U skladnom suzvučju slike i riječi

U ponedjeljak 17. ožujka 2025. u Galeriji Događanja u Zagrebu svečano je otvorena samostalna izložba „Poezija Drage Gervaisa” akademskog umjetnika Dubravka Kastrapelija. Umjetnik se predstavio selekcijom recentnih ilustracija različitih formata izvedenih u različitim likovnim tehnikama te skulpturama izvedenim u tehnici papier machea. Inspiraciju za novi ciklus Dubravko Kastrapeli pronašao je u bogatom književnom opusu jednoga od naših najznačajnijih dijalektalnih književnika Drage Gervaisa. Izložbu je predstavila viša kustosica Sonja Švec Španjol. 

Pisana riječ u likovnom jeziku

„Htjeti, moći, znati utjeloviti emociju i atmosferu trenutka na najneposredniji način umjetnost je sama po sebi. Hrvatskom književniku Dragi Gervaisu to je prirodno pošlo za rukom već u prvoj zbirci Čakavski stihovi izdanoj 1929. godine. Zbirka koja je, uz izmjene i nadopune, doživjela mnoga izdanja pozicionirala ga je među najistaknutije hrvatske dijalektalne autore. Bilo je samo pitanje vremena kada će se susresti opus velikog majstora dijalektalne poezije Drage Gervaisa i slikarski potez ilustratora Dubravka Kastrapelijaˮ, napisala je, među ostalim, u katalogu izložbe Sonja Švec Španjol, ističući kako je činjenica da je Drago Gervais svoj opus posvetio rodnoj Istri, oslikavajući dijalektom prvenstveno atmosferu svakodnevnoga života i karakter običnih ljudi, otvorila cijeli dijapazon prizora iz primorskog života s naglašenom radnjom i dijalozima čija je sceničnost postala podloga za ilustraciju pojedine pjesme u djelima Dubravka Kastrapelija. „Nije lako prenijeti umjetnost pisane riječi u likovni jezik, no kada je poezija toliko živa i scenična, kroz potez autora istančanog senzibiliteta ostvaruje se magična transformacija lirike u ilustraciju. (…) Inspiriran prvenstveno ozračjem pjesama koje su u sebi nosile čitav spektar emocija od malih radosti i prpošnosti života pa sve do blage tuge i melankolije koja je u prvi plan isticala sjetu u prikazu smiraja života, Kastrapeli je pojedinu pjesmu ilustrirao i po nekoliko puta u različitim tehnikama i na različitim formatima papira. Svaka interpretacija ponudila bi novu svježinu, akcent i dinamiku ostvarenu kroz kolorit (ili izostanak istog), oblikovanje volumena, detalja, perspektive te različit pristup u odabiru kadra. Nit poveznica između različitih interpretacija

pojedine pjesme leži u specifičnom fontu kojim autor ispisuje stihove, a koji u potpunosti korespondira s ilustracijamaˮ, zaključila je Sonja Švec Španjol.

Sam umjetnik u jednoj će prigodi (prošle godine uz izložbu ilustracija u Gradskoj knjižnici u Zagrebu) ovako objasniti svoju privrženost poeziji Drage Gervaisa:

„Kratkoća i jasnoća izraza kojima nepogrešivo dočarava svakodnevni trenutak u životu, riječi prožete iskrenim i dubokim suosjećanjem prema likovima opisanim u pjesmama kod svakog čitanja me iznova iznenađuje i po tko zna koji put oduševljava. Bez obzira opisuje li tragične ili komične trenutke u životu, Gervais svojim likovima pristupa s puno ljubavi i razumijevanja. Ilustriranju Gervaisovih pjesama, ne želeći se ograničavati, pristupio sam kroz igru te bih istu pjesmu ilustrirao u nekoliko tehnika, pa i po nekoliko puta.ˮ Takav njegov pristup posjetitelji su mogli uočiti i na ovoj izložbi u Galeriji Događanja Centra kulture na Peščenici u Zagrebu.

Ilustrator knjiga i školskih udžbenika

Dubravko Kastrapeli rođen je 1971. godine u Zagrebu. Nakon završene srednje elektrotehničke škole upisuje nastavnički smjer pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na kojoj diplomira 1995. godine u klasi profesora Kesera. Dubravko Surađivao je s mnogim izdavačima te ilustrirao brojne knjige i udžbenike. Zadnjih petnaestak godina usmjerio se na ilustriranje njemu dragih književnih djela: Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića I. B. Mažuranić, Cervantesova Don Quijotea i djela Marina Držića, što je urodilo suradnjom s Domom Marina Držića iz koje su nastali stripovi Novela od Stanca i Dundo Maroje. 

 (Izvor: Galerija Događanja; Foto: Akademija.Art)

Nonići stari

Svaku nedeju pred crekvun su stali

nonići stari.

Pipi fumali,

šerjo bradi češali

i povedali

štorje od mora i sveta:

„Tega i tega leta

va Biskaje,

moj dragi,

sto je tancalo vragi.

Prvi je jarbol razbilo

i odneslo timun,

prokjeto grdo je bilo,

a brod vodi već pun ...

Tamo je Tonkin Vice nestal,

a ni ja ne znan

kako san živ ustal”.

„Pokojni kapitan Frane,

to je bilo va Havane ...

Svaku nedeju pred crekvun su stali

nonići stari,

i povedali

Ma ku tu nedeju ki nonić bi falil

pred crekvun,

zač su ga čera fakini nosili

i judi za njin hodili.

Molili,

milili

i pozabili.

I ni već nonići stareh.