Bilo je i svijetlih primjera humanitarnog skupljanja brašna, šećera i ulja, bilo je i kvadrilje, ali i Rim Tim Dagi Dim đuskanja na našeg eurovizijskog pobjednika; bilo je i na desetke teško alkoholiziranih slavljenika koji su završili na ispumpavanju želudca. Ukratko, moglo bi se reći da u nezrelom i dezorijentiranom društvu ni naša mladost ‒ zalog i jamac naše svjetle budućnosti ‒ ne može biti drukčija u trenutcima kad se opraštaju od najljepšeg doba u svojim životima.

Dobili smo i novu Vladu. Osamnaest ministarstava među kojima jedno posve novo, kao izmišljeno za bivšu ministricu poljodjelstva, a sada na čelu Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Ova tranzicija mi fenomenalno zvuči, premda bih se kladio da 90 posto državljana ove zemlje ne zna što to znači. Al, nek se nađe i netko tko će se i o tranziciji brinuti, pa makar i zelenoj. Ispod radara prošla je činjenica da je bivši, ujedno i budući, ministar znanosti i obrazovanja dobio još jednu obvezu u svom resoru. Naime, po novome Radovan Fuchs vodi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Ne da mi vrag mira pa moram zajedljivo pripomenuti da i resor obrazovanja i znanosti svako malo doživljava svojevrsne tranzicije, prijelaze, preskoke, pa u svom temeljnom poslanju dobiva ili gubi suplemente, već prema prigodi.

Podsjetit ću one mlađe čitatelje da se u bivšoj državi o obrazovanju brinuo Republički komitet za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu. Čim smo se osamostalili dobili smo ministarstvo prosvjete, kulture i sporta. Fizička i tehnička kultura putem su se pogubile, a već 1992. imamo Ministarstvo prosvjete, kulture i športa, s naglaskom na kvačicu u nazivu koja nas približava KundK tradiciji, a udaljava od anglosaksonskih izraza. Sport smo ipak vratili u naziv 2011. godine, a onda ga 2016. izbacili i ostali su samo znanost i obrazovanje. Novi dodatak od prije nekoliko dana su „mladi”. Njima se do 2020. godine bavilo Ministarstvo demografije i obitelji, a zatim je sve preuzeo Središnji državni ured za demografiju i mlade te napravio Nacionalni program za mlade vrijedan 7,9 milijuna eura koje bi trebalo do kraja 2025. potrošiti na prioritetna područja kao što su rad s mladima, participacija mladih u društvu, obrazovanje mladih, mladi i Europska unija, mladi u ruralnim područjima te zdravlje i kriza uzrokovana pandemijom koronavirusa. Prigovaralo se programu zbog zanemarivanja seksualnog i građanskog odgoja te što nema mjera za mlade s invaliditetom i one u sustavu alternativne skrbi, ali sve je ostalo na prigovorima.

Kad to čovjek promatra sa strane, mora staviti čelo u dlan i duboko se zamisliti. Naime, s jedne strane, nema smisla stavljati mlade u naziv ministarstva jer o čijem se odgoju i obrazovanju od jaslica preko osnovnog i srednjeg obrazovanja do fakultetskih diploma i konačno doktorata brine ministarstvo? Zar u cijeloj obrazovnoj vertikali nisu mladi? I zar nije posao države da se brine o njihovu obrazovanju, o njihovu odgoju, mentalnom i reproduktivnom zdravlju, o pripremi za život u suvremenom svijetu, za aktivno građanstvo? I nisam siguran da bi se ministar Fuchs i njegova ekipa trebali baviti rješavanjem konkretnih pitanja iz područja demografije koja im je sada netko prebacio pa neka se „igraju” malo sa, recimo, subvencioniranjem troškova stanovanja redovitih studenata kod privatnih stanodavaca, mjerom koja je plesala jedno ljeto pa naprasno ukinuta. Ili s nekom drugom ili trećom. Ili je sve učinjeno tek toliko da se kaže kako se Vlada brine o mladima, a ustvari sve već godinama stoji na istome mjestu kao doista mrtvo slovo na papiru, koji, barem mi novinari to jako dobro znamo, trpi doista svašta!

Forma bez sadržaja