Poezija je uvijek tu – i kad je ne čujete i kad je ne vidite

Najdugovječnija pjesnička manifestacija u Hrvatskoj, 62. po redu Goranovo proljeće, svečano je otvorena 20. ožujska 2025. godine u Centru mladih Ribnjak u Zagrebu. Otvorenju je nazočio zamjenik gradonačelnika Zagreba Luka Korlaet, koji je tom prilikom istaknuo važnost književnosti i kulture u društvu. Uz njega, svečanosti je prisustvovala i pročelnica Gradskog ureda za kulturu Emina Višnić.

„Čini mi se da je poezija sama po sebi neka žila kucavica, neki ᾽basso continuo᾽, ta struja poezije koja teče kroz sve stvari. To je jedna divlja rijeka koja meandrira, ide, vraća se... Nekad je manje vidljiva, nekad je više vidljiva. Ovisi o epohi, ovisi o kulturnoj paradigmi, političkom stanju, stanju medija, ali ona je uvijek tu i neka vas ne zavara to kada je ne vidite i ne čujete”, ustvrdio je pjesnik Marko Pogačar, predsjednik manifestacije Goranovo proljeće.

Na otvorenju je izvedena praizvedbu djela O bolno svjetlo Lovre Žagara, studenta kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, napisanu posebno za 62. Goranovo proljeće. Skladba je nadahnuta stihovima iz Goranove poeme Jama. Glazbu su izvele na violi Mirjam Vedriš, a na oboi Ana Ciglenečki. 

Posebno mjesto u programu zauzelo je čitanje pjesama ovogodišnjih laureatkinja Goranova proljeća. Nagrada „Ivan Goran Kovačić” za najbolju pjesničku zbirku tiskanu u posljednje dvije godine dodijeljena je Mariji Andrijašević, dok je nagradu „Goran” za mlade pjesnike osvojila Dorotea Šušak. Zanimljivo je spomenuti da je i Marija Andrijašević tom nagradom bila ovjenčana 2007. godine. Uz njih nastupilo je još petnaestak domaćih pjesnikinja i pjesnika svih generacija koji su čitali svoje pjesme, donoseći raznolike poetike i stilove, dok je zaključak večeri obilježio nastup Rade Šerbedžije uz prateći bend.

Goranovo proljeće nastavilo se sutradan, 21. ožujka 2025. u Goranovu rodnom Lukovdolu, programom u Domu kulture gdje su svečano dodijeljene nagrade „Ivan Goran Kovačić” za najbolju pjesničku knjigu i „Goran” za mlade pjesnike te nagrade učenicima osnovnih i srednjih škola. 

Natječaj za literarne radove učenika osnovnih i srednjih škola raspisuje Književna manifestacija Goranovo proljeće koja djeluje u okviru Gradske knjižnice Ivana Gorana Kovačića Vrbovsko. Prosudbena komisija u sastavu Ana Brnardić i Goran Čolakhodžić donijela je jednoglasnu odluku da se nagrade dodijele sljedećim učenicama i učenicima:

U kategoriji učenika osnovnih škola prva je nagrada dodijeljena Ruđeru Horvatu, učeniku 6. razreda OŠ Trsat iz Rijeke, s mentoricom Andreom Fodor Matijević; druga nagrada otišla je u ruke Klari Žagmešter, učenici 7. razreda OŠ Ante Kovačića iz Marije Gorice, s mentoricom Anom Mlinar; a treća nagrada Barbari Petrčić, učenici 4. razreda OŠ Dragojle Jarnević iz Karlovca, s mentoricom Andrejom Kralovec. Žiri je odlučio posebno pohvaliti pjesničke radove učenice Lane Horvat iz Ludbrega i Lukasa Kokela iz Vrbovca.

U kategoriji učenika srednjih škola prvu je nagradu osvojio Lovro Rešetar, učenik 4. razreda gimnazijskog programa Srednje škole Ivanec, s mentoricom Majom Držaić; druga nagrada dodijeljena je Petri Žepini, učenici 3. razreda gimnazijskog programa Srednje škole u Benkovcu, s mentoricom Anđelom Mijić Torlak, a treća nagrada Evi Svjetličić, učenici 3. razreda Gimnazije Požega, s mentoricom Kristinom Lešić. 

Nakon Lukovdola, manifestacija se preselila u Rijeku, gdje se, među ostalim, odvijao program posvećen platformi Versopolis, europskoj mreži pjesničkih festivala koja promiče nove i zanimljive europske glasove, a predstavljeno je i dvotomno izdanje izabranih pjesama Predraga Lucića Južno dvorište. U Rijeci je službeno i zatvorena manifestacija nastupom ovogodišnjih laureatkinja. 

Goranovo proljeće podupiru Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb, Grad Rijeka, Versopolis, Veleposlanstvo Španjolske u Zagrebu, Institut Cervantes i Francuski institut u Hrvatskoj, a svečano otvorenje izvedeno je u suradnji s Odsjekom za indologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Muzičkom akademijom u Zagrebu, Akademijom dramske umjetnosti, Školom za modu i dizajn te Centrom mladih Ribnjak. 

Kao poseban prilog ovom izvješću objavljujemo nagrađene pjesme i obrazloženja nagrada.

(Tekst i fotografije – izvor: SKUD Ivan Goran Kovačić)

 

Nagrađeni učenici i obrazloženja nagrada u kategoriji osnovnih škola

1. nagrada – Ruđer Horvat, 6. razred

OŠ Trsat, Rijeka

mentorica Andrea Fodor Matijević, prof.

Balada o tužnom sendviču

To bijaše jednom davno u Škotskoj

U granitno sivom gradu Aberdeenu,

Od kojeg jedino sivlja moja je situacija sa sendvičem

Jer tamo, tom specijalitetu, svakoga traga minu.

 

Bijahu to crni dani kada sendvič je morao čuvati svatko

Jer ako bi pogled svrnuo samo na kratko

Krilata neman žnjopnula bi sendvič brzo i slatko.

Ta nesreća desi se meni iako sendvič sam čuvao (i jeo) marno.

Mom sendviču smrt u kljunu stiže od galeba što je kljunom niže kvarno.

 

Oh, taj tat! Oh, taj lupež ‒ što u zraku se spretno kreće!

 

Taj što tuđe sendviče ždere!

On u pirueti sendvič mi zgrabi i usput

Onako, za šalu, kljunom mi jaknu podere!

Žalim svoj jadni sendvič što do kraja služio mi je vjerno.

Od tada galeblji soj ne podnosim jer galeb mi ukra hranu,

I ako mi se jedan samo približi tjedan će dana pjevati u sopranu!

„Kako se proširuje prostor pjesničke slobode? Prije svega pažljivim čitanjem, ali i marljivim iskušavanjem vlastitog pisma, u dijalogu s pročitanim tekstovima. Pjesma možete biti vješto oblikovana, imati dobar ritam i finu zvučnost, ali upravo je signali dijaloga s drugim tekstovima čine punokrvnom i zanimljivom. Takve nam je pjesme predstavio Ruđer Horvat, koji svoje pisanje uspješno isprobava u različitim formama, kao što su balada ili haiku (Bajka. U šumi / Ili pak na planini, / Ista, nepromjenjiva.), pritom nam dokazujući da se vješto kreće i u višim i u nižim pjesničkim registrima. I u njegovoj budućoj poeziji, kao što je pokazao u ovim pjesmama, nadamo se dobro odmjerenom humoru i zanimljivim jezičnim igrama.”

2. nagrada – Klara Žagmešter, 7. razred

OŠ Ante Kovačića, Marija Gorica

mentorica Ana Mlinar, prof.

Kak je negdar bilo

Saki ti to povida

kak je to negdar bilo:

 

Kak su v školu hodili,

kaj su pokle škole dilali,

kak su se zi živinum mučili

i kak su seno premitali.

S kuliko lit su na pašu hodili,

kak su h štacunu za drobne pineze

jedva bonbona kupili.

Kak nisu imali se kak mi danas,

kak su z motikam po zemli tukli,

kak su rubje na ruke riflali

i kak nisu tak puno jili

kaj su siromašni bili.

 

A ja si štundiram:

 

To vam je negdar tak bilo,

al sat se premenilo!

„U dijalektalnoj poeziji atmosfera nostalgije pretapa se s osjećajem blizine i sigurnosti domaćeg, prisnog i voljenog. Nostalgija proizlazi iz činjenice da je kraj, o kojem se piše, prožet starinom i izgubljenim vremenom: Kad dojdete na Gorica, / vidli bute zi sakog / briga jenu staru, staru/ hižu kaj na mojem / dvorišču stoji. // H njoj je moja / stara baka živila, / a unda je prešla. Ali upravo je jezik taj koji pruža sigurnost domaćeg i povezuje one koji su prešli s mladima i punima živosti, pronosi isti humor, ali i unosi svježinu suvremenog pogleda. Klara Žagmešter vodi nas na Gorica pjesnički vješto i sigurno i nadamo se da je ovo tek početak dugog putovanja s ovom pjesnikinjom.”

3. nagrada – Barbara Petrčić, 4. razred

OŠ Dragojle Jarnević, Karlovac,

mentorica: Andreja Kralovec, prof.

Dućan

Baš je bučan

Naš mali dućan.

Vrlo je mali,

Ali dućan pravi.

 

U njemu radi ljubazna teta,

Po imenu Reta.

Novčićima ona zvecka,

Nožićem salamu recka.

 

Prodaje mlijeko za piće,

Voće tko hoće,

Meso koje se peče,

Kruhove manje i veće.

 

Ima tu hrane tekuće,

A ima i krute,

Čokolade i bombona

Da se djeca ne ljute.

„Dobra pjesma može biti izgrađena na osobitom detalju, a pretvaranje opaženog detalja u pjesnički motiv koji zaokuplja i veseli čitatelja posebna je vještina. Takvo umijeće u svojim nam je radovima pokazala Barbara Petrčić, koja, osim što, hodajući u cipelama što imaju mekan cvijet na vanjskoj strani, gradi raznolik, zanimljiv i radostan pjesnički svijet, čini to s humorom i posve neopterećeno, baš kako se nadamo da će nastaviti i u svojim budućim radovima.” 

Nagrađeni učenici i obrazloženja nagrada u kategoriji srednjih škola

1. nagrada – Lovro Rešetar, 4. razred

SŠ Ivanec (gimnazijski program), Ivanec,

mentorica Maja Držaić, prof. 

Evangelium hominis

U početku nije bilo Riječi, samo disanje.

Ne nečije, ne moje, ne tvoje – samo disanje

što se kotrljalo kroz prostor,

toplo poput daha na staklu, nestalno poput

misli u zoru. I već tada, prije jezika, prije imena,

čovjek je znao da postoji.

I nije bilo glasa s neba,

nije bilo gorućeg grma,

nije bilo kamenih ploča što bi obznanile Zakon.

Samo koža, krv i vrijeme.

Prva molitva nije bila izgovorena.

Bila je stisnuta šaka, glad u trbuhu,

bila je dlan položen na grudi drugog bića,

kako bi se osjetilo da unutra kuca nešto isto.

I kada je čovjek prohodao svijetom,

nije ga podijelio na sveto i profano.

Nije znao za grijeh, nije znao za otkupljenje.

Samo je znao da je gladan, da ga kiša hladi,

da se u noći boji onoga što ne vidi.

Nije imao raj, nije imao pakao.

Imao je horizont.

I nadao se da tamo negdje iza postoji

nešto više od njega samog.

Bog nije bio otkriven.

Bog je bio stvoren.

Iz potrebe, iz tuge, iz neznanja,

 

iz toga da nije mogao podnijeti misao

da je sve samo prah i kosti,

da će doći vrijeme kad više neće biti tragova,

kad više neće biti imena,

kad više neće biti njega.

Ali i tada, kad bi obrisao sve riječi,

sve molitve, sve knjige, sve proroke,

kad bi zgulio slojeve stoljeća,

ostala bi ona ista stvar s početka:

disanje.

I u tom disanju,

u tom ritmu postojanja,

u tom malom, neizgovorenom svjedočanstvu,

sažeo je život.

„Lovro Rešetar mladi je pjesnik koji se ove godine posebno istaknuo ambicioznošću ideja i uspjelošću izvedbe, misaonošću i sadržajnošću svojih pjesama. Već na prvo čitanje uviđamo da je riječ o autoru koji točno zna što i kako želi postići, a prije svega naslućujemo njegovu načitanost i već određeni 'staž' u umjetničkom bavljenju riječima. Tako je rođena povijest. / Ne kao istina, / nego kao pokušaj da se prevari smrt, završava drugi dio, nije pretjerano reći, filozofsko-antropološke poeme Evangelium hominis. Mladi autor, osim što se doima prilično mudrim, k tome suvereno vlada slobodnim stihom i donosi sažete, jake slike bez jezičnih viškova, a patos je tu uvijek podređen kritičkoj misli, pa i ironiji.”

2. nagrada – Petra Žepina, 3. razred

SŠ kneza Branimira (gimnazijski program), Benkovac,

mentorica Anđela Mijić Torlak, prof.

Tajne mojih kostiju

Koncept da imam pretke oduvijek me očaravao.

Kako misliš da je moja krv prolivena poviješću,

da teče dublje nego korijenje najstarijeg hrasta?

Postojala je osoba očiju istih kao moje?

Možda je voljela čitati i pričati mojim glasom,

bila je građena od istih kostiju kao moje kosti.

 

Kako misliš, da nosim lice tih nepoznatih ljudi,

koji su imali svoju priču,

koja nije ista kao moja,

a opet, neizbrisivo je urezana u moje biće?

Jesam li ja plod njihovih postignuća

ili pak njihovih najvećih pogrešaka?

Jesam li tek jedna od njih,

na beskrajnoj liniji koja raste i proteže se kroz zaborav,

ili sam možda ta točka u kojoj prošlost staje zauvijek?

 

Gledali su isto nebo kao ja, ali kroz svijetlo starih dana.

Jesu li, poput mene, slušali šaptanje starih duša u svojoj glavi,

pitajući se o tim tajnama koje nas oblikuju?

Tko nas je stvorio? Tko je bio prvi od nas?

 

Jesu li oni znali da njihovi otkucaji srca,

uklopljeni u ritam povijesti neće stati,

nego će kucati kroz vječnost,

noseći nas dalje,

u sve što još treba doći.

„Još je jedna misaona pjesnikinja ove godine Petra Žepina, čije su pjesme diskurzivne, raspravljačke, te promišljaju vjeru, povijest i mitologiju. Crpeći nadahnuće iz neposredne životnosti, ali i iz visokih sfera kršćanstva (izgon iz raja, Kain i Abel) i starogrčkog mita (Orfej), Petra svoju poetiku gradi na opsežnom, gotovo baroknom izrazu koji uglavnom uspješno izbjegava prelazak u područje patetike, iako je na svoj način vrlo arhaičan. Autorica ispisuje prave pjesničke eseje i misli dok piše, što je odlika koju se kod mladih autora mora istinski cijeniti. Još jedna važna tema Petrine poezije ljubav, jer kako sama kaže: Vječni zakon, tiho šapće vjetar: / voli, jer to je jedino pravo / od početka u srce ti urezano.”

3. nagrada – Eva Svjetličić, 3. razred

Gimnazije Požega

mentorica Kristina Lešić, prof.

Pepeo

Vatra se ugasila,

ali nije prestala grijati.

Ostala je u zidovima, u tkanini,

u mirisu koji nikad ne izlazi iz kože.

 

Ispod vanjske hladnoće

ostala je toplina koju nisam poznavala,

samo tihi ostatak

nečega što je nekada gorjelo.

 

Oči su mi naučile gledati kroz dim,

koža se navikla na ožiljke,

jagodice postale otporne na toplinu,

a pluća na udio pepela.

 

Hodam po zgarištu,

po tlu koje je još uvijek čemerno

od vatre koja je sve bezdušno progutala

i ostavila opekline.

 

Učim hodati bez dima,

bez plamena koji je uvijek pokazivao put.

Sve što je ostalo od nekadašnjeg svijeta

sada je samo pepeo.

 

Rekli su da je kraj,

ali ono što je preostalo nije kraj,

to je nešto što samo mijenja oblik,

ali ne nestaje.

„Poeziju Eve Svjetličić nagrađujemo zbog autoričina izvrsno razvijenog osjećaja za konceptualizaciju i ciklizaciju pjesama: njezina Tetralogija o ljubavi ustrojena je kroz četiri elementa starogrčke kozmologije – vodu, zrak, zemlju i vatru – i pomno u svakom dijelu razrađuje navedene motive i iz njih gradi slike i usporedbe koji pripovijedaju i življom čine priču o nesretnoj, ali ipak preživljenoj ljubavi. Gotovo fizičarskom završnicom Tetralogije – Rekli su da je kraj, / ali ono što je preostalo nije kraj, / to je nešto što samo mijenja oblik, / ali ne nestaje – Eva zaokružuje svoj u biti klasični, uravnoteženi, upravo apolonski ciklus.”

POTPISI POD SLIKE: 

Sl. 1: Rade Šerbedžija i prateći bend na otvaranju ovogodišnjega Goranova proljeća u Centru mladih na Ribnjaku u Zagrebu

Sl. 2: Na otvorenju Goranova proljeća u Zagrebu praizvedena je skladba O bolno svjetlo Lovre Žagara, studenta kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, koju su izvele na violi Mirjam Vedriš, a na oboi Ana Ciglenečki

Sl. 3: Sa svečanosti dodjele nagrada ovogodišnjim laureatima Goranova proljeća u Domu kulture u Lukovdolu

Sl. 4: Svečanost u Lukovdolu uzveličali su i mali tamburaši

Sl. 5: Ovogodišnje laureatkinje Goranova proljeća Marija Andrijašević i Dorotea Šušak pred spomenikom Ivanu Goranu Kovačiću u Lukovdolu

Sl. 6: Ruđer Horvat, prvonagrađeni učenik u kategoriji osnovnih škola, pokraj spomenika I. G. Kovačiću u Lukovdolu (izvor: mrežna stranica škole)

Sl. 7: Lovro Rešetar, prvonagrađeni učenik u kategoriji srednjih škola, sa svojom mentoricom Majom Držaić (izvor: Facebook Knjižnica Srednje škole Ivanec)

Sl. 8 Polaganje cvijeća uz spomen-obilježje Ivanu Goranu Kovačiću u Lukovdolu