Izložba „Altamira – Remek djelo prve umjetnosti” donosi priču o špilji Altamiri, diluvijalnoj špilji u Španjolskoj poznatoj po paleolitskim slikama i crtežima na zidovima koji prikazuju divlje sisavce i ljudske ruke. Nalazi se kraj grada Santillana del Mar u pokrajini Santander. Špilja se od 1985. godine nalazi na UNESCO-ovu popisu Svjetske kulturne baštine
U ponedjeljak 18. prosinca 2023. godine u Galeriji Arheološkog muzeja u Zagrebu, u ulici Pavla Hatza 6, otvorena je izložba „Altamira – Remek djelo prve umjetnosti”. Izložba ostaje otvorena do 20. siječnja, pa je to prigoda da je se posjeti, ako netko želi vidjeti raskošne fotografije „djelâ ruku čovjekovih” otprije dvadeset tisuća godina.
Na otvorenju okupljenim su se gostima obratili Ivan Radman-Livaja, ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu, Veljko Mihalić, predstavnik Grada Zagreba, Sanjin Mihelić, idejni začetnik izložbe, i Pilar Fatás Monforte, ravnateljica Nacionalnog muzeja i istraživačkog centra Altamire i koautorica izložbe. Izložbu je otvorio Juan González-Barba, veleposlanik Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj.
Dolazak Homo sapiensa u Europu prije oko 45 tisuća godina označio je početak razdoblja poznatog kao gornji paleolitik, što je doba paleolitske umjetnosti u špiljama. Od tada do prije otprilike 12 tisuća godina, skupine ljudi stvarale su umjetnost koja je dijelila slične podloge, tehnike i teme. Ako imamo na umu da pretpovijest počinje s najranijim kulturnim izričajima vezanim uz rod Homo prije više od dva milijuna godina, ovo razdoblje procvata umjetnosti bilo je relativno kratko, svega nešto više od dva posto sveukupne povijesti čovječanstva. Ipak, 35 000 godina koliko je trajala ova epizoda značilo je 350 stoljeća umjetničke aktivnosti ujedinjene zajedničkom kulturnom niti.
Paleolitska pećinska umjetnost rasprostranjena je diljem europskog kontinenta. Špilje, pripećci i stjenoviti izdanci koji su služili kao platna prvim umjetnicima mogu se pronaći od Pirenejskog poluotoka na zapadu do Urala na istoku. Najveća koncentracija umjetničkih izričaja nalazi se na zapadnom dijelu kontinenta, točnije u središnjoj i južnoj Francuskoj te sjevernoj Španjolskoj, regijama u kojima je umjetnost uglavnom bila sačuvana unutar špilja.
Špilja Altamira nalazi se u središnjem dijelu kantabrijske obale, područja koje se proteže između kantabrijskih planina i Kantabrijskog mora u sjevernoj Španjolskoj. Nalazi se unutar sadašnje Autonomne Zajednice Kantabrije, teritorija s velikom koncentracijom arheoloških nalazišta iz gornjeg paleolitika i postojbinom više od sedamdeset špilja s paleolitskom pećinskom umjetnošću unutar područja koje mjeri samo 3500 četvornih kilometara.
Altamira je diluvijalna špilja otkrivena 1868. godine kraj mjesta Santillana del Mar, 30 km zapadno od Santandera, u Kantabrijskome gorju u sjevernoj Španjolskoj, a diljem svijeta je poznata po slikarijama i gravurama otkrivenima 1879. godine. Među mnogobrojnim slikarijama na stijenama i svodovima špilje ističu se životinjski likovi (bizoni, košute, sobovi, veprovi) prikazani pojedinačno i u skupinama, u mirovanju i u pokretu, s izvanredno naglašenim pojedinostima anatomije i pokreta te ljudske ruke. Altamira je od 1985. godine na UNESCO-ovu popisu Svjetske kulturne baštine.
Špilju Altamiru posjećivale su različite skupine ljudi više od 20 000 godina. Umjetnici Altamire bili su muškarci i žene poput nas. Dijelimo njihov fizički izgled, manualnu spretnost, intelektualni kapacitet i sposobnost komuniciranja s drugima, što se sve savršeno odražava u njihovim umjetničkim kreacijama. Živjeli su zajedno u malim skupinama koje su često razmjenjivale predmete, pojedince i ideje, stvarajući tako kulturne mreže diljem kontinenta u kojima su umjetnički izričaji igrali istaknutu ulogu kao sredstvo prenošenja simboličkog mišljenja.
Prigodom otvaranja izložbe Ramón Montes Barquín, koordinator Kulturnih ruta Vijeća Europe „Prehistoric Rock Art Trails” i Pilar Fatás Monforte, ravnateljica Nacionalnog muzeja i istraživačkog centra Altamire, govorili su o paleolitskoj pećinskoj umjetnosti u Kantabriji i Altamiri kao velikom svetištu paleolitske Europe.
Dr. sc. Ramón Montes Barquín doktorirao je arheologiju i pretpovijest na Sveučilištu Cantabria (Španjolska). Istraživač je materijalne kulture paleolitika i paleolitske pećinske umjetnosti Pirenejskog poluotoka. Znanstveni je suradnik Muzeja i istraživačkog centra Altamira, gdje je razvio različite arheološke radove na paleolitskim nalazištima i nalazištima pećinske umjetnosti. Napisao je dvanaest knjiga i više od 250 radova u različitim znanstvenim časopisima i zbornicima znanstvenih skupova.
Kulturni je menadžer specijaliziran za arheološki turizam. Upravljao je velikim brojem projekata za otvaranje arheoloških lokaliteta i/ili nalazišta pećinske umjetnosti, kao i muzeja i interpretacijskih centara usmjerenih na arheologiju, pretpovijest i pećinsku umjetnost. Koordinator je Pretpovijesnih špilja otvorenih za javnost u Kantabriji 2005. – 2006., a od 2007. godine tehnički je koordinator Kulturne rute Vijeća Europe „Pretpovijesne staze pećinske umjetnosti ‒ Chemins de l'Art Rupestre Préhistorique2”.
Pilar Fatás Monforte ravnateljica Nacionalnog muzeja i istraživačkog centra Altamira (Španjolska) od 2016., gdje je prethodno 16 godina bila zamjenica ravnatelja. Magistrirala je iz upravljanja kulturnom baštinom, diplomirala je povijest umjetnosti i znanost o antici na odjelu Arheologija i pretpovijest na Sveučilištu u Zaragozi, te diplomirala socijalnu i kulturnu antropologiju na Sveučilištu UNED. Pripadnica je vijeća kustosa španjolskih muzeja španjolskog Ministarstva obrazovanja, kulture i sporta od 1999. godine.
Od 2018. do 2022. bila je članicom Savjetodavnog povjerenstva za svjetsku baštinu Ministarstva kulture i sporta. Trenutačno je članica Znanstvenog savjetodavnog odbora Međunarodnog pretpovijesnog istraživanja Kantabrije i Nacionalnog odbora za pećinsku umjetnost ICOMOS-a u Španjolskoj, kao i predstavnica Muzeja Altamire u raznim nacionalnim i međunarodnim mrežama o pećinskoj umjetnosti i muzejima. Trenutačno radi na implementaciji UNESCO-ova Centra svjetske baštine za pećinsku umjetnost kategorije 2, sa sjedištem u Kantabriji.
Voditeljica je istraživačkog projekta „Prva umjetnost čovječanstva: špilja Altamira” i članica konzervatorskog istraživačkog tima za špilju Altamiru. Također je istraživačica na drugim nacionalnim arheološkim istraživanjima i R+D+i projektima, a sudjelovala je i u međunarodnim istraživačkim projektima u zemljama kao što su Paragvaj i Dominikanska Republika. Također istražuje odnos između pretpovijesne pećinske umjetnosti Altamire i suvremene umjetnosti.
„Izložba objašnjava što je Altamira, mjesto koje su posjećivali ljudi poput nas, koji su tijekom paleolitika bili lovci. Glavna je tema umjetnost špilje Altamira. Nastojali smo objasniti da su stijenke s temama, stilovima i tehnikama, bile poznate u paleolitskoj umjetnosti, što je također vrlo važno. To je prvo mjesto gdje je paleolitska umjetnost pronađena, na kraju 19. stoljeća” – pojasnila je Pilar Fatás Monforte.
„Kada je špilja otkrivena, doznali smo da su ljudi s tog područja prije više tisuća godina bili sposobni crtati, zato se izložba i zove „Remek djelo prve umjetnosti” – dodala je Pilar Fatás Monforte, objašnjavajući što posjetitelji mogu vidjeti na izložbi. – „Mogu vidjeti kontekst špilje, koja se nalazi na sjeveru Španjolske. Mogu vidjeti neke od glavnih artefakata koji su pronađeni u špilji Altamira, neke od predstavnika paleolitske umjetnosti, iznad svih poznati strop špilje.”
Organizatori su izložbe Arheološki muzej u Zagrebu, Nacionalni muzej i istraživački centar Altamire, Ministarstvo kulture i sporta Španjolske, Kulturna ruta Vijeća Europe Putovima pretpovijesne pećinske umjetnosti te Veleposlanstvo Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj.
Izložba „Altamira – Remek djelo prve umjetnosti” realizirana je pod visokim pokroviteljstvom Španjolskog predsjedanja Vijećem Europske unije i Veleposlanstva Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj, a financirana je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba.
(Tekst i fotografije s otvaranja: Arheološki muzej u Zagrebu,
Fotografije izložaka Pedro Saura Ramos)
Neke od mogućih tema školskog eseja vezane su uz područje slobodnog vremena, društvenih mreža, tehnologije, ekologije