Uz 80. obljetnicu rođenja i 60. obljetnicu stvaralaštva ˗ Ante Bežen

U povodu skupa u čast prof. dr. sc. Ante Bežena na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 21. listopada ovdje ću poentirati njegova dva glavna doprinosa na području znanosti.

Glavna zasluga prof. Ante Bežena u znanosti odnosi se na priznavanje metodike hrvatskoga jezika kao znanstvene discipline, po čemu ga možemo nazvati utemeljiteljem znanstvene metodike. Rezultat je to njegova istraživanja o interdisciplinarnoj prirodi metodika koje spajaju matične znanosti nastavnih predmeta s temeljnim obrazovnim znanostima kao što su filozofija odgoja, psihologija, psihologija i sociologija obrazovanja, pedagogija, komunikologija, neuroznanost i druge discipline koje istražuju odgoj i obrazovanje. U svojoj temeljnoj knjizi Metodika – znanost o poučavanu nastavnog predmeta (2008) pokazao je prirodu i potencijal metodike kao posebne discipline koja ima svoje istraživačko područje, zadovoljava kriterije nastanka autonomne znanosti, ima svoju epistemologiju i metodologiju te funkcionira kao sveučilišna disciplina nužna u osposobljavanju profesionalnih poučavatelja. Metodika je primarno prakseološka disciplina koja ima svoju teorijsku i podjednako važnu izvedbenu strukturu, istraživačke i praktične paradigme, metode i postupke. Osim zajedničkih točaka s didaktikom i teorijom kurikula, ima i svoje izvorne teorije metodičkog čina i metodičkog polja te svoju povijest. Na osnovi svega toga metodike nastavnih predmeta uvrštene su kao interdiscipline u Pravilnik o znanstvenim i umjetničkim područjima, poljima i granama, koji je Nacionalno vijeće za znanost donijelo 2009. godine, a nalaze se i u kasnijim inačicama. Tako je završen proces uspostave metodika kao sveučilišnih disciplina ravnopravnih s ostalim znanostima, koji su prije prof. Bežena godinama tim smjerom gradili njegovi veliki prethodnici, metodičari hrvatskoga jezika Dragutin Rosandić i Stjepko Težak, metodičar kineziologije Vladimir Findak i dr., ali ih nisu doveli do formalnog priznanja. To je bio velik korak naprijed u administrativnom statusu metodike i metodičara jer je otvoren prostor metodičarima za znanstveno napredovanje u interdisciplinarnom području, za financiranje znanstvenih projekata i osnivanje doktorskih studija iz metodike. Bio je to i veliki doprinos afirmaciji interdisciplinarnog pristupa u proučavanju i praksi odgoja i obrazovanja općenito, čime je prevladana zatvorenost metodike u pedagogiju i didaktiku. Prof. Bežen promicao je više godina interdisciplinarnost u obrazovanju, za što su se osobito zalagali Akademija odgojno-obrazovnih znanosti Hrvatske, čiji je bio predsjednik, Učiteljski fakultet u Zagrebu, gdje je predavao metodiku hrvatskoga jezika i Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, gdje je bio istraživač suradnik u projektu istraživanja kurikula. Prijelomnu vrijednost navedene knjige istaknuli su njezini recenzenti i predstavljači. Nikola Pastuović napisao je da ta knjiga „predstavlja konceptualni prodor iz zatvorenog pedagogijskog prostora i otvara novi prostor za razvoj metodika pojedinih predmeta, što bi trebalo dovesti do reklasifikacije znanstvenih polja”, što se i dogodilo. Vlado Pandžić nazvao je knjigu „prvom epistemologijom metodike”, Dragutin Rosandić njezino objavljivanje „blagdanom hrvatske metodike”, a za urednika Antu Selaka ta je knjiga „summa Beženika”. 

Drugi je kapitalni znanstveni doprinos prof. Bežena standardiziranje školskih slova za početno učenje čitanja i pisanja na hrvatskom jeziku. To su slova koja se primjenjuju u opismenjavanju učenika u početnim razredima osnovne škole. Slova su standardizirana na temelju rezultata istraživačkog projekta Jezično-likovni standardi u početnom čitanju i pisanju na hrvatskom jeziku koji je trajao sedam godina (2006. ‒ 2013.), financiralo ga je Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a vodio ga je prof. Bežen. Uspostavljene su četiri vrste standardnih slova: formalno uspravno i koso pismo te rukopisno uspravno i koso pismo. Slova je grafički oblikovao član projektnog tima Siniša Reberski s Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Pisma su službeni standard postala uvrštavanjem u Hrvatski pravopis koji je odobrilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja, a objavio Institut za hrvatski jezik 2013. godine. Tako su, prvi put u povijesti, standardizirana slova za početno pisanje kojima se opismenjuju svi učenici u hrvatskim školama. A važnost početnog pisanja nije mala jer se njime oblikuje inicijalni osobni rukopis kao dio identiteta svakog pojedinca. Ovom standardizacijom svi su učenici i učitelji u učenju čitanja i pisanja stavljeni u isti početni položaj. Institut za hrvatski jezik objavio je priručnik Ante Bežena i Siniše Reberskog Početno pisanje na hrvatskom jeziku 2014. godine.  

Svojim promicanjem metodike prof. Bežen bitno je pridonio prevladavanju tradicionalne podvojenosti svijeta znanosti i svijeta obrazovanja na znanstvenoj razini, posebno njihovu prožimanju u području kroatistike. On je i začetnik obrazovne kroatistike, kroatističke discipline koja osim metodike, ponajprije vezane za nastavu, okuplja i sve strukture i djelatnosti primjene kroatističkih spoznaja u odgojno-obrazovnoj praksi (slobodne aktivnosti, popularizacija kroatističkih tema, natjecanja i dr.), radi što uspješnijeg obrazovanja mladih naraštaja u hrvatskom jeziku i na njemu ostvarenoj kulturnoj baštini.    

Životni put Ante Bežena

Ante Bežen rođen je 28. travnja 1945., u Gospiću od oca Stjepana i majke Ljubice, rođ. Frković. Sa suprugom Sonjom ima kćeri Sanju i Ivu te sina Hrvoja.

Školovanje: Osnovnu školu i gimnaziju završio u Gospiću. Na Pedagoškoj akademiji u Gospiću i stekao je diplomu nastavnika hrvatskog jezika i geografije 1965. Zatim na Filozofskom fakultetu u Zadru i 1967. stječe diplomu profesora jugoslavistike i pedagogije. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu obranio je 1978. magistarski rad, godine 1984. doktorat iz područja filologije – polje kroatistika disertacijom „Znanstveni sustav metodike književnog odgoja i obrazovanja”. 

Karijera: asistent na Pedagoškoj akademiji u Gospiću (1967. ‒ 1968.); profesor u Gimnaziji „Nikola Tesla” u Gospiću (1969.); profesor hrvatskoga jezika i mentor studentima pedagogije Filozofskog fakulteta u Zagrebu u Osnovnoj školi „Nikola Demonja” (danas „Davorin Trstenjak”) u Zagrebu (1970. ‒ 1972); urednik i zamjenik glavnog urednika (1972. ‒ 1981), glavni i odgovorni urednik (1981. ‒ 1982) i direktor tjednika prosvjetnih radnika Hrvatske Školske novine (1982. ‒ 1988.); tajnik Republičke samoupravne interesne zajednice odgoja i osnovnog obrazovanja (1987. ‒ 1990.); direktor Fonda za osnovno školstvo u Ministarstvu prosvjete i kulture (1991. ‒ 1992.); pomoćnik ministra za plan i financije u Ministarstvu kulture i prosvjete (1992. ‒ 1994.); prvi načelnik Odjela za udžbenike, nastavna sredstva i opremu (1995. ‒ 1997.); docent od 1997., izvanredni profesor (od 2003. i redoviti profesor od 2008. na Filozofskom fakultetu – Pedagogijske znanosti, odnosno Učiteljskoj akademiji, odnosno Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i voditelj kolegija Metodika hrvatskoga jezika za učitelje razredne nastave. Od 1. listopada 2014. u starosnoj mirovini.

Važnije stručne i društvene aktivnosti: urednik za pedagogiju i školstvo u Hrvatskom biografskom leksikonu Leksikografskog zavoda (1983. ‒ 1998.), član uredništva časopisa Zrno (1990 – 2021.), glavni urednik Andragoškog glasnika (1998. ‒ 2001.), glavni urednik novina i časopisa Vila Velebita (1992. ‒ 2000.), glavni urednik časopisa Metodika (2000. – 2011.), zamjenik glavnog urednika Hrvatskog časopisa za odgoj i obrazovanje (2011. ‒ 2014.), predsjednik Nadzornog odbora Hrvatskog pedagoško-književnog zbora (2010. do danas), predsjednik Akademije odgojnih znanosti Hrvatske (1998. ‒ 2004.), predsjednik Udruge autora udžbenika (2004. ‒ 2015.), član Izvršnog odbora Glavnog odbora akcije za izgradnju Crkve hrvatskih mučenika na Udbini (do raspuštanja 2011.).

Nagrade i priznanja: Tijekom studiranja i u radnom vijeku Ante Bežen dobio je veći broj nagrada i priznanja, među kojima i Sveučilišta u Zagrebu, Pedagoško-književnog zbora, Školskih novina, Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža”, Akademije odgojnih znanosti, Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, Ličko-senjske županije, Grada Gospića, Gospićko-senjske biskupije... Dobio je i Državnu nagradu „Ivan Filipović”, godišnju 1989. te za životno djelo 2015. godine.