Međuknjižnična suradnja osnovnih i srednjih škola nije samo moguća, već poželjna i nužna. Suradnja u multimedijskom području između osnovnih i srednjih škola otvara prostor za stjecanje novih znanja i vještina, izlazak iz okvira vlastitih knjižnica prema široj zajednici te povećava vidljivost uz medijsku prezentaciju i diseminaciju projekata

Agencija za odgoj i obrazovanje održala je od 9. do 11. travnja u Solinu državni stručni skup, 37. Proljetnu školu školskih knjižničara pod nazivom „Kulturna i javna djelatnost stručnog suradnika knjižničara (komunikacija, odgovornost i suradnja)” u sklopu kojeg je postavljena izložba „Hrvatski narodni vladari u zbirkama školskih knjižnica”. Na njoj su predstavljene brojne publikacije posvećene povijesti Hrvata i hrvatskim vladarima, koje su sudionici skupa donijeli iz svojih školskih knjižnica.

‒ Kako je Hrvatski sabor u ožujku prošle godine proglasio 2025. godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva u spomen na mitsku krunidbu kralja Tomislava 925. godine na Duvanjskom polju, ovogodišnju izložbu knjiga posvećujemo hrvatskim narodnim vladarima pa se i tako prisjećamo ne samo kraljeva nego i kneževa, namjerom slavljenja hrvatske povijesti i simbolike te oživljavanja nacionalnoga kulturnog identiteta ‒ rekla je otvarajući Proljetnu školu Ana Saulačić, viša savjetnica za školske knjižničare u Agenciji za odgoj i obrazovanje te nastavila:

‒ Godina obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva jedinstvena je prilika za isticanje bogate kulturne baštine hrvatskog naroda, uključujući hrvatski jezik, umjetnost i arhitekturu koji su obilježili proteklo tisućljeće. A da je obilježavanje te veličanstvene obljetnice u punome jeku svjedoči novootvorena izložba Duvno polje – kraljevsko prijestolje: Suvremena interpretacija predaje o krunidbi kralja Tomislava koja je pod pokroviteljstvom Hrvatskoga narodnog sabora Bosne i Hercegovine i Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske nedavno predstavljena u zagrebačkom Etnografskom muzeju.

Važnost obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva nije samo u slavljenju krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava i njegova spomena u pismu pape Ivana X. kojim je 925. godine sazvan Prvi splitski crkveni sabor, čime je Hrvatska postala samostalnim i priznatim kraljevstvom, što je imalo ključnu ulogu u oblikovanju hrvatskog nacionalnog identiteta i suverenosti, nego i podsjetnik na važne trenutke u povijesti hrvatskog naroda, poput Trpimirove darovnice koja se smatra krštenicom hrvatskog naroda i u kojoj se prvi put spominje ime Hrvat, a izdana je u Bijaćima 4. ožujka 852. godine ‒ rekla je savjetnica Saulačić te podsjetila gotovo tristo sudionika Proljetne škole na činjenicu da je trebalo puno godina da se knjižničari izbore da u školskim knjižnicama rade doista stručni knjižničari, a da je sve manje onih koji u knjižnici bez obzira na struku čekaju mirovinu.

Istraživači, motivatori, oni koji rješavaju probleme

‒ Mi moramo biti istraživači usmjereni na učenika, moramo biti sposobni uspješno rješavati probleme, biti motivatori za učenje. Međutim, sad imamo magistre informacijskih znanosti, ali i jedan drugi problem. Naime, na polaganje stručnih ispita ti se profili prijavljuju nakon studija u sklopu kojeg nisu imali pedagoško-psihološkog-metodičko-didaktičkog obrazovanja. Dakle, sada u knjižnici može raditi i osoba koja je stručna u informatici, u pretraživanju, a nije ono što želimo, stručnjak sa širokim spektrom kompetencija i vještina, sa sposobnošću održavanju nastavnog sata, kvalitetnom komunikacijom s učenicima u svemu onome što odgoj i obrazovanje zahtijevaju od svakog odgojno-obrazovnog djelatnika. Osim toga, školska knjižnica mora surađivati s drugim kulturnim ustanovama, odgojno-obrazovnim institucijama, turističkim zajednicama, ustanovama iz školskog okružja i s medijima ‒ istaknula je Ana Saulačić.

Tijekom dvodnevnoga rada sudionici Proljetne škole imali su priliku poslušati brojna plenarna izlaganja. Tako je dr. sc. Štefka Batinić, knjižničarska savjetnica i kustosica u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu govorila o Hrvatskom školskom muzeju i školskom nasljeđu kao kulturnoj baštini.

‒ Hrvatski školski muzej otvoren je 1901. godine u zgradi Hrvatskog učiteljskog doma, izgrađenoj 1889. godine. Građa za muzejske zbirke počela se prikupljati još 1871. godine kad je u Zagrebu održana velika izložba učila i kad je osnovan Hrvatski pedagoško-književni zbor, strukovna udruga hrvatskih učitelja, zaslužna za osnivanje pedagoške knjižnice i muzeja. Prvi kustosi ‒ čuvari muzejski zbirki ‒ bili su učitelji. Od 1953. godine Muzej postaje ustanova kulture grada Zagreba, no kulturna baština koju čuva od nacionalnoga je značenja. Građa je raspoređena u 11 muzejskih zbirki i u Pedagoškoj knjižnici Davorina Trstenjaka ‒ rekla je Štefka Batinić te predstavila strukturu muzejskoga fundusa, istaknula njegove istraživačke, obrazovne i kulturne potencijale i mogućosti suradnje sa školama.

Zatim se osvrnula na kulturno i javno djelovanje učiteljica početkom 20. stoljeća, u kontekstu aktualne izložbe o prvim kustosicama u zagrebačkim muzejima koja je otvorena u ožujku u organizaciji Arheološkog, Etnografskog, Školskog muzeja i Muzeja za umjetnost i obrt. Prva hrvatska kustosica bila je učiteljica Klotilda Cvetišić, čuvarica Zbirke ženskog ručnog rada u Hrvatskom školskom muzeju od 1901. do 1913. godine.

Govoreći o životu i radu učiteljica u Banskoj Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće naglasila je kako je na nj u velikoj je mjeri utjecao članak 152. školskog zakona iz 1888. godine, kojim se udaja učiteljica smatrala dragovoljnim odreknućem službe. Plejada hrvatskih učiteljica koje su se na prijelazu stoljeća afirmirale na različitim kulturnim područjima upućuje na zaključak da je toj pojavi u određenoj mjeri pridonijela i sporna zakonska odredba. Uz svoj školski rad, brojne učiteljice, osim što prate različita kulturna i društvena događanja, i same u njima aktivno sudjeluju kao književnice, prevoditeljice, umjetnice, novinarke, urednice. Za dio njih to je bilo moguće upravo zahvaljujući činjenici da su zakonski bile „oslobođene” uobičajene uloge supruge, majke i domaćice kako je to zahtijevalo tadašnje društvo.

Društveno korisno učenje

O društveno korisnom učenju u školskom kurikulumu te o implikacijama za razvoj odgovornosti i očuvanje identiteta govorila je dr. sc. Ivana Batarelo Kokić, redovita profesorica u trajnom zvanju na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu te je naglasila da je to pedagoški pristup koji usklađuje obrazovne ciljeve s potrebama zajednice putem planiranja i provedbe projekata.

‒ Ovaj sustavni pristup omogućava učenicima aktivno sudjelovanje u društvu, razvija njihov osjećaj građanske odgovornosti i podržava osobni rast i akademski razvoj. Društveno korisno učenje strukturirano je u tri faze provedbe: kontekst, proces i ishod, koje obuhvaćaju aktivnosti poput motivacije, istraživanja, refleksije, prepoznavanja problema, radnih zadataka i evaluacije rezultata. Sudjelovanjem u ovakvim aktivnostima, učenici imaju priliku sagledati sadržaje učenja kroz stvarne situacije, čime se pridonosi razvoju njihove sposobnosti razumijevanja i primjene znanja. U procesu društveno korisnog učenja kod učenika se uz razvoj građanske odgovornosti potiče i njihov interpersonalni razvoj koji uključuje izgradnju odnosa s drugima i bolje razumijevanje vlastite i tuđih kultura, a takav pristup može se primijeniti na različitim razinama obrazovanja, dok sudjelovanjem u aktivnostima učenici stječu osjećaj povezanosti sa zajednicom, kao i sposobnost prepoznavanja i rješavanja problema u vlastitom okružju. U tom je kontekstu očuvanje identiteta usko povezano s odgovornim odnosom prema sebi, zajednici i društvu, što se može dodatno osnažiti društveno korisnim učenjem. Aktivno sudjelovanje u zajednici pruža učenicima priliku za povezivanje s vlastitim kulturnim korijenima i očuvanje identiteta.

Knjižničari u osnovnim školama mogu integrirati društveno korisno učenje u svoje aktivnosti, potičući knjižnično-informacijsku i medijsku pismenost, kao i očuvanje identiteta. Za provedbu društvenog korisnog učenja nužna je poveznica aktivnosti s kurikularnim ishodima, pa je nastavni predmet Društvo i zajednica dobar okvir za integraciju u kurikulum. Organizacijom radionica, volonterskih programa, interdisciplinarnih projekata te pružanjem kontinuirane evaluacije i povratnih informacija, knjižničari mogu stvoriti dinamično okruženje koje promiče razvoj praktičnih vještina, razumijevanje društvene odgovornosti i kulturnog identiteta. Aktivnosti poput istraživanja kulturne baštine, ekoloških projekata, digitalnog građanstva, suradničkog učenja i pripovijedanja omogućuju učenicima usvajanje novih znanja, vještina dok istovremeno pridonose očuvanju identiteta i odgovornom odnosu prema društvenoj zajednici ‒ zaključila je Ivana Batarelo Kokić.

Pričanjem priča do osvješćivanja nacionalnog identiteta

O ulozi storytellinga odnosno pričanja priča u osvješćivanju nacionalnog identiteta i implementaciji u školske kurikulume vrlo zanimljivo je govorio dr. sc. Božo Skoko, redoviti profesor na Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu koji je kao veliki zadatak istaknuo pitanje kako knjigu približiti najmlađima, kako bilo koju temu učiniti zanimljivom za nove generacije koje traže kratku i brzu informaciju, dinamičnu priču punu vrckavih detalja koji im mogu držati pažnju.

‒ Kako čak i najozbiljnije i teške teme pretvoriti u neko atraktivno štivo. Spomenuo je pričanje priča punih zanimljivih detalja o povijesti koje su gotovo dio tradicije i povijesnog nasljeđa mnogih naroda i država, koje su se tako i brendirale u svijetu i učinile se prepoznatljivima. Nešto slično trebali bismo i mi pokušati jer imamo toliko svjetski prepoznatljivih činjenica ‒ od Nikole Tesle, Penkale, Dubrovnika, kravate, Gundulića, Držića, Fausta Vrančića, ali ne uspijevamo još na pričama o takvim umjetnicima, znanstvenicima graditi nacionalni identitet i prepoznatljivost Hrvatske na svjetskoj razini. I temeljno je pitanje kako nacionalni identitet pretvoriti u priču, kako kompleksne teme pretvoriti u priču i kako pričanjem priča napraviti taj iskorak. Jer, Hrvatska ima svoje priče, ali nismo ih dovoljno osvijestili ‒ rekao je Skoko te na nekoliko praktičnih primjera pokazao mogućnosti afirmiranja nacionalnog identiteta.

O mogućnostima kulturne i javne djelatnosti školske knjižnice u osnovnoj i srednjoj školi te o suradnji sa srodnim ustanovama govorile su Ivana Perić, stručna suradnica knjižničarka savjetnica u zadarskoj OŠ Petra Preradovića i Danijela Riger-Knez, stručna suradnica knjižničarka savjetnica u Hotelijersko-turističkoj i ugostiteljskoj školi Zadar. Kako su naglasile, hrvatska se škola u dvadesetim godinama 21. stoljeća nastavlja suočavati i nositi s izazovima usklađivanja lokalnoga i nacionalnoga sa svjetskim i globalnim, prošlosti i tradicije sa suvremenošću, ubrzanog razvoja različitih znanosti i informacijskih tehnologija s ljudskim sposobnostima usvajanja novoga, duhovnoga s materijalnim, neprofitnoga s profitnim. Jedan od odgovora na navedene izazove jest odgoj i obrazovanje pojedinca koji poznaje, razumije, čuva svoj nacionalni identitet, svoju kulturu, društvenu, moralnu i duhovnu baštinu. Razumijevajući sebe i svoje, uči se razumjeti i cijeniti druge. Učeći i razumijevajući druge mladi čovjek postaje građanin svijeta koji poštuje različitost, a njeguje posebnost. Knjižnica ima ulogu u svemu tome, jer suradnički stvoren program kulturne i javne djelatnosti školske knjižnice poveznica je između kurikuluma različitih predmeta i baštinskih ustanova na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini, dio je školskog kurikuluma svake škole, a njegova provedba može značajno pridonijeti osvješćivanju, izgradnji i očuvanju kulturnog i nacionalnog identiteta i njegova značaja u globalnoj kulturnoj riznici.

Branko Radonić, učitelj povijesti i geografije i Adriana Turić Erceg, stručna suradnica knjižničarka savjetnica, oboje iz Osnovne škole Vrgorac govorili su o važnosti školskih spomenica budući da su često upravo knjižničari osobe koje su u školskim ustanovama bile zadužene za brigu i vođenje važnih dokumenata trajne vrijednosti, a to su školske spomenice.

Predstavili su projekt „Kronaka Pučke škole Rašćane” te na primjeru ove knjige istalnuli važnost suradnje i timskoga rada, kao i rezultat rada koji će idućim naraštajima biti od velike koristi za istraživanje. Naime, kroz ovakva djela nastoji se očuvati sjećanje na zajednicu, unatoč protoku vremena i društvenim promjenama koje prijete kolektivnom pamćenju. To je posebno važno zbog činjenice da su školske spomenice izmjenama i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi početkom 2024. izbačene s popisa obvezne školske dokumentacije, stoljeće i pol nakon što su uvedene.

Luka Donadini, kustos na Odsjek za pedagogiju Arheološkog muzeja u Splitu imao je zanimljivo izlaganje s naslovom „Detektivi u muzeju: Vodstva i radionice u Arheološkom muzeju u Splitu”.

‒ Odgojno-obrazovna djelatnost Arheološkog muzeja u Splitu utemeljena je na principu osposobljavanja učenika za neposredno opažanje, istraživanje arheološke građe i muzejskih predmeta. Učenje se odvija u prirodnom i kulturnom krajoliku, a potiče se prilagođenim vodstvima i detektivskim radionicama. Uz prilagođen narativni tijek i pomno birani vokabular, predmeti i spomenici u muzeju postavljaju se u funkciju odgoja i obrazovanja svih dobnih skupina; od vrtićke do starije životne dobi. Nakon vodstva kroz muzejske zgradu i arheološke lokalitete, posjetitelji odlaze na kratki odmor, a potom i na radioničke aktivnosti. Cilj radionica jest potaknuti čovjeka na samostalno istraživanje, zaključivanje te stvaranje novog i primjenu ranije stečenog znanja. Posebna vrsta radionica u Arheološkom muzeju sastavljena je od detektivskih izazova i zadataka koji se rješavaju radom u grupama ili parovima. Najčešći sudionici edukativne djelatnosti Arheološkog muzeja u Splitu upravo su učenici ‒ više od 2900 učenika i 278 nastavnika od 4778 posjetitelja i 365 pratitelja ‒ za koje su osmišljene posebne radionice namijenjene razrednoj (Mali detektivi) i predmetnoj nastavi (Antički detektivi). Slušatelji ovog izlaganja uvodnim će dijelom uočiti temeljna svojstva i teorijske odrednice edukacije u muzeju; pomoću primjera i opisa razlikovat će metode i zadatke koji pospješuju učenje na temelju kulturne baštine i povijesnih izvora, a naposljetku će ocijeniti odgovaraju li predstavljene metode nastavnim potrebama i ishodima ‒ rekao je Luka Donadini.

Čuvari lokalne kulture i znanja

Tatjana Kreštan, stručna suradnica knjižničarka savjetnica u Komercijalnoj i trgovačkoj školi Bjelovar i Gordana Rešicki Degoricija, stručna suradnica knjižničarka savjetnica u Tehničkoj školi Kutina predstavile su radionicu pod nazivom „Prirodni i kulturni identitet zavičaja” te tako svojim kolegama knjižničarima pružile priliku za profesionalni razvoj koji će ih potaknuti na inovativne pristupe u radu s korisnicima te osnažiti njihovu ulogu „čuvara lokalne kulture i znanja”. Kroz interakciju i kreativnost knjižničari će steći vještine koje će im omogućiti ne samo da pridonesu obrazovnim ciljevima i standardima u svojim školama, već i da se aktivno uključe u rješavanje konkretnih potreba svojih zajednica. Ovaj pristup dodatno će naglasiti i osnažiti njihovu ključnu ulogu u društvu, a u svemu će im pomoći ovladani ishodi radionice. Ovladati će komunikacijskim vještinama te moći učinkovito prenositi informacije i angažirati se u lokalnoj zajednici kroz različite medije, uključujući vizualne i auditivne elemente, ali i znati uspostaviti odnos s lokalnom zajednicom i poticati suradnju kroz kulturne programe. Kad je riječ o kreativnosti i inovativnosti, znat će osmisliti načine za uključivanje korisnika u knjižnične aktivnosti putem umjetnosti i interaktivnih sadržaja te kroz poticanje na pronalaženje inspiracije u lokalnim resursima i tradiciji. Važno je također i isticanje važnosti timskog rada i razvoja socijalnih vještina kroz suradnju i zajedničko rješavanje problema u zajednici, osmišljavanje kulturnih programa koji integriraju umjetnost, gastronomiju i ekologiju; očuvanje lokalne kulture i povijesti i njihovo promicanje kroz knjižnične resurse, uključivanje ekoloških tema u knjižnične programe i aktivnosti kao i mogućnosti organizacije praktičnih ekoloških aktivnosti u sklopu knjižničnih programa ‒ primjerice, sadnja biljaka, prikupljanje i razmjena sjemenja biljaka.

Uključivanje umjetničkih elemenata (likovna umjetnost, književnost, glazba, film) u svoje aktivnosti također je važno, jer tako se stvara bogatije i angažiranije iskustvo za korisnike razvija se mreža suradnje s lokalnim umjetnicima i organizacijama kako bi se obogatila knjižnična ponuda. Konačno, proučavanjem kulturne baštine i identiteta te njihovom promocijom potiče se razumijevanje i vrjednovanje lokalne i nacionalne kulture.

Marija Čelan Mijić, stručna suradnica knjižničarka izvrsna savjetnica u splitskoj Osnovnoj školi Pujanki govorila je o mogućnosti međupredmetne suradnje u provedbi kulturne i javne djelatnosti u osnovnoj školi. Školska knjižnica kontinuirano radi na promidžbi usluga i aktivnosti, ističući svoju važnu ulogu u školi i zajednici. Aktivnim uključivanjem u međupredmetnu suradnju knjižnica postaje središte kulturnog i intelektualnog života škole, pridonosi cjeloživotnom učenju te obogaćuje odgojno-obrazovni proces. Knjižnica igra ključnu ulogu u povezivanju odgojno-obrazovnih ciljeva s društveno-humanističkim vrjednotama. U svom izlaganju predstavila je i nekoliko primjera međupredmetne suradnje u provedbi kulturnih i javnih aktivnosti škole uz organizaciju, pripremu i realizaciju kulturnih sadržaja, suradnju s kulturnim institucijama te promicanje općeljudskih vrijednosti.

Sve je to vrijedno jer može poslužiti kao inspirativan predložak za vlastitu aktivnost u

međupredmetnoj provedbi kulturne i javne djelatnosti, u izvanučioničkoj nastavi i terenskom radu, a sve radi poticanja učenikovih interesa za proučavanje prošlosti, razumijevanje i snalaženje u sadašnjosti te stjecanje generičkih kompetencija nužnih za njegovo aktivno sudjelovanje u društvu.

Martina Glučina, profesorica povijesti i diplomirana knjižničarka, ravnateljica Srednje poljoprivredne i tehničke škole Opuzen predstavila je projekt „Rimsko kulinarstvo” koji je škola stvorila u suradnji s Arheološkim muzejom Narona u Vidu kraj Metkovića, koji je jedini državni muzej u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Kao ustanova koja prikuplja, čuva, interpretira i izlaže materijalnu arheološku građu, muzej aktivno djeluje u zajednici promovirajući svoju obrazovnu ulogu, a Srednja poljoprivredna i tehnička škola u posljednjih petnaestak godina redovito sudjeluje u edukativnim aktivnostima muzeja, bilo da se radi o terenskoj nastavi ili projektima.

‒ Tako je na poticaj muzeja nastao školski projekt Rimsko kulinarstvo započet prošle školske godine kada su definirani projektni ciljevi, aktivnosti, način provedbe te su dodijeljeni zadatci. Zadatak škole je prenijeti znanje učenicima o kuhanju kao nematerijalnoj kulturnoj baštini na satima povijesti, a potom primijeniti znanja u školskom praktikumu nastave kuharstva. Učenici smjera Agroturistički tehničar spravljaju jela od tradicionalnih namirnica s područja Neretve prema rimskoj recepturi. Krajnji rezultat projekta usmjeren je na sudjelovanje u muzejskoj izložbi o rimskoj gastronomiji. Putem interaktivnog sučelja koje će osmisliti učenici smjera Web dizajn, posjetiteljima će se prezentirati način pripreme rimskih jela ‒ istaknula je Martina Glučina.

O primjerima kulturne i javne djelatnosti stručnog suradnika knjižničara u Međimurju govorile su Tanja Radiković, stručna suradnica knjižničarka savjetnica u OŠ Ivanovec i Romina Fic, stručna suradnica knjižničarka mentorica u Graditeljskoj školi Čakovec.

Prema njihovim riječima područje kulturne i javne djelatnosti otvara stručnim suradnicima knjižničarima nebrojene mogućnosti za izražavanje kreativnosti, razvoj organizacijskih i komunikacijskih vještina te jačanje suradnje i koordinacije s učenicima, nastavnicima i ostalim sudionicima uključenima u ovu djelatnost. Svaki školski knjižničar, bilo u osnovnoj ili srednjoj školi, ima ključnu ulogu u povezivanju učenika, nastavnika, stručnih suradnika i šire zajednice raznolikim kulturnim aktivnostima. Svojom jedinstvenošću i posebnostima pridonosi prepoznatljivosti i vidljivosti škole, ne samo u lokalnoj i regionalnoj zajednici, već i izvan njezinih okvira.

‒ Međuknjižnična suradnja osnovnih i srednjih škola nije samo moguća, već poželjna i nužna. Suradnja u multimedijskom području između osnovnih i srednjih škola otvara prostor za stjecanje novih znanja i vještina, izlazak iz okvira vlastitih knjižnica prema široj zajednici te povećava vidljivost uz medijsku prezentaciju i diseminaciju projekata. Te inicijative omogućuju učenicima korištenje suvremenih tehnologija i razvoj vještina digitalne produkcije, istodobno naglašavajući važnost timskog rada i učinkovite komunikacije.

Našim aktivnostima unapređujemo digitalne vještine učenika, potičemo njihov angažman, razvijamo socijalne, komunikacijske i retoričke kompetencije, potičemo kritičko promišljanje te osnažujemo suradnju među školama na dobrobit svih sudionika ‒ zaključak je njihova izlaganja.

Promijenjena uloga medija

Marijan Šimeg, v. d. glavnog urednika Školskih novina Zagreb govorio je o medijskom tretmanu odgoja i obrazovanja te o 75 godina suradnje školskih novina i odgojno-obrazovnih ustanova.

‒ Činjenica je da živimo u složenom društvu koje ne bi moglo funkcionirati bez medija. Mediji omogućuju komunikaciju i povezivanje među svim područjima društva kao što su ekonomija, pravo, politika, znanost, obrazovanje, umjetnost, religija. Potrebe za komunikacijom među tim sustavima, koji se zasebno razvijaju, sve su veće jer time se osigurava funkcioniranje društva kao cjeline.

Okrenemo li se samo malo u prošlost shvatit ćemo da je ta sveprisutnost medija u svakodnevnom životu promijenila svijet u protekla dva desetljeća. Njihove funkcije i efekti širi su od one uobičajene formule koja od medija traži da nas informiraju, obrazuju i zabave. Osim toga oni uključuju i stvaranje društvene kohezije, utjecaj na oblikovanje mišljenja i stavova, kontrolu i kritiku društvenih procesa, društvenu integraciju, pa čak i određivanje dnevnog rasporeda aktivnosti i strukturu svakodnevnih obveza. Sjetimo se samo koliko nas je kod kuće pred televizijskim ekranima u vrijeme Dnevnika, koliko su pusti gradovi u vrijeme izravnog prijenosa za nas životno važne nogometne utakmice da čak i Sabor prekida zasjedanje, a učenici organizirano navijaju u učionicama umjesto da imaju nastavu.

Ako malo detaljnije analiziramo položaj odgoja i obrazovanja u medijima, doći ćemo do svojevrsne medijske slike škole i učitelja, ali i do zaključka da ono što slikom i riječju mediji donose o sustavu obrazovanja, o događajima iz pojedinih škola, ono što govore o mogućim reformama, promjenama ili o bilo kojem problemu vezanom za školstvo ‒ vrlo često ne odgovara stvarnom stanju stvari. Jer uvijek je loša vijest najbolja vijest, a o obrazovanju se u tom kontekstu najmanje piše i govori o svemu onome pozitivnom, kvalitetnom, vrijednom što se svakodnevno događa u našim odgojno-obrazovnim ustanovama. Upravo na tome već 75 godina sustavno i kontinuirano rade Školske novine i upravo smo zato tako dugo zajedno – mi novinari i djelatnici vrtića i škola surađujemo i zajedničkim snagama mijenjamo sliku našeg obrazovnog sustava.

Školske su novine prosvjetnim djelatnicima i svojevrsna pomoćna literatura za stručno usavršavanje odnosno profesionalni razvoj, ali i jedini poligon na kojemu će ostvariti jedan od onih željenih elemenata iz Pravilnika o napredovanju, a to je objavljivanje stručnih članaka, svojevrsno vježbanje medijske pismenosti kao jedne od važnih učiteljskih kompetencija kroz koju oni pišu o svojim iskustvima u radu te ih tako preko stranica Školskih novina dijele sa svojim kolegama – zaključio je Marijan Šimeg.

O srednjovjekovnim zbirkama i Zbirci Rižinice govorio je dr. sc. Ante Jurčević, ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu, o arheološkom lokalitetu Salona Ema Višić-Ljubić, muzejska savjetnica Priručne zbirke i lokaliteta Salona / matičarka, Arheološki muzej u Splitu. Dr. sc. Kristina Romić, viša knjižničarka za školske knjižnice (Hrvatski zavod za knjižničarstvo, Centar za razvoj knjižnica i knjižničarstva Nacionalne i sveučilišne knjižnice Zagreb) govorila je o ulozi nacionalne matične službe te stručnoj podršci i suradnji za razvoj knjižničarske struke, a Nikolina Dolfić Tomić, stručna suradnica knjižničarka mentorica u Tehničkoj školi za strojarstvo i mehatroniku Split o Međunarodnom projektu My Hometown / Moj rodni grad.