Hrvatski kao ini jezik

Priručnici ovakvoga opsega i kvalitete, namijenjeni usvajanju jezika u dječjoj i mladenačkoj dobi, rijetki su u hrvatskoj stručnoj literaturi. Stoga će ova knjiga biti iznimno korisno štivo za znanstvenu i stručnu javnost

Knjiga Sasvim drukčiji jezik – Dramske i lutkarske scenske igre s tekstovima za ovladavanje i poučavanje hrvatskoga kao inoga jezika donosi dramske i lutkarske scenske oblike koji su nastajali tijekom trideset godina rada Male škole hrvatskoga jezika i kulture u organizaciji Hrvatske matice iseljenika. Uz igrokaze nalaze se teorijska objašnjenja koja pobliže označuju uvjete njihova nastanka. Mala škola organizirana je u obliku ljetne škole u kojoj djeca borave desetak dana, a sadržaje usvajaju u neformalnim oblicima učenja. Prikazano učenje hrvatskoga jezika i kulture odvija se u određenome vremenu i prostoru u kojemu sudionici jezik usvajaju na organiziranim radionicama i u ostalim oblicima zajedničkoga druženja. Stoga je ovaj neformalni oblik učenja uvelike odredio sadržaj i način učenja hrvatskoga jezika. Upravo prilagođenost spomenutim neformalnim oblicima učenja jezika i kulture čini ovu knjigu vrijednim priručnikom za znanstvenu i stručnu javnost. 

Urednica knjige i jedna od suautorica, Lada Kanajet Šimić, višegodišnja je voditeljica Male škole, a ostale autorice knjige ujedno su voditeljice radionica: Diana Čosić, Livija Kroflin, Grozdana Lajić Horvat i Sara Milavec. Uz prikaz kontinuiranoga rada s djecom i mladima koji žive i školuju se izvan naše domovine u području usvajanja hrvatskoga jezika i kulture iz gledišta samih stvarateljica, voditeljica i organizatorica radionica, ova knjiga donosi nov i zanimljiv dramsko-pedagoški, jezično-kulturološki i glotodidaktički sadržaj.

Knjiga se sastoji od triju poglavlja koja obuhvaćaju lutkarske, dramske i dramsko-lutkarske tekstove i aktivnosti. U svakome se poglavlju nalazi uvodni tekst voditeljice radionice u kojem se objašnjava vrijeme i kontekst nastajanja aktivnosti, dob djece, stupanj ovladanosti jezikom, način rada sa skupinom te individualne specifičnosti govornika s obzirom na zemlju iz koje dolaze. Uvodni tekst donosi i objašnjenje dramskih metoda koje su korištene u radu, refleksiju voditeljica o samome tijeku rada te promjenu i prilagodbu strategija usvajanja jezika ovisno o jezičnim mogućnostima djece i njihovim interesima. Navedene metodičke glotodidaktičke samorefleksije voditeljica vrijedan su doprinos usvajanju hrvatskoga kao inoga jezika, posebice stoga što ne opisuju samo probleme na koje su voditeljice naišle tijekom rada, već prikazuju način i uspješnost rješavanja tih jezičnih izazova. Time pridonose metodama neformalnoga usvajanja jezika kako u području dramske pedagogije i primijenjenoga lutkarstva, tako u području usvajanja hrvatskoga kao inoga jezika.

Dramski i lutkarski tekstovi nastali su kao skupne improvizacije, a opet su vrlo precizno zabilježeni. Tekstovi sadrže opis prostora, uvjete izvođenja i didaskalije. Nastajali su kao rezultat višednevnoga radioničkoga procesa koji je često inspiriran trenutkom i mogli bismo pomisliti da postoji opasnost da se njihov sadržaj izgubi u trenutku nakon izvođenja. Međutim, u procesu bilježenja ovi tekstovi nisu izgubili svoju improvizacijsku snagu. Naime dovoljno su sadržajni i otvoreni da mogu poslužiti kao improvizacija u nekoj budućoj scenskoj igri i nadograđivanju. 

Priručnici ovakvoga opsega i kvalitete namijenjeni usvajanju jezika u dječjoj i mladenačkoj dobi rijetki su u hrvatskoj stručnoj literaturi. Stoga će ova knjiga biti iznimno korisno štivo za znanstvenu i stručnu javnost: za učitelje (u hrvatskoj nastavi u inozemstvu, kao i u pripremnoj i redovitoj nastavi hrvatskoga jezika u Hrvatskoj), voditelje lutkarskih i dramskih skupina, studente učiteljskih fakulteta i studija lutkarstva, dramske pedagogije i inojezičnoga hrvatskog, ali i za znanstvenike i stručnjake koji se bave proučavanjem i poučavanjem hrvatskoga kao inoga jezika. Dobrodošla je i u hrvatske katoličke misije, domove, društava i sl., kao i u ruke hrvatskih obitelji u svijetu kako bi se njihovi najmlađi članovi susreli s hrvatskom riječju od malena. 

(Iz recenzije)

Osobna iskaznica Male škole hrvatskoga jezika i kulture

„To nešto unutarnje maloškolarsko”

Od 1993. godine, kada je u jeku Domovinskoga rata prvi put održan, pa do danas u programu Male škole hrvatskoga jezika i kulture sudjelovalo 1797 polaznika u dobi od 9 do 16 godina iz 43 zemlje svijeta i jedini je program takve vrste u Hrvatskoj

Mala škola hrvatskoga jezika i kulture Hrvatske matice iseljenika ima ono nešto što se ne da riječima opisati – rečenica je koju je jednom prilikom izrekla jedna od njezinih najdugovječnijih voditeljica ni ne sluteći da će u godinama koje dolaze upravo ta rečenica vjerno opisivati posebnost ovoga programa koji ne karakterizira samo dobro strukturirani program, nego i međusobno druženje i stvaranje čvrstih veza za cjeloživotno prijateljstvo svih sudionika, i voditelja i polaznika. 

No, iako se „to nešto unutarnje maloškolarsko” ne da riječima opisati, činjenice koje stoje iza jednog od najdugovječnijih i najcjenjenijih projekata Hrvatske matice iseljenika (HMI) govore da je od 1993. godine, kada je u jeku Domovinskoga rata prvi put održan, pa do danas u njemu sudjelovalo 1797 polaznika u dobi od 9 do 16 godina iz 43 zemlje svijeta i jedini je program takve vrste u Hrvatskoj. Ovo oplemenjeno ljetovanje namijenjeno je mladim polaznicima koji žive i školuju se izvan granica Republike Hrvatske kako bi tijekom desetodnevnoga boravka u dječjem odmaralištu na moru ovladali hrvatskim jezikom te usvojili znanje o svim drugim sastavnicama hrvatskoga identiteta. 

U svojih trideset godina kontinuiranoga provođenja, osim pandemijske 2020., Mala škola nije samo ispunila svoju temeljnu misiju i njezin uspjeh ne mjeri se samo brojčano, već i u širini, dubini i raznolikosti dosega koje je imala. Iz Male škole razvilo se nekoliko programa Matičina Odjela za obrazovanje i znanost: in-house programi, mrežna stranica hrID namijenjena ovladavanju i poučavanju inojezičnoga hrvatskog, monografija Spomenak te priručnik o neformalnim oblicima poučavanja i ovladavanja hrvatskim kao inim jezikom Sasvim drukčiji jezik. Mala škola obilježila je privatni i profesionalni život brojnih sudionika. Stoga Malu školu hrvatskoga jezika i kulture s pravom možemo nazvati jednim od zaštitnih znakova Hrvatske matice iseljenika i rasadnikom novih projekata.

Lada Kanajet Šimić