Promjene i cjelodnevna škola

U odgojno-obrazovnim ustanovama promjene su dio svakodnevice, pomažu nam da razumijemo okružje u kojemu se nalazimo, u razumijevanju okolnosti i ostvarenju zacrtanih ciljeva. Zato moraju biti dosljedne i kvalitetne, a važno je ne bojati ih se jer se uz promjene razvijamo i pomičemo vlastite granice. Kvalitetne promjene u odgojno-obrazovnom sustavu mogu se dogoditi samo ako dođu iznutra, iz kulture odgojno-obrazovne ustanove, istaknuto je na otvorenju Jesenske škole HPKZ-a s temom „Promjene uz koje rastemo i cjelodnevna škola”, koja je održana od 4. do 6. prosinca u Opatiji, i na kojoj je sudjelovalo oko 150 učitelja razredne nastave, stručnih suradnika i ravnatelja osnovnih škola iz cijele Hrvatske. Pridružili su im se Vesna Šerepac, ravnateljica Uprave za odgoj i obrazovanje u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Vinko Filipović, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, i Siniša Opić, dekan Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kako je istaknuo Nevio Šetić, predsjednik HPKZ-a otvarajući ovaj stručni skup, cjelodnevna škola projekt je Ministarstva znanosti i obrazovanja koji će stubokom promijeniti hrvatsku osnovnu školu. Ulagat će se mnogo novca u školske zgrade i njihovo opremanje, ali mnogo je važnije ulaganje u ljude, stručnjake, u njihovo stručno usavršavanje, u mijenjanje modela poučavanja. Tijekom tri dana sudionici su imali prigodu poslušati 13 plenarnih predavanja te sudjelovati u šest radionica i čuti čak 53 primjera dobre prakse i to je ono što oplemenjuje ovakve stručne skupove. No, najveću pažnju privukla je panel-rasprava o cjelodnevnoj školi koju su moderirali Josip Burušić, savjetnik ministra znanosti i obrazovanja, i Slaven Staklenac, ravnatelj zagrebačke OŠ Većeslava Holjevca. Na panelu su sudjelovali Helena Knežević, ravnateljica OŠ Podolice, Vlatka Žganec, učiteljica razredne nastave u OŠ Podturen, Mirjana Džakula, učiteljica hrvatskog jezika u OŠ Slakovci, Marko Damjanović, pedagog u OŠ Strizivojna, i Marija Jurić, psihologinja u OŠ Drenje. Postavljeno je mnogo pitanja vezanih za cjelodnevnu školu. Ponajprije, što je bio najveći izazov kad je riječ o eksperimentalnoj provedbi CDŠ-a. ‒ Imamo 17 razrednih odjeljenja, gradska smo škola, ali imamo mnogo nastavnika koji rade u više škola i to stvara probleme u rasporedu sati. Problem je i to što učitelji moraju tijekom jednoga nastavnog sata u relativno velikim razrednim odjelima održati i redovnu nastavu, i raditi dopunski i dodatno, i posvetiti se učenicima s teškoćama i onima darovitima, i u A2 programima ta je ispremiješanost veliko opterećenje za njih odnosno uvijek otvara pitanje kome da se učitelj posveti ‒ rekla je Vlatka Knežević. ‒ U početku je bilo nesporazuma i negodovanja učitelja zbog toga što im mi stručni suradnici dolazimo na nastavu, ali to je sve zato da surađujemo, da jedni drugima pomognemo, da si budemo podrška, jer svi želimo samo najbolje za naše učenike, želimo zajednički kreirati nove sadržaje, ohrabriti učitelje da iziđu