Hrabrost viđena dječjim očima

U Hrvatskom domu u Križevcima u subotu, 27. travnja 2024., održana je završna svečanost 13. Susreta hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić” za književno i likovno stvaralaštvo učenika osnovnih škola u Republici Hrvatskoj. Tom su prigodom dodijeljene nagrade učenicima najuspjelijih radova, likovni su radovi prikazani na prigodnoj izložbi „Darovi hrabrosti“, dio književnih radova javno je izveden, a najširi je izbor radova po žanrovima (poezija, proza, igrokazi) objavljen u zborniku Škola hrabrosti. Nakon toga je teatrologinja prof. dr. sc. Sanja Nikčević održala predavanje „Kršćanske vrednote u dječjem stvaralaštvu” za mentore, a učiteljice Lucija Martinčić i Jelena Kuzijev održale su radionicu za učenike. Svečanost je završena turističkim obilaskom Križevaca. Uime organizatora Susret su predvodili ravnatelj Osnovne škole Ljudevita Modeca Tomislav Bogdanović sa suradnicama Martinom Valec-Rebić i Danijelom Zagorec te cjelokupnim kolektivom škole, kao i predsjednica Udruge za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić” doc. dr. sc. Tanja Baran. Sudjelovali su pročelnici za društvene djelatnosti grada Križevaca i Koprivničko-križevačke županije Sandro Novosel i Ana Mušlek.

U žanru poezije prvu je nagradu stručnog ocjenjivačkog suda za pjesmu Odrekao sam se straha osvojio učenik 3. razreda Osnovne škole Frana Galovića iz Zagreba Mika Brkić (mentorica Janja Škraba-Stanešić). Druga je nagrada za pjesmu Što je kuražen? pripala Greti Zamudi, učenici 4. razreda Osnovne škole Tomaša Goričanca iz Male Subotice (mentorica Ljiljana Rinkovec). Treću je nagradu osvojila učenica 7. razreda Osnovne škole Čavle Ana Pavlić za pjesmu Molitva za hrabrost (mentorica Dolores Maršanić). Nagrade za poeziju učenicima i mentoricama uime pokrovitelja Glasa Koncila, koji je i nakladnik zbornika najuspjelijih radova, uručio je urednik Maloga koncila Vojmil Žic.

U žanru proze prvu je nagradu stručnog ocjenjivačkog suda za priču Nisam curica osvojio David Telebar, učenik 7. razreda Osnovne škole Petrijanec (mentorica Željka Rabuzin). Drugu je nagradu za rad Dvije domovine osvojio Artem Yakubovskiy, učenik 4. razreda Osnovne škole Turnić iz Rijeke (mentorica Vesna Rabak), dok je treća nagrada pripala Isabeli Zorko, učenici 7. razreda Osnovne škole Ante Kovačića iz Marije Gorice za rad Hrabrost (mentorica Ana Mlinar). Nagrade za prozu uime Naklade Ljevak uručila je Anica Dominić.

U žanru igrokaza prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda za igrokaz Sestre Hrabrost osvojila je učenica 8. razreda Osnovne škole Visoko Ela Baneković (mentor Tibor Martan). Druga nagrada za igrokaz Dohvatit ćeš nebo pripala je Ani Jurić, učenici 6. razreda Osnovne škole „Davorin Trstenjak” iz Podgajaca Posavskih (mentorica Karolina Bakšaj), a treću nagradu za igrokaz Nisi sam osvojila je učenica 7. razreda Osnovne škole Gola Ana Bogadi (mentorica Marina Živković). Nagrade za igrokaz osigurala je izdavačka kuća Školska knjiga, a uručio ih je Marko Šaronja.

Prvu nagradu za likovno stvaralaštvo stručnog ocjenjivačkog suda za rad Hrabrost prvih kršćana osvojila je Paula Sović, učenica 8. razreda iz Krka, koja se na natječaj javila samostalno. Drugu nagradu za likovno stvaralaštvo za rad Hrabri planinari osvojila je Vida Brodarić, učenica 4. razreda Osnovne škole Tomaša Goričanca iz Male Subotice (mentorica Ljiljana Rinkovec), dok je treću nagradu za rad Dijete u požaru osvojila Leona Bartol Sever, učenica 4. razreda Osnovne škole Ljudevita Modeca iz Križevaca (mentorica Suzana Balić). Nagradu za likovno stvaralaštvo uime izdavačke kuće Verbum uručila je Dubravka Cimić-Mores.

Više je učenika i njihovih mentora dobilo dodatne nagrade nakladničkih kuća Profil Klett i Ogranka Matice hrvatske u Križevcima: za poeziju Martina Kušinec s mentoricom Andrijanom Kušinec (OŠ Vinica), Lana Potočnjak s mentoricom Željkom Rabuzin (OŠ Petrijanec), Laura Radmanović s mentoricom Darijom Mladin (OŠ Jesenice, Dugi Rat); za prozu Katja Oriović s mentoricom Ivanom Smolčić Padjen (OŠ „Nikole Tesle”, Rijeka), Karlo Pintarić s mentoricom Željkom Rabuzin (OŠ Petrijanec), Lara Vađon s mentoricom Suzanom Hranić (OŠ Sveti Đurđ); za igrokaz Monika Šmajgel s mentoricom Željkom Kalabek (IV. OŠ Bjelovar), za likovne radove Monika Sinković s mentoricom Vesnicom Mlinarić (OŠ „Braća Radić”, Koprivnica), Ana Šostaric s mentoricom Melitom Pek (OŠ Rovišće) i Anabel Negovetić s mentoricom Snježanom Kruhak (OŠ „Vladimir Gortan”, Rijeka).

Pokrovitelji završnoga susreta 13. „Dječjeg Kranjčića” 2023. bili su Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH, Grad Križevci, Koprivničko-križevačka županija, Školska knjiga, koja je darovala tisak knjige najuspjelijih radova, te Prigorski Media d. o. o. Doprinos organizaciji Susreta dale su križevačke župe sv. Ane te BDM Žalosne i sv. Marka Križevčanina, Destinacijska agencija Križevci, Pučko otvoreno učilište Križevci i roditelji učenika OŠ Ljudevita Modeca.

Završnoj je svečanosti prethodio natječaj koji je bio otvoren od 15. listopada do 15. prosinca 2023. godine. Organizatori Osnovna škole Ljudevita Modeca i Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić” predložili su da tema ovogodišnjega natječaja bude hrabrost. U Križevce je na natječaj pristiglo 178 književnih (u tri žanra – poezija, proza, igrokaz) te 135 likovnih radova iz ukupno 73 škole s područja cijele Republike Hrvatske. 

Susret hrvatskoga dječjega duhovnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić” jedini je natječaj i susret za dječje duhovno književno i likovno stvaralaštvo na nacionalnoj razini u Republici Hrvatskoj za djecu osnovnih škola. Nazvan je prema križevačkom župniku na glasu svetosti Stjepanu Kranjčiću koji je i sâm pisao književne radove katoličke tematike. Organizatori su raspisali natječaj na krilima uspješnoga natječaja i književnoga susreta za duhovnu književnost na nacionalnoj razini za odrasle – Susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić” koji će ove godine biti održan šesnaesti put. Dječjim susretom „Stjepan Kranjčić” želi se potaknuti stvaranje suvremenih dječjih duhovnih književnih (poezija, proza, igrokazi) i likovnih radova protkanih kršćanskim vrjednotama.

U suradnji i uz dopuštenje organizatora natječaja objavljujemo prvonagrađene radove u žanru poezije i proze te nagrađene likovne radove. Ostali odabrani radovi mogu se pronaći u zborniku Škola hrabrosti, dostupnom na portalu Udruga za promicanje znamenitih Križevčana „Dr. Stjepan Kranjčić”. (Izvor: https://kranjcic.hr/)

Odrekao sam se straha

Odrekao sam se straha

od visine i mraka,

da plivam i ronim

više se ne bojim.

Ni pauk ni zmija,

mačka ni pas,

kada mi priđu,

ne tražim spas.

Ali još uvijek

malo me prene,

kad odem van

bez ikog uz sebe.

Ali nekako mislim

i to će proći

jer kad ostanem sam

u tamnoj noći

i počnem brojat

korake svoje,

vidim da u stvari

ide nas dvoje.

To Isus uvijek

hoda uz mene,

svojom svjetlošću

tjera zle sjene.

I tada se odričem

i zadnjeg straha,

kad Isus kuca

na moja vrata.

Mika Brkić, 3. razred

Mentorica Janja Škraba-Stanešić

Osnovna škola Frana Galovića, Zagreb

1. nagrada

Što je kuražen?

Kuražen je on šteri se kmice boji,

a po noči sam vuni stoji.

Kuražen je i on šteri svojega pesa neče meti,

ali si ljuckoga rado oče v roke zeti.

Kuražen je on šteri se čmele boji,

a unda po senokoši bos beži.

Kuražen je i on šteri se zubara boji,

a na jegvom stolco sedi,

dok ga zob opče ne boli.

Kuražen je on šteri f školo ide

makar mu f glavo nikaj jako ne zide.

Je mortik kuražen i on 

šteri f školo bez zadače ide

pak mu kec v imenik dide?

To bormeš neje kuraž nego norost,

a takših ga koli mene dost.

Greta Zamuda, 4. razred

Mentorica Ljiljana Rinkovec

Osnovna škola Tomaša Goričanca, Mala Subotica

2. nagrada

Molitva za hrabrost

Hvalin te, Bože, ča si ga spasil!

Hvalin te, Bože, ča ga opet moren zagrlit i bušnut!

Hvalin te, Bože, čaj opet tu z manun!

Bože, na ovon svitu, ja san ti se

za preveć stvari zahvalila,

ma priču o mojmu ocu

ne moren pozabit.

Bit ću ti zahvalna

dok zrak na nos udišen,

dok brojin otkucaji srca,

dok mi krv teče niz žile…

Hvalin te ča si dal momu ocu

takovu snagu i hrabrost

da j bil jači od boli.

Hvala ti ča ga opet moren

pogjedat va oči

i reć mu da ga volin.

Ana Pavlić, 7. razred

Mentorica Dolores Maršanić

Osnovna škola Čavle

3. nagrada

Nisam curica

Valent je vrlo hrabar. Da, onaj Valent kojeg svi u našoj školi dobro znaju. On bi na satu radio avione od papira i bacao bi ih, avioni bi letjeli… Bilo ga je baš briga za posljedice i nije se bojao učitelja i učiteljica. To je vrlo hrabro. Pao je 5. razred već tri puta jer ne radi ništa osim zrakoplova. Njih radi odlično i svakodnevno. Učiteljima nedostaje hrabrosti da ga spriječe. Za mene je pasti razred nemoguće. Kad se sjetim moguće reakcije roditelja, odmah nisam hrabar poput Valenta.

Hrabrost je jedna od najvažnijih vrlina koju možeš imati. Hrabrost ti treba da zaratiš, ali i da spašavaš. Ratnici i liječnici, liječnici su najhrabriji. I ja se osjećam hrabro kraj njih kad trebam primiti injekciju, za tu radnju meni je stvarno potrebna hrabrost. Pomozi, Bože, izgovaram u sebi, ali ipak bih se najradije okrenuo još pred vratima. Tada se sjetim ratnika Valenta i aviona, pa nisam ni ja curica, i uđem kamo god treba. Rekao bih da sam dovoljno hrabar za jednog trinaestogodišnjaka, možda i hrabriji od nekih svojih vršnjaka. Uvijek branim slabije i govorim istinu, ne bojim se miševa i buba. Posjet zubaru ili pet minuta prije ispita je već nešto posve drugo. Tada jako duboko dišem da ostanem hrabar. Obožavam testirati hrabrost svoje sestre, prići joj polako iza leđa, u mraku, kada me ne očekuje. Vrisne tad kao luda, a kod zubara je puno hrabrija od mene.

Veliki dečko poput mene ne boji se jako mraka, malih mjesta, visine, dubine i jedinice, samo malo, ali se jako boji paralize sna. To je kad se usred noći probudiš, ali se ne možeš micati, a mozak ti prikaže sliku čudovišta u kutu sobe. Zanima li vas više, možete malo pretražiti na internetu ili se jednostavno samo pomoliti. Sve je nekako lakše kad vjerujete u dobro, tada vam i vaši strahovi izgledaju pomalo smiješno, zar ne?!

David Telebar, 7. razred

Mentorica Željka Rabuzin

Osnovna škola Petrijanec

1. nagrada

Dvije domovine 

Moje ime je Artem. Artem Yakubovskiy. Ukrajinac sam. Živio sam sretno svoje djetinjstvo u Kijevu. Sve do jednoga dana kada mi je prišla mama, zagrlila me i drhtavim glasom pokušala mi objasniti da je u mojoj domovini započeo rat. Nisam znao što je rat, niti da on može prekinuti dječje snove pa sam ostao šokiran. Ali za osjećaje nije bilo vremena.

Trpali smo hranu, vodu, odjeću u kofer… Tata nas je ispratio. Od tada ga nisam vidio. Autom smo se odvezli na željezničku stanicu. Mama i ja. Bila je velika gužva i puno vlakova na koje smo morali dugo čekati. Bilo nam je jako hladno pa smo moj prijatelj i ja morali trčati uokolo da bismo se malo ugrijali. Napokon vlak! Za kamo? Privio sam se uz prozor i gledao van. Nisam znao da posljednji put vidim svoju domovinu. Iz jednoga vlaka u drugi. Iz jednoga grada u drugi. Zatim u crkvu u kojoj smo prespavali i preporučili se dragom Bogu. Ponovno smo se ukrcali u vlak. Za Hrvatsku. Moju drugu domovinu. Tada to još nisam znao. Dva dana putovanja. Bio sam iscrpljen. Kada smo stigli, bio sam zbunjen, umoran. Neki drugi ljudi, neki drugi jezik, drugo pismo. Ali moja je mama iz Hrvatske. Jednom davno, prije mog rođenja, znam sada, proživjela je i ona sličnu sudbinu. Prvi put u Osijeku vidio sam uživo svoga djeda i baku. Oni su me tješili. Vrlo su nježni. Uživao sam u njihovoj kući punoj raznih životinja. Ali otišli smo dalje. 

Danas živim u Rijeci. Idem u školu. Idem na rimokatolički vjeronauk, učim engleski. Hrvatski već dobro govorim. I pišem. Ponovno sam sretan dječak. Imam puno prijatelja. Hrvatska je 128 moja druga domovina. Ipak sam ponekad sjetan. Priča o Vukovaru priča je i o gradu u Ukrajini. O hrabrim ljudima. Mislim da je i moja obitelj hrabra. Zato se svaki put pomolim Bogu za moje dvije domovine. Za mir, za sretno djetinjstvo, da rat prestane, za dječje snove, da odrasli mogu naći posao, da živimo u svojim domovima, da nas Bog sve zajedno čuva… Uzdam se u Božje milosrđe!

Artem Yakubovskiy, 4. razred

Mentorica Vesna Rabak

Osnovna škola Turnić, Rijeka

2. nagrada

Hrabrost

Čovjek je sjedio u ruševinama starog grada i promatrao cvijeće koje se iz ruševina probijalo da bi dobilo malo jutarnjeg sunca.

Čovjek je tako dugo ostao sjediti u tišini, čekajući svog druga. Drug dođe do njega i upita ga: – Ča činiš? Već si triba bit u taboru!

– Kaj bi radil? Ionak ne bumo niš s tim postignili. Ovi buju nas sve vubili i ne bu nikaj od nas ostalo.

– Ča si takov? Na tren tribaš pregruntati i pristat bit takov. Pobidit ćemo hi, sam ča tribaš jima vire.

– Znam ti ja to, al ne vidim kraj ovome. Alo, gle, ide Drago!

– Da vi znate kako se Krešetić ljuti na vas. Već ste trebali biti u kampu. Ajmo!

– Počekaj još malo, pogle ove tam rože. Kaj nisu krasne?

– Jesu, ali kakve veze imaju ruže s ovom situacijom?

– Gle kak rasteju. Cila se hiža zrušila na njih, a i dalje se boriju da prežive, da pobediju.

– Ča ti misliš o temu?

– A kaj bi mislil o tome?

– Gledaj bolje. Zgrada je veća i mogla je svojim padom oštetiti i ubiti ruže, ali nije zato što su se ruže borile da opstanu i uspjele su, iako su manje od zgrade. Podsjeća li te to na nešto?

– Na nas. 

Sva tri čovjeka ostanu stajati jedan do drugoga u tišini. 

– Bu se bilo v redu? Bumo preživili ovo?

– Ne znam. Ali samo imaj vjere i hrabrost i uspjet ćemo.

Isabela Zorko, 7. razred

Mentorica Ana Mlinar

Osnovna škola Ante Kovačića, Marija Gorica

3. nagrada