Pronađeni u prijevodu

Tragom ovog razmicanja jezičnih barijera, ovogodišnji slogan glasi „Nekʼ ti riječ ne bude strana(c)…ˮ Također, ova je godina proglašena Europskom godinom vještina, pa se i prevođenje kao vještina uklapa u taj poticajni impuls odaslan iz Europske unije.

„Mjesec hrvatske knjigeˮ tradicionalna je i najveća manifestacija u Hrvatskoj posvećena knjizi, knjižarstvu i knjižničarstvu. Od 15. listopada do 15. studenoga u mnogim hrvatskim knjižnicama održavaju se brojni programi – izložbe, susreti s piscima, predavanja, radionice, kojima je cilj približiti knjigu krajnjem korisniku.

Ovogodišnje izdanje Mjeseca hrvatske knjige održat će se pod nazivom „Književnost bez granica!ˮ i posvećeno je prevoditeljima. Kako je objasnila koordinatorica manifestacije Sara Džapo na nedavno održanoj konferenciji za medije u Gradskoj knjižnici u Zagrebu na kojoj je najavljen ovogodišnji program manifestacije, na ovu iznimno važnu temu organizatore je potaknula činjenica da je s početkom ove godine Hrvatska ušla u schengenski prostor, prostor bez postojanja graničnih kontrola, pa se nametnulo pitanje postoje li granice u književnosti i tko su oni koju pomažu da se one premoste?

Svrha je ovogodišnje manifestacije upozoriti na važnost prevoditelja. Izvesti na svjetla pozornice ove jezične magove, velike znalce o kojima se malo zna. Podsjetiti na neprocjenjivu vrijednost književnog prevođenja zahvaljujući kojemu strana književnost, njezini klasici i suvremenici, hrvatskim čitateljima prestaju biti strani. Zahvaljujući kojemu i hrvatska književnost leti preko granica svoje domovine i osvaja inozemnu publiku, daleko izvan granica Schengena.

Tragom ovog razmicanja jezičnih barijera, ovogodišnji slogan glasi „Nekʼ ti riječ ne bude strana(c)…ˮ Također, ova je godina proglašena Europskom godinom vještina, pa se i prevođenje kao vještina uklapa u taj poticajni impuls odaslan iz Europske unije. Zbog toga je ove godine uspostavljena suradnja s Društvom hrvatskih književnih prevodilaca, a ambasadorica manifestacije je dopredsjednica Društva Anda Bukvić Pažin, ugledna i višestruko nagrađivana književna prevoditeljica, književna kritičarka i sveučilišna lektorica. 

U želji za okretanjem nekih novih stranica, ove godine Mjesec hrvatske knjige proći će kroz jednu veliku mijenu. Naime, u fokusu će biti njegovo suvremenije lice, lice moderniteta, okrenuto nekim novim trendovskim strujanjima.

Ovogodišnje izdanje prepuno je novosti posebice što se tiče središnjih programa: otvoren je Book Tube Mjeseca hrvatske knjige na kojem se mogu pronaći raznovrsni videosadržaji povezani s knjigama i čitanjem; u suradnji s Društvom hrvatskih književnih prevodilaca organizira se natjecanje u prevođenju za učenike 4. razreda jezičnih gimnazija; storytelling večer s prevoditeljima održat će se u tri grada – Zagrebu, Splitu i Rijeci tijekom koje će se prevoditelj doslovno izložiti svjetlima pozornice.

Među središnjim programima već se 25 godina održava Nacionalni kviz za poticanje čitanja, koji se do 25. listopada 2023. rješava pod nazivom Pronađeni u prijevodu. Uz online izvore informacija kviz predstavlja tri knjige: Volker Mehnert i Claudia Lieb: Alexander von Humboldt, u prijevodu s njemačkog Lare Hölbling Matković, Stefan Boonen: Nahoče iz Wammerswalda u prijevodu s nizozemskoga Svetlane Grubić Samaržija, te Frances Hodgson Burnett: Tajni vrt u prijevodu s engleskoga Ivana Otta.

Svečano otvorenje održano je u ponedjeljak, 16. listopada 2023. u Vinkovcima, gdje je u srpnju ove godine otvorena nova zgrada Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci. 

Pokrovitelj manifestacije je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, a organizator Knjižnice grada Zagreba.

Anda Bukvić Pažin, ambasadorica ovogodišnjega Mjeseca hrvatske knjige

Pogled sa stabla badema ili kako se prevodi književnost

Kad su Pedra Almodóvara zamolili da napiše predgovor za posljednji roman brazilske književnice Clarice Lispector Dah života, u engleskom prijevodu Johnnyja Lorenza, on je odbio, i objasnio: „Svaka njezina rečenica okuplja toliko značenja; tako je gusta, obla i bogata da zastajem pred njom kao pred zidom. Iznimno mi se sviđa, ali nisam kvalificiran popratiti tako izvanredan tekst.ˮ 

I ta je Almodóvarova izjava objavljena u romanu, kao predgovor.

Iznimno mi se sviđa ta anegdota, toliko da sam poželjela ne samo njome započeti ovaj tekst već se i povesti za redateljevim primjerom pa napisati: „Namjera mi je u ovome tekstu postaviti tri pitanja: Što je književno prevođenje? Tko su i što rade književne prevoditeljice i prevoditelji? Zašto ja prevodim?ˮ

I tu završiti, jer pitanja sam postavila.

Letimičan pogled na ovo što slijedi dat će vam do znanja da ipak tu nisam završila. (…)

Književni prevodioci nisu poštari i poštarice, već pregovaračice i pregovarači – zato što se književna komunikacija ne može svesti na prenošenje poruke. Uloga jezika u književnosti je da ukazuje na sebe, da privlači pozornost cijelom paletom svojih fatalnih akrobacija. Ni poštari ni pregovaračice, zapravo, književni prevodioci su kaskaderke i kaskaderi. (…)

Ako je književnost umjetnost riječi, onda je književno prevođenje umjetnost prenošenja te umjetnosti iz jednog jezika u drugi. Teren književnog prevođenja je pregolem: teorijski je, kritički, filozofski i historijski, eruditski ponajprije. Uvijek i nezavršen i nesavršen, i ako možete s time živjeti, imate dobre predispozicije da se otisnete u književnoprevoditeljske vode. Književni prevoditelji i prevoditeljice neka su hibridna polubića: posjeduju dubinsko razumijevanje jezika s kojeg prevode i jezika na koji prevode te imaju slojevito shvaćanje širokog konteksta izvornog teksta. Još poznaju i književne stilove i konvencije koje se javljaju u književnim djelima općenito, kao i opus i stilska obilježja autora ili autorice čijim se tekstom bave specifično. Ovaj krajnje kompliciran prikaz riječju dao bi se zamijeniti manje upečatljivom slikom osobe pogrbljene nad laptopom i ne nužno za pisaćim stolom, a predmnijevam i da bi se u srednjovjekovnim bestijarijima dale naći neke kreature koje bi se mogle povezati s prevoditeljskim habitusom. (…)

Volim prevođenje jer mi omogućuje, a katkad i nalaže digresiju. Sve smijem, odlutati, zabrazditi, čak se i popeti u krošnju badema i u njoj neko vrijeme nestati – pod uvjetom da se obogaćena iskustvom vratim kući. I da nađem riječi u koje ću pretočiti to iskustvo.

Ili možda, ipak, prevodim zato što mi je prijevod, osim što je fascinantan i bolno užitkovit, čista ljubav, a želim zaljubiti: čitatelje u knjige, mlade ljude u prevođenje, ljude općenito u proces putovanja umjesto u konačnosti odlaska ili dolaska.

Kad su ga pitali zašto piše, Roland Barthes je rekao da piše zato što je čitao. Eto, zato i ja prevodim, ili pišem po drugi put. Jer pisanje je, opet će Barthes, kad odgovaraš na djelo koje voliš. I eto najbolje i najosobnije definicije i metafore književnog prevođenja u jednom.

(Ulomci iz ambasadoričine poruke uz Mjesec hrvatske knjige)