Kako postupiti kada se učenici tuže na postupanja učitelja

Poznata je izreka filozofa i glazbenika Alberta Schweitzera: Primjer nije glavni način utjecaja na druge. To je JEDINI način

U školama u kojima se u pravilu viče na učenike jednako se redovito redaju pritužbe kako su učenici glasni, kako upadaju u riječ, kako ne znaju slušati… Pritom ima i onih glasova koji će slavodobno ustvrditi da su na njegovu/njezinu satu mirni ko bubice.

Naravno da ne želimo da učenici budu mirni ko bubice. Ne želimo da se ne usude progovoriti. Ne želimo ni mi biti poput automatiziranih robota koji sve izgovaraju jednakim tonom.

Na sreću, između mirnih ko bubice i divljih horda postoji cijeli niz stanja i njihovih nijansa. I to sjajnih stanja i nijansa.

O tome koliko su odnosi bitni u učionici objavljivali smo mnoge članke, primjerice možete ih pronaći ovdje i ovdje (i još na mnogim mjestima), jednako tako pisali smo i koliko je govorenje učenika tijekom nastave bitno… a kako govoriti naglas, učenici će u određenoj učionici (ne čak ni u svim učionicama istovjetno) pratiti ponajprije ono što vide i čuju od svojega učitelja i učiteljice.

Što učiniti kada se nastava vodi u uvjetima u kojima gotovo i nema kvalitetno uspostavljenih odnosa. Kada se događa svojevrsno ili i istinsko, kontinuirano nasilje nad učenicima…

Konkretan odgovor na to pitanje možete pronaći u današnjem članku koji se izvorno zove: Upomoć! Naša voditeljica kazališne družine vrišti na djecu. Kao što ćete vidjeti, zapravo i nije riječ isključivo o vrištanju. Riječ je o kombinaciji različitih postupanja. Što tada učiniti?

Na kraju ovoga uvoda, molimo vas, poštovane čitateljice i čitatelji, ne zaboravite, nije riječ o zaključanu i konačnu pravorijeku. Članke donosimo u vjeri da ćete ih pročitati s interesom i razumijevanjem te potvrditi ili opovrgnuti napisano, da ćete se prisjetiti onoga što već znate, možda saznati nešto novo, nešto prepoznati ili prihvatiti, a nečemu se i suprotstaviti. Možda samo u mislima, a moguće i u komentarima ispod objave na stranici Školskoga portala na Facebooku. Ne donosimo konačne zaključke, niti smatramo da je ijedan članak propis po kojem se mora postupati. Oni su temelj za razgovor, a vi ste uvijek pozvani na konstruktivan i argumentiran razgovor!

PITANJE:

Dragi WeAreTeachers,

profesorica koja vodi kazališnu družinu u srednjoj školi u kojoj radim 25-godišnja je institucija. Gđa Fulman iz godine u godinu sa svojim učenicima članovima kazališne družine stvara nevjerojatan mjuzikl te je naš kazališni program jedan od najboljih kazališnih programa u državi. No, prevelik broj učenika spominje iskustvo njezina otrovnoga i zlostavljačkoga ponašanja.

Ta profesorica doslovce vrišti na učenike koji u nečemu pogriješe, i to pred cjelokupnim ansamblom, a glavni glumci svake godine moraju na prehrambeni režim koji naziva Fulmaničinih petnaest. Prije premijere moraju smršavjeti. 

I to što sam upravo napisala samo su neke pitomije priče.

Kada sam učenike pitala zašto ne prijave ravnateljstvu škole, svi su odreda odgovorili: Ili su to već učinili, uprava je odgovorila da će „istražiti“ i na tome je ostalo. Ili ne žele jer su sigurni da bi im se profesorica osvetila, a oni žele ostati u kazališnoj družini i sudjelovati u predstavama.

Kako im mogu pružiti potporu?

Nisam Kraljica Drame

ODGOVOR:

Draga Nisam Kraljica Drame

Kada bi bila riječ isključivo o vrištanju, možda bismo to mogli pripisati tomu da profesorica glume podrazumijeva komunikaciju s dvoranom punom djece. No, u kombinaciji s otrovnim ponašanjem uistinu je zabrinjavajuće.

Sasvim sam sigurna da je ta profesorica pod velikim stresom, no zvuči kao da škola nema problema s načinom na koji se ona s tim stresom nosi. Na žalost, nije neuobičajeno za škole da su popustljivije prema profesorima i nastavnicima koji nose znatnu količinu novca odnosno nagrade.

Rekla bih, iako je ponašanje te profesorice zabrinjavajuće, taj predmet prikladniji je za prijave roditelja, a manje kolega učitelja.

Vezano uz vašu ulogu u svemu tome, smatram da ipak mora uključivati nekoliko točaka odgovornosti:

❎ Neka učenici u svakome trenutku znaju da ste osoba od povjerenja kojoj mogu priopćiti takve događaje i iskustva te da će – bez obzira na sve – u svojim nastojanjima imati vašu potporu .

❎ Pokušajte im olakšati djelovanje tako da im dopustite zadržati nadležnosti postupanja kojima će se založiti za sebe i svoje dostojanstvo. Kada se potuže na profesoricu voditeljicu kazališne družine, recite: „Žao mi je što osjećate da ste zapeli. Jeste li razmislili o tome da prikupite svjedočanstva i drugih učenika te da prema tom problemu nastupite zajednički?“

❎ Ravnatelju svakako pošaljite e-poruku o zahtjevima vezanima uz dijetu, kako biste imali pisani trag o svojoj prijavi.Taj me dio zabrinuo najviše, s obzirom na učenike, kao i s obzirom na vas i vašu obvezu da to i prijavite.

Naša učiteljska i profesorska uloga usmjerena je na zaštitu učenika od ugnjetavačkih ponašanja, no smatram da je jednako potrebno osnažiti učenike da se štite i sami. 

Snažan primjer vašega vodstva na tome putu mogao bi živjeti dugo nakon srednje škole.

■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice uređen i prilagođen, a poveznica na izvornik nalazi se na kraju ove napomene ■ Kelly Treleaven – dugo je godina radila u predmetnoj nastavi poučavajući engleski jezik, autorica knjige Love, Teach: Real Stories and Honest Advice to Keep Teachers from Crying Under Their Desks (Voli, poučavaj: Stvarne priče i iskreni savjeti koji će sačuvati učitelje od plakanja ispod katedre) ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama školstva i obrazovanja ■ izvornik: www.weareteachers.com ■