Među nastavnicima su frekventniji različiti oblici verbalnog nasilja (a ne fizičkog), poput vrijeđanja, ponižavanja, nazivanja pogrdnim imenima, vikanja, ismijavanje njihovih fizičkih i karakternih osobina

U školama se susreću arogantni, hvalisavi nastavnici skloni samoprezentiranju. Iako im je primarni cilj da dokažu svoju superiornost i moć, a ne da nekoga ponize, šteta je učinjena

55 % nastavnika doživjelo je širene glasina i tračeva

39 % nastavnika doživjelo je ignoriranje ili neprijateljske reakcije kolega

38 % nastavnika doživjelo je ponižavanje i ismijavanje

32,4 % nastavnika doživjelo je od svojih kolega vikanje

3,2 % nastavnika doživjelo je spolno nasilje i uznemiravanje

U školama diljem svijeta šire se različiti oblici nasilja, uz naglasak na nasilje među učenicima. Profesorica pedagogije Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Vesna Bilić u jednom od svojih najnovijih radova uočila je kako je manje poznato da nastavnici u odnosu na učenike imaju tri puta veću vjerojatnost doživjeti nasilje na svom radnom mjestu, a počinitelji su najčešće učenici i njihovi roditelji. Međutim, prilično se zanemaruje nasilje među odgojno-obrazovnim djelatnicima, o čemu je napisala rad pod nazivom „Neprijateljsko i nasilno ponašanje nastavnika prema svojim kolegama u školi”.

- Na osnovi rezultata recentnih istraživanja utvrđeno je da ukupno nasilje među kolegama predstavljaju rastući, ozbiljan problem u školama, upozorava V. Bilić.

Nedostatak obzira i poštovanja među kolegama nerijetko eskalira u nasilje, a rezultira percepcijom subjektivnog stresa i negativnim afektivnim reakcijama - tuge, ljutnje, poniženja ali i ozbiljnim posljedicama za fizičko i mentalno zdravlje. Dakako, to se reflektira na njihov osobni i profesionalni život te odgojno-obrazovni rad, a u konačnici snažno doprinosi toksičnom ozračju u školi, navedeno je u radu u kojemu se Bilić referira na niz recentnih istraživanja u svijetu. Iako praktičari upozoravaju na porast nasilja među nastavnicima i u hrvatskim školama, čini se da ovaj problem istraživači nisu prepoznali.

Bilić objašnjava kako se u školama događaju situacije kad se nadređene osobe (ravnatelj) neprijateljski i nasilno ponašaju prema podređenim djelatnicima, ali i kada se nastavnici nasilno ponašaju prema nadređenima (vertikalno nasilje). Čini se da se najmanje zna i govori o nasilnom ponašanju nastavnika prema svojim kolegama, odnosno o nasilju među onima koji su iste hijerarhijske razine (horizontalno nasilje). Iako je nasilje među nastavnicima manje prepoznat fenomen, nije manje ozbiljan ni manje raširen problem u školama, primjećuje profesorica.

Stanje u Italiji

- Prevalencijske studije pokazuju da u svijetu nasilje na radnom mjestu doživljava 14,6 posto zaposlenika u različitim radnim organizacijama, a u školama nasilje doživljava 7,5 do čak 84,8 posto nastavnika, kaže Bilić pozivajući se na jedno od novijih istraživanja.

Primjerice, u istraživanju u kojemu je sudjelovalo 472 odgojitelja i nastavnika osnovnih i srednjih škola Italije, utvrđeno je da je njih 58 posto doživjelo neki oblik nasilja tijekom svog radnog vijeka, a njih 14 posto navelo je da su počinitelji bili - njihovi kolege. U istraživanju provedenom 2024. među 9370 nastavnika u SAD-u, a njih 31posto navodi da su prije pandemije COVID-19 doživjeli verbalno nasilje i prijetnje kolega s kojima rade, a nakon pandemije, isto je doživjelo njih 49 posto.

- Iznenađuju podaci i o porastu fizičkog nasilja koje su počinile kolege: prije pandemije bila je riječ o njih jedan posto, a nakon pandemije čak njih 27 posto. Malo je istraživanja o ovom problemu u Hrvatskoj. U nekima od njih u kojima su sudjelovali nastavnici osnovnih i srednjih škola, utvrđeno je da je oko 23 posto njih doživjelo neki oblik nasilja na svom radnom mjestu. Osobito je malo podataka o horizontalnom nasilju među nastavnicima, tek Russo i Popović 2016. godine navode da 10 posto nastavnika svoje odnose s kolegama u školi procjenjuje lošim. U usporedbi s podacima u općoj populaciji, stope nasilja u školi čine se relativno visokim. Spomenuti nalazi sugeriraju da je nasilje među nastavnicima ozbiljan i raširen problem u školama diljem svijeta, objašnjava V. Bilić.

Situaciju opisuje na slijedeći način: U školama se susreću arogantni, hvalisavi nastavnici skloni samoprezentiranju, pa im je primarni cilj da dokažu svoju superiornost i moć, a ne da nekoga ponize. Dakle, šteta je učinjena, iako to nije bila primarna namjera počinitelja. Kako navodi Bilić, teško je reći da jedan nastavnik nije svjestan ili nema namjeru povrijediti svoga kolegu, ako ga opetovano vrijeđa u dužem periodu, osmišljava i sustavno širi neistine o njemu, a pokušava u to uvjeriti te u nasilje uključiti i druge kolege.

- Postojanost i trajanje također su važni kriterij u određivanju nasilja pa se naglašava da se ono učestalo ponavlja ili traje tijekom dužeg vremenskog razdoblja, najmanje tri do šest mjeseci. Važno je dodati da to može biti i samo jedan grubi incident tijekom kojeg nastavnik može biti ozlijeđen ili može doživjeti veliki stres, strah, poniženje i ekstremnu štetu na socijalnom ili profesionalnom planu, upozorava Vesna Bilić.

Umreženo nasilje

Ranija istraživanja pokazuju kako se žrtva i počinitelj mogu razlikovati i po stvarnoj ili percipiranoj fizičkoj i mentalnoj snazi, socijalnoj i ekonomskoj poziciji.

- Ponekad su pojedini nastavnici u odnosu na svoje kolege fizički i mentalno snažniji ili imaju bolji socioekonomski status - kuće, automobile i slično - a moguće pripadaju „elitnim” društvenim i političkim skupinama, pa se percipiraju kao moćniji. No, iskustvena je činjenica da ih na osnovi toga neki zbog zavisti češće napadaju, a drugi se, zbog osjećaja da su zaštićeni svojom pozicijom, ne usude s njima konfrontirati. Isto tako znanje o slabim točkama žrtava, u konfliktnim situacijama može postati izvor moći počinitelja, kaže Bilić, referirajući se na istraživanja u svijetu.

I dolazi do zanimljivog, dakako, nekim djelatnicima naših škola također poznatog scenarija: kao važan izvor neformalne moći počinitelja može biti povezivanje s ravnateljem i drugim kolegama, rođacima i prijateljima koji su na neki način nadređeni njima i njihovom kolegama (savjetnici, prosvjetne vlasti, inspekcija); s učenicima i njihovim roditeljima koji nisu zadovoljni ili su neprijateljski raspoloženi prema određenom nastavniku.

- Takvo povezivanje i udruživanje koje se može nazivati i „umreženo nasilje”, snažno podupire moć počinitelja i nanosi puno veću štetu žrtvi. Zbog favoriziranja pojedinaca, koje koriste ravnatelji, često dolazi do osobne i profesionalne ljubomore i konflikata među nastavnicima. Neki ravnatelji se nerijetko udružuju s počiniteljima, osobito ako su oni u sukobu s pojedincima koji im nisu „po volji” ili ih na neki način ugrožavaju. Iako oni osobno izbjegavaju izravno sukobljavanje, traže od nekih nastavnika, osobito onih koji su im odani ili dužni zbog nekih usluga, da šire neistine, prate, kritiziraju i nasilno se ponašaju prema određenim kolegama, objašnjava V. Bilić, progovarajući na temelju istraživanja o tomu kako neki ravnatelji zlorabe svoju moć i manipuliraju nastavnicima, koriste ih kao suučesnike u provođenju nasilja ili kao sredstvo viktimizacije drugih kolega. U takvim situacijama, teško je vjerovati da će ravnatelji dati podršku žrtvama, budući da sami imaju važnu ulogu u njihovoj viktimizaciji. Drugim riječima, vjerojatnije je da će s pozicije moći podržati počinitelja nasilja.

- Sami nastavnici su skloni zbog moći povezivati se u skupine. Tako se u mnogim školama njeguje predmetna hijerarhija, odnosno podržava se pretpostavka da su neki predmeti, najčešće oni koji se bave teorijskim znanjima kao što su jezici, matematika, kemija vrjedniji od drugih primjerice, od praktične nastave ili glazbenog odgoja, ili da su vrjedniji nastavnici predmetne nego razredne nastave, a shodno tome oni se povezuju u skupine, međusobno štite i pripisuju sebi bolju poziciju, čak i moć, opisuje Bilić.

Širenje glasina

Nastavnici mogu od svojih kolega doživjeti fizičke napade, kao što su guranje, povlačenje, udaranje rukama ili predmetima. Istraživanja iz 2022. su potvrdila da je 5,8 posto nastavnika u svojim školama doživjelo od kolega fizičko nasilje ili prijetnje fizičkim nasiljem, a njih 15,1 posto fizičko zastrašivanje, uzurpiranje osobnog prostora i blokiranje puta. Drugi su nastavnici doživjeli i teže oblike nasilja, kao što je gađanje predmetima, bacanje škara prema njima (0,3 posto). Kako zapaža Bilić, ovakvi oblici izravnog nasilja rjeđe se događaju jer su vidljiviji, lako ih je dokazati, pa se počinitelji suzdržavaju jer mogu očekivati osudu drugih kolega i ozbiljne sankcije, što može ugroziti njihov ugled, a u konačnici i karijeru.

- Čini se da su među nastavnicima frekventniji različiti oblici verbalnog nasilja, poput vrijeđanja, ponižavanja, nazivanja pogrdnim imenima, vikanja, ismijavanja njihovih fizičkih i karakternih osobina. U kvalitativnom istraživanju koje su proveli Moreti i suradnici 2023. godine većina ispitanih nastavnika je potvrdila da verbalno nasilje od kolega doživljavaju svakodnevno, a osobito štetnim i nedopustivim smatraju vrijeđanje, sramoćenje pred učenicima ili pred roditeljima učenika, ravnateljem, primjerice, na javnim sastancima. Potvrđuju to i rezultati kvantitativnih istraživanja u kojima je utvrđeno da je 32,4 posto nastavnika doživjelo od svojih kolega vikanje, a njih 37,6 posto ponižavanje i ismijavanje (Scheeler i sur., 2022); 13,5 posto verbalno zastrašivanje, 8,3 posto opscene primjedbe (McMahon i sur., 2023).

U spomenutom istraživanju utvrđeno je da je više od polovice (54,9 posto) ispitanih nastavnika doživjelo širenje glasina i tračeva o njima, a njih 39,3 posto doživjeli su ignoriranje te su bili suočeni s neprijateljskim reakcijama kolega kad su im se približili.

Iako je općenito malo podatak i istraživanja o spolnom nasilju i uznemiravanju, pojedina istraživanja u svijetu pokazala su da je 3,2 posto ispitanih nastavnika doživjelo ovaj oblik nasilja od svojih kolega iz škole.

Osobine počinitelja

Kako objašnjava Vesna Bilić, prevalencijske studije pokazuju da svega dva do devet i pol posto ispitanih priznalo da su se ponašali nasilno na svom radnom mjestu. Iako neki autori navode da su počinitelji horizontalnog nasilja češće muškarci, drugi zaključuju da su muškarci i žene podjednako skloni nasilnom ponašanju prema kolegama.

- Kao osnovno obilježje počinitelja nasilja prema kolegama u literaturi se navodi da su oni agresivni, fizički i verbalno, neprijateljski nastrojeni i kreativni u nanošenju maksimalne štete žrtvi. Skloni su i širenju glasina, ocrnjivanju drugih, manipuliranju, dakle i relacijskom nasilju, tumači Bilić, uz zaključak na temelju sumiranja spoznaja iz literature da počinitelje ovog oblika nasilja karakterizira okrutnost, zloba, bezobzirnost, bešćutnost, impulzivnost, nestrpljivost, nepovjerljivost, nametljivost, osvetoljubivost, potreba za moći, dominacijom i ponižavanjem drugih. - Jednako tako su počinitelji skloni samouveličavanju, izrazito su zabrinuti za osobni uspjeh i vrlo su kompetitivni. S druge strane sumnjaju u sebe, imaju slab samonadzor, teško podnose kritike, a na svijet gledaju kao na prijeteće mjesto. Pokazuju malo brige za mišljenja drugih i manje im je važno da budu prihvaćeni, a žrtve najčešće percipiraju kao suparnike koji prijete njihovoj karijeri.

Osobine žrtava

Vjerojatnije je da će žrtve nasilja biti nastavnici s manje radnog iskustva i oni koji nemaju stalni ugovor o radu, koji rade u osnovnim školama, te predane osobe s višim stupnjem obrazovanja, primjerice - doktori znanosti.

- Osobito su zanimljive profesionalne karakteristike nastavnika koje se povezuju s viktimizacijom. U literaturi se ističe da su žrtve nasilja na radnom mjestu u odnosu na svoje kolege, često odgovornije, točnije, poštenije, savjesnije, uspješnije, stručnije, ističu se svojim mišljenjem, vrijednostima i metodama rada, sklone su poštivanju pravila i više orijentirane na postignuće. A promatrači nasilja žrtve opisuju kao suosjećajne i ljubazne osobe. Zbog svega navedenog neke kolege ih doživljavaju kao prijetnju njihovom samopoštovanju, ugledu i uspjehu, te percipiraju kao suparnike, objašnjava profesorica, navodeći podatak da 50 do 80 posto zaposlenika svjedoči nasilju nad kolegama. Drugim riječima - više je promatrača nego nasilnika i žrtava. Nadalje, istraživanja provedena u svijetu pokazuju kako školama ima i dio onih nastavnika koji reagiraju pasivno-konstruktivno, odnosno potiho podržavaju žrtvu, ali joj stvarno ne pomažu: svjesni su problema s kojim se žrtva suočava, suosjećaju s njom, spremni su je saslušati, ali joj ne pružaju konkretnu pomoć. Eventualno kažu da im je žao i tako zapravo ublažavaju osobni osjećaj krivnje zbog neinterveniranja.

Uloga vođenja škole

Stil vođenje škole dovodi se u vezu s pojavom nasilja među kolegama. Istraživanja pokazuju da se neučinkoviti stilovi vođenja koji se fokusiraju samo na zadatke, a zanemaruju dobrobit nastavnika i nejednako postupaju prema njima, svojim ponašanjem signaliziraju da je nasilje u školi prihvatljivo, stvaraju toksično okruženje.

Različiti autori ukazuju na negativne profesionalne ishode među nastavnicima koji su iskusili viktimizaciju, primjerice smanjeni radni učinak, izostanak angažmana, pad motivacije, uspješnosti i kreativnosti, nedostatak predanosti, cinizam prema poslu. Neka istraživanja navode da viktimizacija negativno utječe na ponašanje nastavnika, primjećuje se njihova razdražljivost, otuđenost i nedostatak povjerenja, agresivnost, niska sposobnost rješavanja problema, pogoršanje osobnih odnosa. Sve navedeno se reflektira na kvalitetu njihovog poučavanja, upravljanje razredom i odnose s učenicima. Primjerice, u istraživanju Sklirou i Papakonstantinou (2022.) 68 posto sudionika je potvrdilo da odnosi među nastavnicima loše utječu na procese učenja i kvalitetu njihovog odgojno-obrazovnog rada, te na njihov profesionalni ugled.

Gdje je rješenje?

Neprijateljstvo i nasilje među kolegama u školi je ozbiljan rastući problem, koji pogađa značajan broj nastavnika. S obzirom na visoku prevalenciju i rezultirajuće štetne učinke, ovaj oblik nasilja zaslužuje više pozornosti, smatra Vesna Bilić.

Prosvjetne vlasti i škole imaju odgovornost usmjeriti pozornost na odnose u školi, prirediti preporuke kako prevenirati i spriječiti nasilje, pripremiti se i za važne relacijske intervencije te odrediti jasne posljedica za nasilničko ponašanje, u protivnom ono može biti osnaženo. Ravnatelji i stručni suradnici bi aktivno trebali obeshrabrivati sukobe među nastavnicima i poticati ponašanja usmjerena na rješavanje probleme i suradnju, sprječavati pojedince da se nekorektno i nasilno ponašaju prema drugima, te pružiti potrebnu pomoći žrtvama. Učinkovitost nastavnika, pozitivna školska klima, ali i uspjeh škole u cjelini u velikoj mjeri ovisi o odnosima među kolegama, navedeno je u radu „Neprijateljsko i nasilno ponašanje nastavnika prema svojim kolegama u školi”, objavljenom u časopisu za interdiscipliarna istraživanja u odgoju i obrazovanju Napredak.