Morska avantura za pamćenje

Ako me išta može nadahnuti, pokrenuti, poslati na kraj svijeta ili izvesti bilo kakvu akrobatiku i držati me na nekom nestvarnom „levelu”, to su djeca i njihova volja za pomacima prema ljepšem, boljem, snažnijem. Iako su maturanti još u svibnju službeno prestali biti moji učenici, pokriće u ostvarivanju još jednog putovanja, bila je njihova želja da još jednom nekamo odemo zajedno. 

Termin je definiran krajem lipnja, nakon što je završen i posljednji ispit državne mature. Ponovo je bio postavljen samo jedan moj uvjet; program morate prihvatiti u cijelosti i... demokracija ‒ to sam ja; nema pritužbi, negacija; uživamo u svemu, ovaj put i u autofagiji (glad nazvana prihvatljivim rječnikom). Imali smo mi vrhunski smještaj i tri obroka svaki dan koji nam je ponovo osigurao Učenički dom Split i neizmjerno smo im zahvalni zbog toga, jer bez takve baze teško bismo mogli u ovakav pohod.

Program je često bio odmaknut od obroka, pa i od udobnog smještaja. Moja je vizija da gnijezdo mora biti visoko i izazovno da bi ptići poletjeli. Nije to eksperiment s tuđom djecom; moja su djeca pretpostavku već zapečatila i prebacila u aksiom. Dakle, od sedam dana, dva smo proveli u HŽ kapsuli. A mi o Hrvatskim željeznicama imamo samo riječi pohvale. Putovanje traje dugo, pa mi dugo i uživamo u putovanju. Iz vlaka, tradicionalno, u ponoć ulijećemo u more!

Prije 7 ujutro svi su budni jer po programu je planirano čišćenje oko potoka Trstenik. Čistoća Split d.o.o. ponudila se kao podrška, uz neskriveno iznenađenje zbog naše namjere. Poslijepodne je vrelo, na plus 37, a mi odlazimo na volonterski rad u Dječji dom Maestral. Tijekom radionice upoznali smo ih sa zelenim sokovima od voća i povrća te smo se naposljetku svi njima okrijepili u vrućem ljetnom danu. Emocije malih i velikih na najvišoj su razini. Poklanjaju nam zahvalnicu, ispunjenu prekrasnim crtežima mališana. Ostatak dana oslobođen je za kupanje, šetnju, što god.

Sutradan idemo na Cetinu. Nosimo kamp-opremu i hranu koju sami pripremamo. U prvom susretu sa šumom djevojke koje su prvi put ovdje pitaju ima li u šumi bubica. U sljedećem trenutku mačetom prave prostor za šatore, čiste putove i smeće koje je ostalo od proslave 1. svibnja. Ljepota Cetine odagnala im je sve strahove. Spustila se noć, a oni ne pale lampice jer se oduševljavaju nebom punim zvijezda. U šumi smijeh i veselje. Ja sam umorna i ne mogu gledati, oni i nakon ponoći imaju energiju za još. Budim se ranom zorom, a neki su u rijeci od šest. Kažu, bilo im je žao prespavati jutro. Radije bi ostali još malo u šumi i predlažu da otkažemo i ručak. I jesmo.

Sljedeći dan smo proveli na Šolti. Svake godine odemo na drugi otok, a Šoltu još nitko nije vidio. Prijepodne smo proveli na divljoj plaži kupajući se u zaljevu tirkiznog mora. Neki plivaju, neki rone, pa mi nikako ne štima brojčano stanje dok ih pogledom skupljam po zaljevu. Na povratku su željeli „Bolt” za prijevoz na ručak. Dodala sam malo spartanskog i donijela odluku da ćemo pješke. Ručak, pa plaža.

Sutradan navečer krećemo kući, vlakom naravno. Posljednji zadatak: ustati prije zore i izlazak Sunca dočekati na Marjanu. Popeli smo se na vrh, uhvatili bezbroj nesvakidašnje lijepih prizora i spustili se do plaža na južnom dijelu Marjana. Otišli smo prije doručka, a na Marjanu nema dućana, u ruksacima samo voda. Kažu, gladni su i umorni; ne mogu plivati. Uvjeravam ih da je odlično povremeno gladovati i da gladovanjem pokreću autofagiju. Ulaze u more, nisu više gladni. More im je odagnalo i umor i glad.

Navečer smo u vlaku. Izmjenjujemo fotografije i dojmove. Jedna maturantica kaže: „Leptir je zamahnuo krilima i promijenio moj svijet. U potpunosti smo ispunili misiju putovanja!”

Naposljetku, već mi nedostaje sve ono što je disalo s nama sve ove dane. Svaka pohvala učenicima za nošenje s novim situacijama, za ponašanje, za sve odrade. Nadam se da ih je ovo putovanje naučilo koliko možemo biti korisni, a da nam istodobno bude lijepo. U nekim su trenutcima bili strpljivi, a u nekima izdržljivi, sve što je situacija zahtijevala. Tako sam ponosna i sretna što sam s njima proživjela dio života u jednom kratkom, ali intenzivnom periodu. Željela bih da sve proživljeno bude čisti dobitak i da se dalje izgrađuju u snažne, požrtvovne i sretne pojedince.

Sigurna sam da su spremni mijenjati svijet nabolje! Naposljetku, pojedinci mijenjaju svijet, ne čopor!