Dr. sc. Ivo Kalinski (1940. – 2025.)

Ivo Kalinski (Črečan kod Sv. Ivana Zeline, 8. ožujka 1940. – Zagreb, 26. travnja 2025.), antologijski književnik i znanstvenik (jezikoslovac, leksikograf /dijalektolog) esejist, urednik..., autor dvadesetak raznorodnih djela, suvremeni je intelektualac višestrukovne i bilingvalne kompetencije – ovjerene u pet i pol desetljeća umjetničke i znanstvene prakse, od prvih (kajkavskih) stihova u časopisu Kaj (1/1971.). Antologiziran 1975. (M. Kuzmanović, Antologija novije kajkavske lirike, Kaj 3-5/1975.), a prije prve, kajkavske, zbirke (Pha kaj, 1979.) – ocijenjen je književnim i intelektualističkim bardom, bez premca u suvremenom hrvatskom (kajkavskom) pjesništvu. Prema mjerodavnoj književnoj kritici (Milanja, Skok...), Kalinski uspostavlja suvremenu poveznicu sa „središnjom” hrvatskom književnosti, korespondirajući nadmoćno s kreativnim znacima svjetske poezije. Izrazita neoegzistencijalistička poetika dominanta je njegova i kajkavskoga i standardnojezičnoga opusa (od poezije, kratke proze i romaneskne strukture).

Sustavno se bavio proučavanjem jezične i estetske strane, pretežito kajkavske, književnosti, kajkavskom leksikografijom, dijalektologijom i poviješću jezika.

Svojim više no polustoljetnim djelovanjem u Kajkavskom spravišču, društvu za širenje i unaprjeđivanje znanosti i umjetnosti – nakladniku časopisa Kaj – odakle nam je i stigla ova žalobna vijest – nemjerljivo je zadužio hrvatsku kulturu i znanost, osobito objavljenim djelima (u 60-ak bibliografskih jedinica) u prilog jezičnom i književnom dostojanstvu i kontinuitetu kajkavske umjetničke riječi, kajkavskoga jezika, kao i u književno-znanstvenim programima Društva (Hrvatski književni putopis, Jezičnica kajkaviana...).

Član je Kajkavskoga spravišča od 1973. (od njegova početka prije prerastanja iz KUD-a Ksaver Šandor Gjalski). Bio mu je dopredsjednikom, predsjednikom (2019. – 2023.), potom počasnim predsjednikom. Bogata je suradnja Ive Kalinskoga s Kajem, časopisom za književnost, umjetnost, kulturu – autorska, antologičarska od 1971. te urednička do kraja života. Bio mu je glavni urednik od 1983. do kraja 1990. godine.

U Maloj biblioteci Spravišča „Ignac Kristijanović”, među ostalim, objavio je dvije kajkavske pjesničke zbirke – Valctakt i lajno, 1984., Blindjerana pizza / nadnaslovljeno: Cicirici & Senjali, 2007. – te znanstvenu monografiju Poetika i jezik kajkavskih pjesama Dragutina Domjanića, 1988. Pred izlaskom je, kao simbolska ostavština, manifestna Kalinskijeva kajkavsko-štokavska zbirka Japa, japek, japica – Tata, tatek, tatica / Kajkavsko-štokavski poetski i jezični panoptikum.

Nek mu je vekivečna – iz njegova stiha rečeno – gloria kajkaviana!

(Izvor: Kajkavsko spravišče)