Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (Narodne novine 51/2018) u članku 27. stavak 2. propisuje da se trajanje godišnjeg odmora zaposlenika u školi utvrđuje tako da se na četiri tjedna, odnosno 20 radnih dana dodaju dani godišnjeg odmora prema određenim kriterijima, konkretno u toč. d) prema posebnim socijalnim uvjetima – roditelju, posvojitelju ili staratelju djeteta s teškoćama u razvoju 3 dana. Do koje se dobi dijete s teškoćama u razvoju smatra djetetom? U konkretnom slučaju radnica koristi rad s polovicom punog radnog vremena. Ostvaruje li ona pravo na ta tri dana godišnjeg odmora?

Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (Narodne novine 51/2018) u čl. 27., st. 2., toč. d) ne propisuje dobnu granicu za dijete s teškoćama u razvoju. Zakonodavac je koristio termin „maloljetno dijete” u prvoj i trećoj alineji, ali ga je izostavio u alineji za dijete s teškoćama u razvoju. Nadalje, Zakon o socijalnoj skrbi (Narodne novine 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23, 61/25) u čl. 15., toč. 6. definira dijete kao osobu do navršenih 18 godina života. Međutim, ova definicija vrijedi u smislu tog Zakona.

Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine 152/22, 34/25), koji je mjerodavan za pravo na rad s polovicom radnog vremena, u čl. 28., st. 2. propisuje: „Jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja pravo iz stavka 1. ovoga članka može koristiti i kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena te nastaviti njegovo korištenje i nakon navršene osme godine djetetova života, sve dok ta potreba traje, a na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje.”

Dakle, isto pravo nema gornje dobne granice, ono traje sve dok Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom potvrdi da potreba postoji, bez obzira na to je li dijete postalo punoljetno ili ne.

Budući da Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (Narodne novine 51/2018) ne navodi dobnu granicu uz kategoriju „dijete s teškoćama u razvoju”, a pravo na rad s polovicom radnog vremena ne prestaje s punoljetnošću djeteta (dokle god traje potreba po nalazu Zavoda za vještačenje), pravo na tri dana dodatnog godišnjeg odmora traje jednako dugo, sve dok traje i status djeteta s teškoćama i potreba utvrđena po posebnom propisu. Dakle, radnica na radu s polovicom punog radnog vremena ostvaruje pravo na dodana tri dana godišnjeg odmora.

Članak 22., stavak 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (Narodne novine 51/2018) propisuje: „Zaposlenici koji rade u nepunom radnom vremenu ostvaruju ista prava kao i zaposlenici koji rade u punom radnom vremenu u određivanju prava na stanku, dnevni, tjedni i godišnji odmor.”

Broj dana godišnjeg odmora nije predmet razmjernog umanjenja. Razmjernost se, sukladno čl. 22., st. 2. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, odnosi isključivo na naknadu plaće za godišnji odmor, mirovinski staž i naknadu za bolovanje, a ne na sam broj dana odmora. Zaposlenik na nepunom radnom vremenu ostvaruje isti broj dana godišnjeg odmora kao i zaposlenik na punom radnom vremenu. Razlika je jedino u tome što su ti dani kraći, ali broj kalendarskih dana odmora je isti. Isto je usklađeno i s europskim pravom (Direktiva 2003/88/EZ o radnom vremenu).

dodatni dani godišnjeg odmora