Većina roditelja u Hrvatskoj vjeruje da su nenasilne metode odgoja učinkovite i dobre za razvoj djece, a da je tjelesno i psihičko kažnjavanje štetno. Ipak, nasilni odgojni postupci u velikoj su mjeri i dalje prisutni u odgoju djece. Udaranje, vikanje i ponižavanje česti su odgojni postupci roditelja, koji se događaju u izazovnim situacijama roditeljstva – kada roditelji žele dijete naučiti ispravnom ponašanju, kada su u stanju stresa i izgube samokontrolu.

Rezultati UNICEF-ova istraživanja o nasilju u odgoju djece otkrivaju da je svako drugo dijete u Hrvatskoj u posljednjih godinu dana doživjelo tjelesno kažnjavanje. Najčešći oblici uključuju udaranje po stražnjici, povlačenje za uši ili kosu te šamaranje, koje postaje češće s višom dobi djeteta. Psihičko je kažnjavanje u posljednjih godinu dana doživjelo 60 posto djece, a ono se najčešće očituje kao agresivno vikanje, prijetnje udaranjem, uvrede i prijetnje napuštanjem. Pojedini roditelji još ne prepoznaju sve oblike tjelesnog i psihičkog kažnjavanja kao nasilje koje je štetno za djetetov razvoj, nego ih smatraju dijelom „strogog” odgoja. Jedan od četiri roditelja vjeruje da su nasilne metode učinkovite, dok jedan od pet smatra da dijete katkad zaslužuje šamar.

Rezultati pokazuju ponašanje roditelja prema djeci podijeljenoj u tri dobne skupine. Tako je 40 posto roditelja udarilo dijete u dobi do šest godina rukom po stražnjici, sličan postotak (37 posto) isto je učinilo djetetu dobi od sedam do 13 godina, a 23 posto djetetu u dobi od 14 do 17 godina. Devet posto roditelja ošamarilo je dijete najniže dobi, 15 posto njih dijete od sedam do 13 godina, a 23 posto ono od 14 do 17 godina. Najviši udio roditelja (13 posto) prisilo je dijete starije od sedam godina da bude u nekom neugodnom ili posramljujućem položaju (klečanje, stajanje u kutu), dok je nešto niži postotak (ovisno o dobi, između šest i 12 posto roditelja) udarilo dijete predmetom – štapom ili remenom.

Između pet i sedam posto roditelja izudaralo je dijete predmetom ili šakom (pretučena djeca), a 24 posto roditelja navodi kako je djecu dobi do šest godina kaznilo uskraćivanjem hrane. Ovisno o dobi djeteta, između 34 i 58 posto roditelja vikalo je na dijete, deralo se glasno i agresivno, a njih između 23 i 39 posto (od najranije dobi do kasnije) bilo je suzdržano i hladno prema vlastitoj djeci, odbijali su je zagrliti ili ljubiti, čak i razgovarati... Nadalje, između 29 i 35 posto roditelja prijetilo je djeci udaranjem, odnosno batinama, a između devet i 29 posto roditelja vrijeđali su dijete nazivajući ga glupim, lijenim i nepromišljenim.

Čak 70 posto roditelja suočava se s obiteljskim nesuglasicama oko odgojnih postupaka, a najčešće nesuglasice nastaju sa starijim ženskim rođacima – primjerice, bakama (42 posto), starijim muškim članovima obitelji, poput djedova (22 posto). Teže socioekonomske okolnosti (financijska nesigurnost, niže obrazovanje, manje podržavajući partnerski i obiteljski odnosi i dr.) povezane su s većom upotrebom tjelesnog i psihičkog nasilja, utvrdili su istraživači. Na primjenu nasilnih odgojnih postupaka najviše utječu izloženost roditelja nasilju tijekom njihova djetinjstva, vjerovanje u učinkovitost nasilja u odgoju djece te uvjerenje o rasprostranjenosti nasilja u odgoju djece.

Stručnjaci upozoravaju da nasilje u odgoju ostavlja dugotrajne posljedice na djecu. Tjelesno i psihičko kažnjavanje utječe na njihovo samopouzdanje, sposobnost učenja i funkcioniranja u školi, na njihove odnose, uzrokuje probleme mentalnog zdravlja te može dovesti do samoozljeđivanja i rizičnog te nasilnog ponašanja.

‒ Većina roditelja u Hrvatskoj zna da je roditeljstvo bez nasilja najbolje za njihovu djecu. Kada neki roditelji ipak posegnu za fizičkim ili psihičkim kažnjavanjem, često to čine jer ne znaju kako drugačije usmjeriti ponašanje djeteta u izazovnim situacijama, a nedostaje im i podrška šire obitelji i zajednice. Osigurati da svako dijete u Hrvatskoj odrasta u poticajnom i nenasilnom obiteljskom okruženju mora biti naš zajednički prioritet. Zajedno imamo i obvezu i priliku proširiti mrežu podrške kako bismo doprli do svih roditelja kojima je podrška potrebna te potaknuli zajednice da u potpunosti prihvate – i normaliziraju – nenasilno roditeljstvo ‒ izjavila je Luisa Brumana, predstojnica Ureda UNICEF-a za Hrvatsku.

Istraživanje je također pokazalo da na roditeljske prakse snažno utječu očekivanja okoline, nedostatak podrške u odgoju djece i vlastita iskustva iz djetinjstva.

‒ U posljednjih dvadeset godina došlo je do znatnog smanjivanja primjene nasilnih odgojnih postupaka, posebice tjelesnog kažnjavanja. Roditelji često znaju što je ispravno, ali u trenutcima stresa i frustracije posežu za metodama koje su i sami doživjeli kao djeca. Zato je ključno da im pružimo znanje, alate i podršku kako bi mogli odgajati djecu u sigurnom i nenasilnom okruženju ‒ istaknula je prof. emerita dr. sc. Marina Ajduković.

Istraživanje donosi sveobuhvatan uvid u znanja, stavove, odgojne postupke, sociokulturne i rodne norme roditelja i skrbnika, a koji su povezani s nasiljem prema djeci i adolescentima u obitelji. Ono upućuje na potrebu za sustavnom podrškom roditeljima i za promjenom društvenih norma. Stoga, radi podrške roditeljima, UNICEF i stručnjaci preporučuju konkretne mjere. Osim što smatraju nužnim pojačati zakonodavni okvir i dosljedno provoditi zabranu tjelesnog kažnjavanja djece, ističu kako je bitno prepoznati psihičko nasilje kao ozbiljan oblik ugrožavanja dobrobiti djeteta. Zato je važno, navode, uključiti pozitivno roditeljstvo u nacionalne planove i obrazovne kurikulume, osigurati dostupne, inkluzivne i praktične programe podrške roditeljima, osnažiti lokalne zajednice u promociji pozitivnog roditeljstva (i nenasilnih roditeljskih praksi), razviti digitalne alate za edukaciju, savjetovanje i samopomoć za roditelje, ulagati u usluge mentalnog zdravlja i psihosocijalnu podršku za roditelje, posebno one koji se suočavaju s izazovnim situacijama te provoditi javne kampanje koje promiču nenasilne roditeljske metode i smanjuju stigmu traženja pomoći. Među mjerama navode potrebu uvođenja obvezne edukacije o pozitivnom roditeljstvu za stručnjake koji rade s djecom, jačanje međusektorske suradnje te aktivno uključivanje medija, poslovnog sektora i sporta u promicanje nenasilnog odgoja djece.

Glavna svrha istraživanja bila je identificirati i razumjeti čimbenike koji utječu na odgoj djece i odgojne postupke te čimbenike koji mogu utjecati na motivaciju roditelja za primjenu nenasilnih pristupa u odgoju djece. Opći je cilj ovog istraživanja dobivanje sveobuhvatnije slike znanja, stavova i odgojnih postupaka (KAP) u vezi s odgojem triju dobnih skupina djece u Hrvatskoj.

Za razliku od dosadašnjih UNICEF-ovih KAP istraživanja, koja su primarno bila usmjerena na ispitivanje znanja, stavova i primjene nasilnih odgojnih postupka, ovo istraživanje prošireno je prikupljanjem podataka o nekim važnim obilježjima života roditelja. U fokusu su, među ostalim, bili izloženost stresu te dostupnost socijalne podrške i zadovoljstvo njome, ali i osobna iskustva roditelja s nasiljem tijekom vlastitog djetinjstva. Naime, u većem broju prethodnih istraživanja upravo su ta obilježja pokazala znatnu povezanost s pojavom nasilnog roditeljstva.

‒ Podrška roditeljima mora uključivati i rad s cijelom zajednicom. Gotovo polovina roditelja smatra da bi ih drugi roditelji gledali negativno da se ne koriste barem nekakvim oblikom psihičkog ili tjelesnog kažnjavanja. Na roditelje snažno utječu i bake i djedovi, s kojima, uz one međusobne, imaju i ponajviše nesuglasica oko odgoja djece. Potrebno je mijenjati ukorijenjene navike i društvene norme ‒ dodao je izv. prof. dr. sc. Miroslav Rajter.

Roditeljsko nasilje