Djeca upoznaju svijet osobnim iskustvom, a ne virtualnim pomagalima

Tehnologija se nezaustavljivo razvija i njezin je doprinos kvaliteti života neosporan, a zadatak svih nas koji radimo s djecom jest poduzimati sve kako bi se ona primjerno primjenjivala i pravodobno uvodila u živote s djece i postala njihov alat, kako moramo paziti na primjerene i stvarne potrebe djece u digitalnom svijetu Taj pomalo arhaični ambijent waldorfskih učionica gdje prevladava drveni interijer s daškom antiknoga karaktera i stečene patine tijekom sto godina, gdje su neobičnim stilom nježne palete boje našle svoje mjesto na zidovima, a pomno birano zelenilo i jedinstvene i raskošne kredom oslikane školske ploče rukom entuzijastične učiteljice prostor čine prepoznatljivim, sve to i još mnogo više toga kao da je ostalo u nekim već skoro zaboravljenim vremenima kad je najveći doseg tehnologije bio televizor u boji i kad smo telefonske brojeve rodbine i prijatelja znali napamet, a pojam bežičnih telefona i robota susretali u futurističkim filmovima s radnjom za koju smo bili sigurni da nikad ne će postati realnost. Je li filozof Rudolf Steiner, osnivač prve waldorfske škole 1919. godine u Stuttgartu, predvidio takve digitalno-futurističke situacije? Je li waldorfska pedagogija ostala zamrznuta u toj 1919. godini? Bi li današnji milenijalci rekli da se radi o verziji Waldorfska pedagogija 2.0 i da je promptno nužno ažuriranje na Waldorfska pedagogija 17.0? Zašto waldorfska pedagogija inzistira na kasnom uvođenju tehnologije u školske učionice, a nikako u vrtiće? Je li waldorfska pedagogija neka zastarjela priča iz davnina ili je to pedagogija koja odgovara na potrebe suvremenog društva i ima duboko razumijevanje za razvojne potrebe djeteta? Waldorfski pokret jedan je od najbrže rastućih i najpostojanijih pedagoških modela na svijetu, njegove su institucije na svim kontinentima, a otvaranje novih u stalnom je porastu. I u tom novom vremenu waldorfska pedagogija smatra da je nužna odgoda uvođenja tehnologije u vrtiće i osnovne škole. Štoviše, kaže jasno NE digitalnoj tehnologiji u ranom djetinjstvu, u jasličkoj i vrtićkoj dobi. Iako je od osamdesetih godina prošloga stoljeća digitalna tehnologija sveprisutna u obrazovanju, danas ipak svjedočimo propitkivanju prisutnosti te tehnologije u odgojno-obrazovnim ustanovama, jer istraživanja pokazuju izrazito negativan utjecaj tehnologije i medija na mlade. Gdje su to pogriješili pedagoški sustavi u svojoj najboljoj namjeri obrazovanja mladih za digitalno doba? Vrtići digitalijama čvrsto zatvorili vrata Waldorfski su vrtići digitalnoj tehnologiji čvrsto zatvorili vrata, a u osnovne škole Waldorf je uvodi s najvećom mogućom odgodom. U ranom djetinjstvu i tijekom osnovnoškolskih godina waldorfski učitelji permanentno obrazuju roditelje i javnost o utjecajima informacijskih i komunikacijskih tehnologija na tjelesni i psihosocijalni razvoj djece. Iz prve ruke svjedoče kako djeca koja su prekomjerno izložena tehnologiji lošije spavaju, teže se koncentriraju, sporije pamte, izazovno im je zadržati pažnju