Mnogi se miješaju u obrazovanje, a vlast najmanje sluša struku

Prosvjetari su cijelo ljeto upozoravali na prevelike vrućine početkom rujna, te uzaludno tražili odgodu početka nastavne godine, ali sve je bilo uzalud. A onda je na scenu stupio premijer Plenković i donio odluku o odgodi početka nastave za tjedan dana u cijeloj državi. Nije on poslušao učitelje i ravnatelje koji najbolje znaju kako je njima i učenicima u pregrijanim učionicama bez klime. Premijer je popustio pod pritiskom župana primorskih županija, jer oni su ipak vjerodostojniji iz svojih klimatiziranih ureda i službenih automobila Svi sve propituju, problematiziraju, omalovažavaju, pričaju o tome kako je sve to strašno stresno i zahtjevno za mlađe punoljetnike koji završavaju svoje srednjoškolsko obrazovanje. A stres im, zamislite, uzrokuje državna matura, za koju su znali da ih čeka čim su se upisali u gimnaziju. I što je tu stresno!? Pa ista stvar bi bila da polažu i običnu maturu kao i svaka generacija desetljećima prije njih U nedostatku pravih tema, a čini se da pravih i ozbiljnih tema u životu jedne suvremene države uvijek ima, mediji i najšira javnost vole se zabavljati ‒ i u takozvanoj sezoni kiselih krastavaca, ali i izvan rečene sezone ‒ pitanjima hrvatskoga školskog sustava u najširem smislu te riječi. Jer, kako je barem tri milijuna hrvatskih građana stručno i kapacitirano da raspravlja o nogometu, klupskom ili reprezentativnom, te su u stanju razglabati ne samo o odabiru igrača nego i o brojnim taktičkim varijantama, ofenzivnim i defanzivnim postavkama igre, jednako je tako približan broj odraslih građana Lijepe Naše spreman, ili si barem tako utvara, meritorno razglabati o odgoju i obrazovanju, o reformskim zahvatima, eksperimentalnim programima, izbornoj nastavi, o popisu obvezne lektire, kućnom redu odgojno-obrazovnih ustanova, o kalendaru školske godine, o državnoj maturi, nacionalnim ispitima, međunarodnim istraživanjima i njihovim rezultatima te implikacijama na naš obrazovni sustav. I o mnogočemu drugom vezanom za odgoj i obrazovanje. I sve to u posljednje vrijeme postaje pomalo iritantno, jer o vrlo stručnim temama lamentiraju oni koji doslovce pojma nemaju, koji su svjetlosnim godinama daleko od škole, koji o bilo kojem problemu u školstvu razgovaraju na temelju osobnog dojma i one paradigmatske rečenice „znam ja, moja malička je u trećem osnovne, vidio sam ja svega, čak i previše!”. I stvara se u društvu kakofonija oko vrlo važnog segmenta opstojnosti svakog naroda i države, razgovara se o temama o kojima bi trebali razgovarati eksperti, a ne laici koji pojma nemaju i koji bi željeli utjecati na nešto čime se nikada nisu bavili. Takvoj atmosferi i prividu kako smo svi jako informirani o obrazovanju pa valjda onda možemo i donositi meritorne zaključke i nametati svoja rješenja pridonose i mediji koji „zakure” priču ponukani potrebom za većom čitanošću, gledanošću, za što više klikova i lajkova na internetskim portalima, jer klikovi donose reklame odnosno zaradu. Ta nesretna matura Uzmimo za primjer državnu maturu, taj