U slučaju da se ovakvi scenariji nastave, smatram da bi za popodnevnu smjenu učenika bilo dobro odraditi nastavu online – Željka Frković, ravnateljica X. gimnazije Ivan Supek, Zagreb

Nije problem to što učenici izgube dva ili tri sata nastave, već činjenica da su ovakvi incidenti uznemiravajući, remete nastavni proces – Marija Pustak, ravnateljica Prirodoslovne škole Split

U svijetu je, pak, na udaru ponajviše SAD, a prijetnje su rasprostranjene gotovo po cijeloj zemlji. Nagli je porast posljednjih godina primijećen i u Aziji, posebno u Indiji, koja bilježi stotine prijetnji godišnje

Do zaključenja ovoga broja, policija je uhitila najmanje tri mlađe osobe dovedene u vezu sa slanjem prijetećih mailova, masovno slanih na adrese niza škola i vrtića. Prema dostupnim informacijama, na području Dalmacije uhićene su dvije osobe, od kojih je jedan srednjoškolac. U Zagrebu je uhićen jedan petnaestogodišnjak. Prema pisanju medija, iako se osumnjičenici navodno nisu međusobno poznavali, policija je tijekom kriminalističkog istraživanja otkrila vezu: svi su bili sudionici gamerskih chatova, grupa u kojima su i nastale ideje o slanju prijetećih mailova.

Zasad nije poznato je li riječ o nekom obliku izazova ili su iza maloljetnika stajale treće osobe, koristeći ih za ostvarenje cilja – širenja panike. Uhićeni maloljetnici suočavaju se s optužbama za terorizam, a je li to kraj priče s unošenjem nemira u odgojno-obrazovne i druge ustanove pokazat će dani pred nama.

Intenzivan val lažnih dojava o postavljenim bombama u školama Hrvatske iskusili su gradovi: Zagreb (gotovo svakodnevne dojave), Split, Rijeka, Zadar, Dubrovnik, Šibenik i Pula. Više je škola dobilo više prijava u razmaku od nekoliko dana.

„Normalizacija” prijetnji

U situaciji učestalih dojava, škole ne mogu funkcionirati kao inače. Stoga se nameće niz pitanja, ne samo o sigurnosti, već i deformaciji nastave, ali i o psihološkom učinku, pogotovo na mlađu djecu. Kako, dakle, ovakve okolnosti utječu na funkcioniranje škola? Jesu li procedure evakuacije dovoljno jasno definirane i redovito uvježbavane? Tko nakon evakuacije daje „zeleno svjetlo” za povratak u školske zgrade? Kako se sprječava panika? Naposljetku – kako spriječiti „normalizaciju” prijetnji (početak ignoriranja)?

Željka Frković, ravnateljica zagrebačke X. gimnazije Ivan Supek, dojavu je primila dvaput. S obzirom na to da je riječ o gimnaziji koja dijeli zgradu s drugom školom, 1. tehničkom školom Tesla koja nije primila dojave, evakuacija je obuhvatila više od tisuću učenika obje škole. Kada dođe mail, objašnjava ravnateljica, obavještavaju se razrednici i učenici. Umjesto na zborno mjesto (školsko dvorište na koje se izvode učenici tijekom vježbi evakuacije), učenici su upućeni kućama.

– Poslali smo ih kući zbog bojazni da je teško kontrolirati toliki broj učenika na otvorenom igralištu tijekom više sati. Nakon što je policija obavila pregled zgrade, pozvali smo popodnevnu smjenu na nastavu. U slučaju da se ovakvi scenariji nastave, smatram da bi za popodnevnu smjenu učenika bilo dobro odraditi nastavu online – sugerira Željka Frković. Nesklona drami, ipak upozorava kako čitava situacija stvara lošu atmosferu straha i neizvjesnosti. Unosi se nemir, posebno među vrtićkom djecom i djecom mlađe dobi, ali – ne smijemo se navući na paniku, zaključuje.

U Splitu pak u istoj školskoj zgradi rade četiri srednje škole s oko 2500 učenika. Svake godine organiziraju vježbe evakuacije – upravo su prije proljetnih praznika odradili posljednju u kojoj su, objašnjava ravnateljica Prirodoslovne škole Split Marija Pustak, fingirali da je u školi postavljena eksplozivna naprava.

Zajednički stav

– Od prve dojave, a bilo ih je nekoliko u desetak dana, postupamo prema pravilima protokola za takve situacije. Javljamo policiji, koja je brzo stigla, a osim toga svi ravnatelji, nas četvoro, imamo zajednički stav da, bez obzira na sve, obvezno evakuiramo učenike i zaposlenike iz zgrade. Policija je pregledala zgradu i njezin okoliš te već nakon manje od dva sata učenicima smo rekli da se vrate na nastavu – opisuje ravnateljica. Po njoj, nije problem to što učenici izgube dva ili tri sata nastave, već činjenica da su ovakvi incidenti uznemiravajući, remete nastavni proces, a ravnateljicu je u tjednu kada smo je kontaktirali najviše plašila provedba državne mature početkom lipnja.

– Sve su to problemi, ali nijedan ravnatelj na sebe ne može preuzeti odgovornost nego se odmah odlučuje o prekidu nastave i evakuaciji učenika i djelatnika te stvaranju sigurnih uvjeta za njihov povratak u razrede. I bez obzira na to koliko puta dobili dojavu, mi ćemo postupiti na isti način, prema utvrđenim protokolima, a sve da se utvrdi da nema nikakve opasnosti za bilo koga. No, ponavljam, sve to narušava mir u školi, uznemiravajuće je, izaziva paniku i strah kod učenika i njihovih roditelja i djelatnika, a to nisu normalne okolnosti za izvođenje nastave – kaže Marija Pustak.

Problem vidi i u tome što se u njihovu slučaju dojava dogodila tri puta u razmaku od nekoliko dana. Pitala se što će biti sljedećih dana.

– Kao ravnateljica odgovorna sam za sve učenike i djelatnike i shvaćao to netko ozbiljno ili kao igru, ja odrađujem sve po zadanim protokolima, jer sigurnost svih u školi je najvažnija. A nikad ne znamo kad će netko doista postaviti neku napravu koja bi mogla ugroziti nečiji život – rezolutna je. Ako se ovakve dojave nastave, školama će nedostajati radnih sati i radnih dana, no svjesna je da u ovakvim kriznim situacijama škole moraju biti usredotočene na to da reagiraju na najbolji mogući način i pobrinu se za sigurnost svih u odgojno-obrazovnim ustanovama.

Ozbiljan pristup

Pustak nije jedina koja je u takvim okolnostima zabrinuta za provedbu mature – dovoljno je da samo jedna škola dobije neku prijeteću dojavu, morat će se obustaviti pisanje u svim školama. „Učenici su pod stresom zbog činjenice da polažu maturu, a ako ih se stresira još i s ovakvim prijetećim dojavama, ne znam kako ćemo sve to odraditi”, kaže ravnateljica.

Na upit postoji li scenarij za slučaj ponavljanja dojava i u lipnju, tijekom polaganja državne mature, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja Vinko Filipović odgovara:

– Žao mi je što se sve ovo događa, ponajprije radi maturanata. Što se tiče mature, Centar će s resornim ministarstvom i službama koje se brinu o sigurnosti u slučaju potrebe donijeti odluke. Planiramo maturu po uobičajenom scenariju, odnosno objavljenom kalendaru. Dođe li do nepredvidljivih situacija, a svi se nadamo da neće, imamo rezervne scenarije o kojima zasad ne mogu govoriti.

Zagrebačka Gimnazija Lucijana Vranjanina dojavu je također imala triput u kratkom periodu, a kako je za zagreb.info izjavio ravnatelj Tomislav Babić, unatoč smirenoj reakciji, ovakve situacije ostavljaju posljedice na svakodnevni rad škole i ljude u njoj.

– Postalo je naporno i iscrpljujuće. Ja sam u svojoj školi posložio dane, mi pratimo protokol. Vrlo je stresno. Odudara od redovnog radnog dana – naveo je, uz dodatak kako učenici i dalje dolaze na nastavu, što pokazuje određenu razinu povjerenja i stabilnosti. – Nismo primijetili da djeca ne dolaze u školu, vrlo ozbiljno pristupamo toj priči. Pokušavamo i djeci biti primjer kako postupati u ovakvim situacijama – istaknuo je uz napomenu kako bi bilo odlično da su u tim trenucima imali povratnu informaciju Ministarstva. Jer, kaže ravnatelj, on može reagirati, ali ne smije to ovisiti o njegovoj ideji tog jutra: – Druge škole mogu postupiti sasvim suprotno, međutim svi imamo iste posljedice, a bitno je da sustav funkcionira ujednačeno.

Prijetnje o postavljenim bombama nisu samo „hrvatska ekskluziva”, ovim su prijetnjama pogođene i ostale zemlje u regiji, ali i u ostatku Europe.

Primjeri iz svijeta

Tako su ovog mjeseca vlasti u Švedskoj naredile zatvaranje 16 javnih škola i vrtića u gradu Borlängeu nakon što su zaprimile prijetnju nasiljem, a svoja su vrata preventivno zatvorile i privatne obrazovne ustanove u toj općini. Prošlog su mjeseca, pak, deseci škola i vrtića u poljskom gradu Varšavi evakuirani nakon što su zaprimljene dojave o bombama, što je potaknulo opsežne intervencije hitnih službi u više dijelova grada. Slični su incidenti tijekom godina zabilježeni i u drugim europskim državama, u nekima i više puta, primjerice u Francuskoj, Njemačkoj, Austriji, Litvi, Estoniji, Bugarskoj i Grčkoj. U svijetu je, pak, na udaru ponajviše SAD, a prijetnje su rasprostranjene gotovo po cijeloj zemlji. Nagli je porast posljednjih godina primijećen i u Aziji, posebno u Indiji, koja bilježi stotine prijetnji godišnje.

Mete su pri takvim prijetnjama najčešće škole i državne institucije. Procedura kod prijetnje bombom u školama nije svugdje identična, ali u većini svjetskih država postoji vrlo sličan standardni sigurnosni obrazac koji kombinira procjenu rizika, suradnju s policijom i zaštitu učenika. Svaka se prijetnja shvaća ozbiljno i prijavljuje policiji, a škole pokušavaju sačuvati dokaze, na primjer e-mail ili broj telefona. Evakuacija se ne provodi svugdje automatski, već policija radi procjenu vjerodostojnosti: ima li konkretnih detalja, postoji li sumnjivi predmet, odnosno je li prijetnja dio vala lažnih dojava. Ipak, najčešće se učenici radi sigurnosti evakuiraju na unaprijed određena mjesta okupljanja te za to vrijeme policija u pratnji pasa, vatrogasci, a ponekad i bombaški odredi detaljno pregledavaju školu i okolinu. Nakon incidenta obavještavaju se i roditelji, a u slučaju duljeg izbivanja iz zgrade škole mogu prijeći na online nastavu.

Unatoč tome što su takve prijetnje uglavnom lažne te povezane s koordiniranim kibernetičkim aktivnostima radi izazivanja panike, a ne stvarnih napada, protokol je najčešće isti: maksimalna ozbiljnost u pristupu i kontrolirana reakcija radi sigurnosti djece i učitelja.

Unatoč tomu što su se u Hrvatskoj sve dojave pokazale neistinitima, ne treba podcijeniti učinak na osjećaj stresa, nesigurnosti i mentalnog zdravlja, ističe voditelj Psihološkog centra Carpe diem Domagoj Dalbello.

– Djeca i mladi osobito su osjetljivi na osjećaj nesigurnosti i prijetnje. Važno je naglasiti kako stres ne proizlazi samo iz velikih, dramatičnih događaja, već često i iz niza više manjih, ponavljajućih stresnih situacija. Upravo takvi 'mali stresovi', poput učestalih uzbuna, prekida nastave i izloženosti lošim vijestima mogu imati kumulativni učinak i dugoročno biti jednako, a potencijalno i više opterećujući.

Važnost razgovora

U ovakvim okolnostima ključno je osigurati djeci stabilnost, osjećaj sigurnosti i prostor za izražavanje osjećaja. Roditelji i djelatnici odgojno-obrazovnih ustanova svakako trebaju poticati otvorene razgovore, slušati bez osuđivanja te pružiti jasne i točne informacije, prilagođene dobi te na smiren i obazriv način, ističe Dalbello.

Dodatni izazov, nastavlja, predstavlja činjenica da su djeca i mladi danas izloženi velikoj količini negativnih i prijetećih sadržaja putem medija i društvenih mreža. U vremenu kada se brzo šire neprovjerene ili lažne vijesti, osjećaj opasnosti može biti pojačan, a granica između stvarne i percipirane prijetnje sve teže razlučiva. Kontinuirana izloženost takvim sadržajima može povećati anksioznost, osjećaj naučene bespomoćnosti te nesigurnosti općenito.

Domagoj Dalbello ističe kako smo kao ljudi često skloni usmjeriti se na negativne i prijeteće vijesti i sadržaje, bolje ih pamtiti te više razmišljati o njima, što je osobito rizično upravo za djecu koja često nemaju dovoljno iskustva prepoznati istinu od lažnih vijesti te koja su često u osjetljivim razvojnim fazama. Također, stalna izloženost prijetećim sadržajima može stvoriti osjećaj da je svijet opasnije mjesto nego što uistinu jest, što može dovesti do osjećaja anksioznosti i nemira, što je svakako loše za mentalno zdravlje i zdrav razvoj.

U ovakvim situacijama djeca često ne reagiraju samo na konkretan događaj, već na ukupni osjećaj nesigurnosti koji se postupno izgrađuje. To može dovesti do kontinuirane tjeskobe te problema sa spavanjem i koncentracijom. Zato je iznimno važno da odrasli razgovaraju s djecom o lažnim vijestima i važnosti provjeravanja izvora informacija, da ne pojačavaju paniku te da pomognu djeci prisutnošću i razgovorom s djecom o onome što vide i čuju, što često može samo po sebi biti velika pomoć kako bi se vratio osjećaj sigurnosti.

krizne situacije