo koristio. Život me odnio usred Bosne, gdje sam predavala budućim mladim rudarima koji su također slabo marili za standardni jezik. Kad sam dobrom Vjeki pokazala svoje tekstove, ohrabrio me tako što me zamolio da najprije ispravim ono što sam napisala krivo. 

Odradila sam svoj vijek u školi maksimalnih četrdeset godina. Još ponekad griješim, ali sam ipak napisala do sada nekoliko stotina kolumni u ovakvim Školskim novinama. Bolje novine za obrazovanje ne znam, a sigurna sam da ni nema boljih. Napisala sam i nekoliko stotina priča za djecu, na standardom jeziku te na kajkavskom, čak i na čakavskom narječju. Imam četiri neobjavljena romana u ladici i računalo koje mi je poklonila kći.

Zahvalna sam svima dobrim ljudima kojima dugujem to što znam pisati, među kojima su i oni iz Školskih novina. Svima u Školskim novinama čestitam od srca veliki jubilej. Čestitam i svima koji danas uopće još pišu i čitaju.

 

Iz foto-arhiva

Prosvjetni novinari

U arhivu fotografija iz prošlih vremena pronašli smo i jednu koja se može potpisati s „prosvjetni novinari”. Snimljena je 1978. godine u dvorani nekadašnjeg sjedišta Ministarstva prosvjete i kulture na današnjem Trgu burze. Na njoj su novinari nekoliko redakcija zagrebačkih medija uoči sjednice Prosvjetnog savjeta Hrvatske, u socijalističko doba najvišeg stručnog tijela kakvo danas ne postoji. Prosvjetni savjet raspravljao je, donosio odluke o raznim stručnim pitanjima prosvjetne politike koje bi onda u djelo provodili tadašnji Republički sekretarijat za prosvjetu i kulturu (danas ministarstvo) i zavodi za školstvo. U Republici Hrvatskoj sličnu je ulogu neko vrijeme imao Nacionalni savjet za odgoj i obrazovanje, ali se to tijelo ne oglašava nakon 2016. godine.

U bivšoj državi veći su mediji imali specijalizirane novinare za razna područja života pa tako i za odgoj i obrazovanje, odnosno prosvjetu, kako se tada govorilo. Na slici su sljedeći novinari o kojima podatke donosimo s interneta (slijeva):

Marijan Vogrinec bio je novinar Vjesnika, političkog dnevnika koji više ne izlazi. U novije vrijeme oglašava se prilozima na portalima H-alter i Tačno.net.

Ante Bežen, novinar Školskih novina, kasnije će postati glavni urednik i direktor tog glasila, potom državni dužnosnik i sveučilišni profesor.

Vladimir Pećanić, novinar Radio Zagreba, umro je prije više godina.

Marta Diklić nije bila novinarka, nego zaposlenica za promidžbu u Filmoteci 16, poduzeću za proizvodnju i distribuciju kratkometražnih obrazovnih filmova, koje danas ne postoji.

Branka Primorac dugogodišnja je novinarka Večernjeg lista, zadužena za prosvjetu i znanost, razvila se u vrlo uspješnu spisateljicu za djecu.

Vanja Sutlić, tadašnji novinar Televizije Zagreb zadužen za obrazovanje i znanost, kasnije će postati zamjenik ravnatelja pa 2007. godine i glavni ravnatelj Hrvatske televizije.

Kao prosvjetni novinari u to su vrijeme radili i Josip Pavičić, kasnije vlasnik istoimene nakladničke kuće, i Ante Panjkota (1927. ‒ 2007.), novinar i urednik Televizije Zagreb za obrazovanje i znanost.

Prosvjetni novinari mlađe generacije postoje i u glasilima Republike Hrvatske. U Vjesniku i Jutarnjem listu poznata je novinarka toga usmjerenja Mirela Lilek, od 1. studenoga 2025. glavna urednica Školskih novina, te Sunčica Findak, višegodišnja novinarka i urednica za obrazovanje na Hrvatskoj televiziji, sada u mirovini.