Svi volimo primiti pomoć, ali nam je mnogo teže uzvratiti uslugu i, što je još važnije, održati dano obećanje. To je ponekad teško, kao i svako ispravno postupanje u životu, ali bajkoviti svijet i služi tomu da nam prije svega dade nadu
Publika se tijekom dana izmjenjivala; jutarnjem dijelu programa nazočilo je šezdesetak roditelja i djece, dok je u popodnevnom dijelu bilo četrdesetak posjetitelja, uglavnom knjižničara i odgojitelja
Ljubitelji bajki i ove su godine došli u Krapinu odati počast tomu žanru i sudjelovati u bajkovitom programu. Tako smo već od deset sati ujutro mogli čuti veseo dječji smijeh koji je odzvanjao Gradskom knjižnicom Krapina, gdje se održavala prva točka programa. Kazalište Prijatelj, glumca Hrvoja Zalara, uprizorilo je poznatu Grimmovu bajku Kraljević Žabac, dodavši joj suvremene elemente kako bi je još više približilo djeci. Kraljević Žabac za mnoge je vrlo popularna bajka braće Grimm, a opet nekako manje poznata mlađim generacijama. No ekipa Hrvoja Zalara uspjela je glazbeno-scenskim pokretima podignuti atmosferu u knjižnici. Tako su se u „raga-raga plesu”, koji su izvodili Žabac i Kraljevna, ubrzo na podiju pored njih našli roditelji sa svojim djevojčicama i dječacima, koji su pljeskanjem i plesom pokušali barem na trenutak postati dio izvedbe.
Pouke za život
Dramatičnost radnje, duhovitost, jednostavno, a opet točno okarakterizirani likovi, vrlo jasna moralna pouka... sve je u toj bajci zajedničko s drugim djelima slavne braće. Težište je baš na ovome posljednjem: pouci bajke koja se onim starijima, koji određuju što će se djeci pričati, baš i ne sviđa toliko kao samoj djeci. Pepeljuga, Trnoružica, Ivica i Marica dio su vizije naše savršene dječice za čije su nevolje uvijek krivi oni drugi. Kraljevna iz Kraljevića Žapca zasigurno nije zločest lik, nego jednostavno mnogo realističniji od navedenih. Svi volimo primiti pomoć, ali nam je mnogo teže uzvratiti uslugu i, što je još važnije, održati dano obećanje. To je ponekad teško, kao i svako ispravno postupanje u životu, ali bajkoviti svijet i služi tomu da nam prije svega dade nadu: možda će se žabac ipak pretvoriti u princa. No ako sami ne održavamo svoja obećanja, onda se nemamo pravo ni nadati čudu koje se tu i tamo dogodi čak i u stvarnom svijetu.
Program se nastavio u Srednjoj školi Krapina nastupom učenica Glazbene škole iz Zaboka, Emili Vajdić i Ellen Bogović, koje su, pod mentorskim vodstvom profesorice Emili Špac i uz klavirsku pratnju Antonija Rasija, izvele Rossinijev Smiješni duet za dvije mačke.
Nakon toga su nam se u ime organizatora obratile Maja Vukina Bogović, predsjednica Knjižničarskog društva Krapinsko-zagorske županije, Branka Tuđa Kanceljak, prva dopredsjednica Hrvatskoga knjižničarskog društva, te idejna začetnica projekta Danica Leštek. Ukratko smo se prisjetili svih dosadašnjih godina i istinskoga veselja koje je prevladavalo u druženjima tih dana – od tajnovitih prisutnih i neprisutnih stanovnika dvorca Veliki Tabor, pa sve do gostovanja zagrebačkog bibliobusa za koji je, kako je napomenula ravnateljica Gradske knjižnice Krapina Maja Vukina Bogović, konačno odobren projekt i za Krapinsko-zagorsku županiju. Biranim riječima obratio nam se i dr. sc. Davor Špoljar, predsjednik Kulturnog vijeća Krapinsko-zagorske županije i predsjednik Hrvatskoga muzejskog društva.
Funkcija komičnoga u priči
Nakon uvoda održano je predavanje „O smijehu i komičnom u kontekstu pripovijedanja”, koje nam je pripremila prof. dr. sc. Diana Zalar. Smijeh i komično u pripovijedanju moćni su alati koji privlače pozornost, potiču empatiju, razbijaju napetost i stvaraju dublju povezanost s publikom. Prošli smo razna povijesna razdoblja i oblike humora s posebnim naglaskom na ulogu crnog humora u srednjem i ranom novom vijeku kao sastavnog dijela teškoga vremena koje je ljude tada okruživalo. Profesorica Zalar podsjetila nas je i na velike pisce koji su utjecali na razvoj komičnog, poput Marka Twaina i Jonathana Swifta.
Nadalje smo u predavanju razmišljali o funkciji komičnoga u priči, odnosno bajci, te smo se dotaknuli glavnih mehanizama potrebnih da bi priča postigla komičan efekt. Temelj komičnosti često su iznenađenje i odstupanje od očekivanog. Kada se u radnji pojavi nešto što narušava logičan slijed ili se lik ponaša potpuno neprikladno situaciji, mozak reagira smijehom. Smijeh je univerzalni jezik koji gradi most između pripovjedača i slušatelja, osiguravajući da priča ostane u sjećanju. Profesorica Zalar spomenula je i legendarnu knjigu O smijehu Henrija Bergsona, koja objašnjava smijeh kao sociološki pojam i osvjetljava njegovu ulogu u društvenoj interakciji.
Nakon stanke za ručak i kavu došlo je vrijeme i za praktični dio Dana bajki koji se odvijao u četiri radionice, a nakon radionica vratili smo se u Gradsku knjižnicu Krapina, gdje su nas dočekale kostimirane Maja Trupčević i Margareta Peršić.
Teca Kata i junak Nebojša
Maja Trupčević za sebe kaže da je majka, supruga, odgojiteljica, trenerica mentalne aritmetike i majstorica pripovjedačica. Obožava pripovijedati i nastupa na raznim manifestacijama na kojima se potiče kultura javnog govorenja. Organizira smotre pripovijedanja za djecu, osmišljava priče i igrokaze u kojima su djeca aktivni sudionici. Pomaže odgojiteljima pronaći put kako da priče ukomponiraju u svoj rad održavajući predavanja i radionice. Pripovijeda i kamišibaj tehnikom te se trudi edukacijama otvoriti put toj tehnici u osnovnim školama kao jednoj od metoda učenja.
Za ovaj pohod krapinskoj bajci izabrala je svoju baku, „Tecu Katu”, u čiji se lik vjerno i odjenula. Teca Kata stara je kumica, mudrijašica kojoj ne može promaknuti ni najnebitnija seoska stvar. Kada je vidjela da se okupilo mnoštvo na Danu bajki u Krapini, došla je i ona kako bi malo „pripovedala” s ljudima. U stilu prethodnica stand-up komedije, kao što je npr. Nela Eržišnik, posjetitelje je ukratko obavijestila o mukama koje prolazi jedna seoska žena još od same udaje pa sve do dana kada je počnu salijetati svakakve bolesti kojih se grozi. No Teca Kata je optimistična, iza nje ostaju samo vedri trenuci te ona vješto i najtežu životnu situaciju pretvori u šaljive momente. Time jasno šalje poruku o važnosti humora kao dijela pozitivnoga ljudskog mentaliteta.
Margareta Peršić u svojoj izvedbi kombinira elemente pripovijedanja, pantomime i kazališta. Pripovjedna predstava počiva na tradicijskim pripovjednim znanjima, a često koristi animacijske i minimalne scenske elemente kako bi zvukom ili bojom pridonijela izravnijem stvaranju mentalne slike kod publike. To je vrlo ekspresivna forma koja se oslanja na mimiku, geste, govor tijela te glasovne varijacije. Za ovaj susret izabrala je staru bajku o junaku Nebojši i njegovu iskrenom srcu. Margareta nas često ostavi u nedoumici kako zapravo bajka treba završiti i što je (u ovom slučaju Nebojša) možda mogao učiniti da si poboljša život, a to nije napravio, nego je ostao vjeran svojim načelima. Time je umjetnica poslala poruku kako konzumerizam nije nužno dobar jer se protivi slobodi izbora, jednostavnosti srca, pa samim time i kreativnosti koja je u temelju svake bajke.
Na predstavama roditelji i djeca
Ovogodišnji, 9. Dan bajki i priča organizirali su Hrvatsko knjižničarsko društvo, Knjižničarsko društvo Krapinsko-zagorske županije, Gradska knjižnica Krapina i Srednja škola Krapina. Program je financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija RH i Krapinsko-zagorske županije, uz sponzorsku podršku izdavačkih kuća Alfa i Školska knjiga. Publika se tijekom dana izmjenjivala; jutarnjem dijelu programa nazočilo je šezdesetak roditelja i djece, dok je u popodnevnom dijelu bilo četrdesetak posjetitelja, uglavnom knjižničara i odgojitelja.
Vidimo se sljedeće godine u još većem broju na jubilarnom 10. Danu bajki i priča, a do tada neka nam svaki dan bude jedna velika bajka!
„Šaka suza, vreća smija, ča je život vengo fantazija”
Moto radionice (voditeljica Margareta Perišić) riječi su spisateljice L. Carroll: „Ako je glava prazna, nažalost, ni najbolji humor vas neće spasiti.” Kad junaci zaplaču i kroz suze puste ono što srce više ne može izdržati, tada nam je, kao i tim junacima, darovan humor kako bismo uz njega prihvatili život i uz smijeh shvatili apsurde koje glava ne može pojmiti. Humor tada biva oslobađajuća točka na kojoj se mogu pojaviti i suze. Suze i smijeh dva su lica iste medalje, a oboje svakako služe kao lijek koji se ne može isforsirati. Na primjerima humora u bajkama sudionici radionice istraživali su točku prekretnicu koja dovodi do smiješnih situacija.
„Potukli se fratri na crkveni vrati: humor u bajkama”
Što se dogodi kad se ozbiljni likovi počnu ponašati neozbiljno? Upravo tu počinje igra, smijeh i priča. Radionica (voditeljica Miljenka Benc) polazi od kratke, ritmičke usmene forme „Potukli se fratri na crkveni vrati”, koja je primjer jezične jezgre s izraženim humorističnim i apsurdnim elementima. Takvi fragmenti usmene tradicije, bliski djeci po svojoj zvučnosti, sažetosti i ritmičnosti, predstavljaju snažan poticaj za razvoj govorne kreativnosti i pripovijedanja. Tijekom radionice istraživali su se procesi nastajanja humora u jeziku: kontrastom, pretjerivanjem i neočekivanim situacijama te kako se iz jedne rečenice može razviti cjelovita priča. Polazeći od jednostavnog izraza, sudionici su ulazili u vođeni proces stvaranja autorskih bajki u kojima humor postaje pokretač radnje, oblikuje likove i otvara prostor za neočekivane obrate.
„Bajkoviti robot koji je učio hrvatski jezik”
Povezivanjem elektrotehnike i hrvatskog jezika (voditeljica Sandra Šimunović) nastaje humoristična bajka maštovitog sadržaja, ali i tehničke utemeljenosti. Hrvatski jezik daje narativnu strukturu i izražajnost, dok elektrotehnika osigurava realistične, suvremene i komične elemente, čime se razvija interdisciplinarno razumijevanje i kreativno razmišljanje. U elektrotehničkom dijelu osmišljava se tehnička podloga priče. Robot kao lik temelji se na stvarnim pojmovima poput električne energije, strujnih krugova, senzora i upravljačkih sustava, a njegov je cilj unijeti smiješne situacije u bajkoviti svijet. Zanimljivim i suvremenim pristupom u radionici se interpretirao bajkoviti sadržaj, pri čemu je naglasak ostao na jasnoći izraza, pravilnoj uporabi jezika te uočavanju osnovnih obilježja bajke (likovi, radnja, elementi čudesnog, elementi početka i kraja, pouka). Nakon poučnog igrokaza koji je pred sudionicima izvela cijela obitelj Šimunović, i sami članovi radionice dali su se na posao i osmislili svoju modernu bajku.
Vođeno razgledavanje Muzeja krapinskih neandertalaca
Muzej krapinskih neandertalaca, površine 1200 četvornih metara, smješten je uz samo nalazište, između brda Hušnjakovo i Josipovac. Izgrađen je od betonske konstrukcije u obliku pećine, a planinarskom je stazom povezan sa samim nalazištem. U ovoj muzejskoj pećini prikazan je život obitelji neandertalaca, a lutke koje vjerno prikazuju njihov izgled rad su Elisabeth Daynès, poznate francuske kiparice čija je specijalnost hiperrealistična rekonstrukcija hominida iz sačuvanih fosila. Gradnja muzeja započela je 1999. godine, na stotu obljetnicu otkrića nalazišta krapinskog pračovjeka, a 28. veljače 2010. muzej je svečano otvoren. Svakako smo smatrali da je razgledavanje Muzeja poseban doživljaj koji, iako se temelji na potvrđenim činjenicama, putem vrlo realističnih eksponata posjetitelju prenosi poseban ugođaj.