Lego lektira – kockicu po kockicu, gradimo priču

Ove školske godine knjižnica VI. osnovne škole Varaždin obogaćena je Lego Classic kockama, nabavljenima zahvaljujući projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih za darovite učenike. Pomoću njih učenici petih razreda gradili su, promišljali i pripovijedali o književnim djelima koja su čitali. Aktivnosti su bile usmjerene na razvoj pripovjedačkih vještina, razumijevanje likova, motiva i poruka djela, ali i na suradnički rad, dogovaranje i izražavanje stvaranjem.

Aktivnost pod nazivom LEGO stories – gradimo svjetove mašte temeljila se na nekoliko pomno oblikovanih koraka koji su povezivali književnost, pripovijedanje i graditeljsku kreativnost. U uvodnom dijelu susreta učiteljica hrvatskoga jezika Ivana Zidar i knjižničarka Nataša Narančić objasnile su učenicima osnovne elemente priče: tko su likovi i kakve uloge imaju, kako se razvija fabula te kako razumjeti kontekst prostora i vremena u kojem se radnja odvija.

Cilj je bio interpretirati djelo korištenjem vlastitih prizora izgrađenih Lego kockama. Učenici su radili u grupama, a svaka od njih imala je zadatak prikazati jedan ključni trenutak iz pročitanog djela, oslanjajući se pritom na svoje razumijevanje teksta i suradnju unutar tima. Lego kocke postale su sredstvo izražavanja – odabir boja, oblika i raspored elemenata utjecao je na način na koji su učenici prenosili atmosferu, emocije i poruke pojedinoga prizora. Svaka je skupina na kraju morala i usmeno ispričati svoj dio priče, objasniti što su prikazali, zašto su to odabrali i na koji je način njihova Lego scena povezana s ostatkom djela. Pripovijedanje je bilo obvezan dio zadatka – svaki učenik imao je svoju ulogu u prezentaciji kako bi svi bili ravnopravno uključeni i osvijestili koliko su detalji važni za cjelokupno razumijevanje teksta.

Učenici su tako gradili scene iz romana Charlie i tvornica čokolade Roalda Dahla i romana Tom Gates: Moj savršeni svijet Liz Pichon. U obradi Charlieja i tvornice čokolade aktivnost je započela zadatkom u kojem su učenici izrađivali vlastitu piramidu želja. Zanimljivo je da su gotovo svi učenici u izradi piramide želja kao temeljne vrijednosti na dno postavili ono nematerijalno – zdravlje, ljubav, obitelj i prijateljstvo, što je poslužilo kao izvrstan uvod u raspravu o temama romana, poput pohlepe, skromnosti i vrijednosti obitelji. Slijedila je igra Čokoladni stolac, prilagođena verzija vrućeg stolca u kojoj su se učenici postavili u ulogu likova iz romana i odgovarali na pitanja ostalih sudionika.

Nakon toga uslijedio je brzi kviz pod nazivom Dok kažeš čokoladni keks, čija je svrha bila provjera razumijevanja teksta, ali i zabavno zagrijavanje za glavni zadatak – Gradimo priču. Učenici su bili podijeljeni u šest grupa, a svaka je grupa dobila zadatak prikazati jedan ključni trenutak iz romana, i to uz gradnju scene Lego kockama te pripovijedanje. 

U skupinama su prikazivali ključne prizore iz romana – od Charliejeva skromnoga doma i trenutka pronalaska zlatne ulaznice, preko ulaska u tvornicu i nestanka Augusta Gloopa, do Violetine pretvorbe u ljubičastu kuglu i Verucina susreta s vjevericama. Mike Tevee i njegov neslavni televizijski eksperiment također su dobili svoju Lego verziju, a završnu scenu s Charliejem u staklenom dizalu učenici su oblikovali kao simbol nagrade, promjene i novog početka. Važno je istaknuti da su učenici u svakoj sceni trebali razmišljati o emocijama likova, prostoru u kojem se nalaze, simbolici boja i porukama koje se prenose.

Sličan način rada primijenjen je i u obradi romana Tom Gates: Moj savršeni svijet koji se učenicima posebno svidio zbog humora koji u djelu dominira te zbog toga što su se mogli poistovjetiti s glavnim likom i živopisnim scenama iz njegove svakodnevice. Učenici su Lego gradnjom prikazivali Tomov prvi dan škole, obiteljski izlet koji nije prošao po planu, zabavne trenutke s bendom Psi zombiji, školsku fotografiju koja je pošla po zlu i kaotičan trenutak kada pas pojede karte za koncert. Osim što su morali vjerno prenijeti radnju, učenici su, koristeći detalje ‒ izraze lica, položaje tijela, simbole poput razbacanih papira ili izgubljenih cipela ‒ prenosili humor i atmosferu karakteristične za Tomov svijet.

Učenici su na kraju pred razredom tumačili svoje scene, odgovarali na pitanja, nadograđivali jedni druge i – što je najvažnije – uživali u književnosti kao u svijetu koji su sami oblikovali. Aktivnosti u kojima učenici, osim što čitaju, ujedno kreativno promišljaju i grade, razgovaraju i surađuju, važne su jer im to pruža mogućnost da bolje razumiju ono što su pročitali i da se izraze na njima blizak način. Zato bismo voljeli da Lego lektira postane lijepa mala tradicija – barem jednom godišnje, jedna lektira u knjižnici ispričana kockicama.