Odlazak razočaranog prosvjetara: „Eh, da je bilo mudrosti, a nije...”

Profesor Zlatko Šešelj (Zagreb, 14. listopada 1952.) bio je hrvatski klasični filolog i prevoditelj, ravnatelj nekadašnjeg Obrazovnog centra za jezike i zagrebačke javne Klasične gimnazije; osnivač Privatne klasične gimnazije (1996.), saborski zastupnik (2000. ‒ 2003.) te osnivač privatne Klasične osnovne škole (2022.). Završio je zagrebačku Klasičnu gimnaziju, a potom Filozofski fakultet, na kojemu je od 1975. radio kao profesor grčkog i latinskog jezika. Dvije godine ranije bio je među osnivačima časopisa Latina et Graeca, čiji je dugogodišnji glavni urednik.

Od vremena Stipe Šuvara, Zlatko Šešelj uporno je kritizirao reformske ideje gotovo svakoga novopridošlog ministra obrazovanja, vidjevši u njima smokvin list za osobne i/li stranačke probitke. U kritikama je uvijek bio sažet, jasan, često brutalan. To ga je vjerojatno koštalo smjene s čela javne Klasične gimnazije za mandata Ljilje Vokić. Vrlo brzo nakon smjene, Šešelj je osnovao privatnu klasičnu gimnaziju. Riječ je o školi koja je uspjela podići ljestvicu kvalitete obrazovanja, a Šešeljevo uporno ponavljanje kako roditelji u privatnoj školi ne plaćaju ocjene već marljivost i predanost nastavnika postupno je dovelo do drukčijeg, pozitivnijeg odnosa javnosti prema privatnom obrazovanju. Šešeljeva gimnazija pritom je bila uzor i model mnogima, ne samo poduzetnicima u obrazovanju, već i profesorima u javnim gimnazijama koji su mu znali dolaziti po savjete.

U veljači 2000. izabran je u Hrvatski sabor na listi SDP-a, a tri godine kasnije podnio je ostavku u znak prosvjeda zbog koncepta obrazovne reforme kakvu je predlagao HSS-ov ministar prosvjete Vladimir Strugar. Ipak, uzrok odlasku iz Sabora ipak treba pripisati njegovu izrazitom nezadovoljstvu HSS-om za kojega je smatrao kako si previše dopušta (Zlatko Tomčić) i nesmiljeno ucjenjuje SDP.

Profesor Šešelj jednu je skupinu u društvu uporno stavljao na prvo mjesto ‒ učenike. „Hrvatski školski sustav danas je nakaradan i toksičan. Umjesto da potiče učenike, on stvara shizofrenu situaciju. Umjesto da u središte stavi učenika i njegovu znatiželju, on stavlja brojke koje učenike guraju u bolju poziciju. Ma koliko te brojke bile netočne, iznuđene ili besmislene. Ako od prvog razreda osnovne škole moraš biti iz svih predmeta ocijenjen odličnim da bi se upisao u 'bolje' škole, onda se postavlja pitanje zašto u našoj zajednici, koju svi podržavaju svojim porezom, postoje 'bolje' i one 'lošije' škole? Što je društvena zajednica koju zovemo Republikom Hrvatskom, ili lokalnom samoupravom, učinila da sve škole dođu na sličnu razinu? S kojim se pravom naš novac troši tako da postoje 'loše' škole? Biste li vi kupujući u istom dućanu pristali da netko za iste pare dobije 'bolju' robu, a vi 'lošiju' ili obrnuto? Odavno smo naučili da robu koja ne odgovara ('lošija') vraćamo prodavaču čim primijetimo da nešto ne odgovara željenom ili deklariranom, ali kad je školstvo u pitanju nitko ne postavlja pitanje zašto, za iste pare, neki dobiju 'bolju', a neki 'lošiju' školu. Jer su imali u 6. razredu osnovne škole četvorku iz tjelesnog odgoja?”, rekao je u jednom od intervjua 2019. godine.

Profesor Šešelj nije se nikada smatrao intelektualcem, samo, kako je rekao jednom prilikom, obrazovanim čovjekom. „Za intelektualca mi nedostaju mnoga svojstva. Uostalom, u ovoj zemlji intelektualci se mogu nabrojiti na prste jedne ruke. Zašto pak obrazovani ljudi šute, ne znam ni sam. A sasvim iskreno, kad pogledam rezultate moje 'glasnosti' u proteklih tridesetak godina, oni su porazni. Živimo u zemlji zaborava i zemlji neslušanja”, rekao je prije 13 godina u razgovoru za Jutarnji, uz dodatak: „Nitko nikad nije poslušao nijednu jedinu rečenicu koju sam javno izrekao.”

Činjenica jest da se nemali dio njegovih tvrdnji, na nesreću po školski sustav, pokazao kao točna predviđanja. S druge strane, dogodilo se i to da je koncept obrazovanja kakav je uveo u Privatnu klasičnu gimnaziju djelićem ipak bio 'kopiran', poput blokovske nastave koju je njegova škola uvela 20 godina prije nego što se nedavna prosvjetna vlast toga dosjetila uvesti u javne škole. „Nitko nas nije pitao ni za kakvu pomoć, savjet, demonstraciju”, izjavio je tada razočarano profesor, navodeći u jednom od posljednjih intervjua kako cijenu toga što blokovska nastava nije ušla u organizaciju školske nastave opet plaćaju učenici. Šešelj je, naime, silno želio da država iskoristi inovativne mogućnosti privatnog školstva: „Eh, da je bilo mudrosti, a nije...”